1939-1940

1939-1940

Liga

Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
27.8.1939. 1. Građanski Ljubljana 5:0 Opširnije
3.9.1939. 2. Concordia Građanski 0:3 Opširnije
10.9.1939. 3. Bačka Građanski 0:6 Opširnije
17.9.1939. 4. Slavija Osijek Građanski 0:6 Opširnije
24.9.1939. 5. RSK Split Građanski 0:0 Opširnije
1.10.1939. 6. Građanski SAŠK Sarajevo 3:1 Opširnije
8.10.1939. 7. Slavija Varaždin Građanski 1:6 Opširnije
29.10.1939. 8. Građanski HAŠK 7:0 Opširnije
5.11.1939. 9. Ljubljana Građanski 1:5 Opširnije
12.11.1939. 10. Građanski Hajduk 6:0 Opširnije
26.11.1939. 11. Građanski Concordia 7:1 Opširnije
25.2.1940. 12. Građanski Bačka 5:0 Opširnije
3.3.1940. 13. Građanski Slavija Osijek 8:1 Opširnije
10.3.1940. 14. Građanski RSK Split 5:0 Opširnije
17.3.1940. 15. SAŠK Sarajevo Građanski 0:5 Opširnije
24.3.1940. 16. Građanski Slavija Varaždin 5:0 Opširnije
7.4.1940. 17. Hajduk Građanski 1:0 Opširnije
28.4.1940. 18. HAŠK Građanski 0:9 Opširnije

Liga

Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
5.5.1940. 1. Građanski BSK Beograd 2:3 Opširnije
12.5.1940. 2. Hajduk Građanski 0:2 Opširnije
15.5.1940. 3. Građanski Slavija Sarajevo 1:2 Opširnije
19.5.1940. 4. Građanski HAŠK 4:0 Opširnije
23.5.1940. 5. Jugoslavija Građanski 0:4 Opširnije
26.5.1940. 6. Građanski Hajduk 4:2 Opširnije
2.6.1940. 7. BSK Beograd Građanski 0:1 Opširnije
6.6.1940. 8. Slavija Sarajevo Građanski 2:3 Opširnije
9.6.1940. 9. HAŠK Građanski 1:2 Opširnije
16.6.1940. 10. Građanski Jugoslavija 2:1 Opširnije

Europske utakmice

Natjecanje Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
Mitropa kup 19.6.1940. Četvrtfinale Građanski Ujpesti TE 4:0 Opširnije
Mitropa kup 22.6.1940. Četvrtfinale Ujpesti TE Građanski 0:1 Opširnije
Mitropa kup 30.6.1940. Polufinale Građanski Rapid Bukurešt 0:0 Opširnije
Mitropa kup 7.7.1940. Polufinale Rapid Bukurešt Građanski 0:0 Opširnije
Mitropa kup 10.7.1940. Polufinale Rapid Bukurešt Građanski 1:1 Opširnije

Hrvatsko-slovenska liga

Poslije preseljenja sjedišta Jugoslavenskog nogometnog saveza iz Zagreba (gdje je i osnovan), u Beograd, što je uslijedilo 16. ožujka 1929., uz bojkot klubova Zagrebačkog, Osječkog i Splitskog podsaveza, kao i nekih klubova, posebno radničkih iz drugih krajeva zemlje – godina 1939. zasigurno je najznačajnija u povijest našeg nogometa. Ta nepravilna odluka nikada, zapravo, nije prihvaćena od velikog broja klubova. Zapretana vatra je stalno tinjala, sve do plamena, koji je planuo na glavnoj skupštini JNS-a u Beogradu 29. siječnja 1939. godine. Na toj prijelomnoj skupštini došlo je do demonstrativnog napuštanja skupštine od strane predstavnika klubova Zagreba, Splita, Osijeka i još dobrog broja klubova iz nekih drugih krajeva. To je napuštanje imalo značenje, nepriznavanje JNS-a kao, zajedničke nogometne organizacije! Ukratko, zatim u Zagrebu se osniva Hrvatski nogometni savez, a u Ljubljani Slovenski nogometni savez. JNS prijeti brisanjem svih neposlušnih klubova, slijedi i bojkot od strane FIFA-e. Međutim, svi ti koraci ne nailaze na podlo tlo. Osniva se, štoviše, i Hrvatsko-slovenska liga. Igra se i prvenstvo izvan okvira JNS-a i FIFA-e! Situacija se toliko zaoštrila, da ni pregovori predstavnika jedne i druge strane ne uspijevaju.

Hugl, Jakopić, Šimić, Babić, osnutak HNS-a, 1939.Razum je ipak pobijedio, osniva se Vrhovni nogometni savez u Beogradu s ograničenim okvirom djelovanja – da predstavlja jugoslavenski nogomet prema vanjskom svijetu, priređuje međudržavne utakmice i provodi finalno državno prvenstvo. Članovi su mu zasebne federalne jedinice, pojedini već osnovani savezi. Dakle, federacija u nogometu, iako je država strogo centralistička. Vrhovni nogometni savez je proveo organizaciju prvog nogometnog prvenstva, onog igranog 1940.

Prema sporazumu, svaki je savez odigravao svoje prvenstvo po sustavu lige. Zanimljivo je, da je npr. u Hrvatsko-slovenskoj ligi igrao sarajevski SAŠK i subotička Bačka, a u Srpskoj ligi sarajevska Slavija i Bata iz Borova.   

U Hrvatsko-slovenskoj ligi Građanski je igrao najznačajniju ulogu. Purgeri su zasluženo zauzeli prvo mjesto. U svim svojim utakmicama pokazali su dobru, ponekad i vrlo dobru formu, a svoje su suparnike otpravljali često s visokim brojkama. Plavi u prvih 17 utakmica nisu izgubili ni jednu utakmicu. Tek je u Splitu, početkom travnja, Hajduk uspio minimalno svladati Plave. Međutim, to nije bilo dovoljno da Građanski suvereno ne osvoji naslov. Još očitije od ovoga govori u prilog purgerske snage razlika u zgodicima. Plavi su dali čak 91 gol, a primili svega 6! To je rijedak omjer i on najbolje pokazuje vrijednost te momčadi.  

Pozicija Klub Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi Zabijeni Primljeni Bodovi
1 Građanski 18 16 1 1 91 6 33
2 HAŠK 18 11 2 5 39 39 24
3 Hajduk 18 10 2 6 47 29 22
4 Concordia 18 9 1 8 41 38 19
5 SAŠK Sarajevo 18 8 2 8 30 40 18
6 Slavija Osijek 18 6 4 8 33 43 16
7 Split 18 6 3 9 25 41 15
8 Slavija Varaždin 18 5 2 11 27 40 12
9 Baèka Subotica 18 5 2 11 23 48 12
10 Ljubljana 18 3 3 12 31 66 9

 

Važno je napomenuti da se krajem 1939. i početkom 1940. počeo održavati Hrvatski kup, pod organizacijom HNS-a. Građanski je u drugom kolu porazio ŠK Zagreb s visokih 20:0 i nevjerojatnih 11 pogotka Franje Wolfla. Ovo natjecanje se protezalo skoro dvije godine, te je na kraju završeno tek u rujnu 1941.

 

Nacionalna liga

U konačnoj, tzv. nacionalnoj ligi igrali su za naslov prvaka po tri prvoplasirana kluba, sa strane Hrvatsko-slovenske lige Građanski i Hajduk, te HAŠK, a sa strane Srpske lige Jugoslavije, BSK i sarajevska Slavija. Također, prema sporazumu, klubovi su mogli predlagati strane suce, tako da su npr. sve utakmice Građanskog sudili strani suci (iz Italije, Mađarske, Austrije).

Prvak ovog konačnog natjecanja bio je Građanski. Ovako je Marton Bukovi, 20 godina nakon tog naslova prvaka, za Sportske novine opisao finale posljednjeg prvenstva prije rata:

Prvu utakmicu smo igrali protiv BASK-a, u Zagrebu. Imali smo jaku momčad i sve je govorilo da ćemo glatko pobijediti. Ali, dogodilo se suprotno. Ne samo da nismo dali lekciju, nego smo ispali kao početnici, prave šeprtlje. BSK nas je sasvim zasluženo porazio, sa 1:2. Zatim je dolazila druga utakmica u Splitu. Moramo se 'vaditi' Neugodno, odgovorno! Doduše, panika se nije uvukla u redove ekipe, ali se izgubilo povjerenje, vjerovali smo da nas prati nesreća i da nema nikakvih izgleda za preokret. I baš kad smo se najmanje nadali, dogodilo se čudo, pobijedili smo Hajduka usred Splita sa 2:0! To je bila bomba. Već iznemogli od prvog debakla, potpuno otpisani u borbi za vrh srušili smo 'bijelu' prepreku. To je išlo naročito u prilog BSK-u, koji nas je prethodno do temelja uzdrmao.

Za treću utakmicu dolazila je sarajevska Slavija u Zagreb. Na redu je bila osveta nakon poraza od BSK-a. Da bude sve u stilu. Rajlić i kompanija dali su nam solidnu pouku i lijepo nas svladali – 1:2. Opet poraz! Gotovo je, govorili su navijači, ništa od prvenstva, završit će negdje u sredini, ako ne odu u donji dio tablice.

Zatim su slijedile pobjede protiv HAŠK-a (4:0), I odlazak na revanš u Beograd, Sarajevo itd.

Malo je tko vjerovao da ćemo postići nešto protiv BSK-a, koji je bio u formi i uglavnom pobjeđivao sve rivale. Beograđani su bili favoriti. Za sve osim nas. Znali smo da nas jedino revanš stavlja u ravnopravnu poziciju i ponovno otvara mogućnost osvajanja prvenstva. Nikad nisam svoje igrače vidio tako odlučne i složne da se založe do maksimuma. Takav moral, kraj njihovog znanja, morao je donijeti radost.“ 

Kako je Zvezda – Dinamo bio derbi poslije rata, tako je onda to bio susret Građanskog i BSK-a prije rata. Bilo je gotovo zlatno pravilo. Beskovci su redovito tukli purgere u Zagrebu, a Građanski je uzvraćao u Beogradu. I u uzvratu, u Beogradu, reporter Jozi Jakopiću, tajniku Građanskog, uoči utakmice:

- Danas niste kompletni, Jozo?

- Nije ni potrebno!

- Kako nije potrebno, ta ovo je BSK??

- Nije potrebno kad vam velim. Mi smo za BSK uvijek jaki. Možemo ga pobijediti i na njegovu igralištu.

- I bez Glasera i Wolfla?

- Da, i bez njih.

Jakopić je bio jedan Hercegovac, brkat, u nogometu uvijek 'prorok'. Čovjek kojem misli frcaju svake sekunde. Nema mira. Uvjerljiv.

- Znači, Jozo, vi vjerujete u pobjedu?

- Ja sam u to siguran. Poznam ja moj Građanski. Dođite! Vidjet ćemo se.

Poluvrijeme. Domaćin je premoćan. I reporteru vrag ne da mira.

- Da li i nakon ovoga, vjerujete u pobjedu?

- Baš sad vjerujem u pobjedu. Ona nama ne može izmaći. Najmanje, s jednim golom razlike.

1:0 za Građanski. Zgoditak Florijana Matekala, mladog Bosanca.

- Vjerujete li u ono što ja kažem…

Jakopić se pobjednički smiješka.

Sad nastavlja Bukovi: „Unijeli smo zaplet, postali smo kandidati za čelo tablice. Čekao nas je vrlo neugodan put u Sarajevo.Povratak nakon slavlja u Beogradu nad BSK-om, 1940.

Rijetko smo se podno Trebevića sastali s bodovima. Ovaj put nam je to pošlo za rukom nakon dramatične borbe, koju vjerujem stariji ljudi u Sarajevu još uvijek pamte. Pobijedili smo sa 3:2. Vrhunac napetosti: Urch je uspio obraniti jedanaesterca, kojeg je pucao Đajić, kasnije igrač Zvezde. Uopće, na toj utakmici 'Urec' je bio odličan. Zamijenio je povrijeđenog Glasera. Interesantno je, da je Urch bio u vojsci i da smo ga gotovo bez treninga poveli na put.   

Zanimljivo da je u revanšu s Hajdukom u Zagrebu bilo muke s vratarima. Glaser je bio bolestan. Urch nije mogao dobiti dopust, pa sam bio prisiljen postaviti juniora Cingulu. Sav se jadnik tresao od straha. Propustio je dva gola 'kroz trbuh', kako kažu nogometaši. No, kasnije se Cingula otarasio bljedila, pa je sasvim dobro obavio posao. Tako da smo na koncu pobijedili sa 4:2.

U posljednjoj utakmici svladana je Jugoslavija sa 2:1 i to je značilo – osvajanje naslova prvaka!“

Građanski je ponovio svoj dobri duh Zagreba: elan. Kad je bilo najpotrebnije, purgeri su bili tu. Prvaci! Po peti put!

Pozicija Klub Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi Zabijeni Primljeni Bodovi
1 Građanski 10 8 0 2 25 11 16
2 BSK  10 7 1 2 30 7 15
3 Slavija 10 7 0 3 14 14 14
4 SK Jugoslavija 10 3 2 5 16 18 8
5 Hajduk Split 10 1 3 6 14 29 5
6 HAŠK 10 1 0 9 12 32 2

 

Mitropa kup

Zbog Drugog svjetskog rata godine 1940. većina nogometnih saveza, čiji su se klubovi natjecali u SE cupu, odustala od daljnjeg sudjelovanja. Komitet SE-cupa održao je zbog takve situacije sastanak početkom ožujka u Zagrebu. 9. III. održana je u Zagrebu u hotelu Esplanade konferencija SE-cupa, uz sudjelovanje predstavnika talijanskog, mađarskog, švicarskog i rumunjskog saveza, razumije se, i uz domaćine, predstavnike novoosnovanog Vrhovnog nogometnog saveza Jugoslavije u Beogradu, i to: dr. Mihajla Andrijevića, Svetozara Kike Popovića, dr. Ive Kraljevića i dr. Jerka Šimića. Budući da su neki savezi bili prisiljeni da u ovoj godini odustanu od sudjelovanja, osnovan je privremeno Mali cup Srednje Europe.

U tom, novom formatu sudjelovale su po 3 momčadi mađarskog i jugoslavenskog nogometnog saveza, te dvije momčadi rumunjskog saveza, dakle ukupno 8 klubova. Građanski, kao prvak države 1939/40. predstavljao je još uz dva kluba, Jugoslaviju.

Građanski je na čelu s Bukovijem iznenadio prošlogodišnjeg prvaka – Ujpest FC. Bukovi je perfektno posložio momčad i senzacionalnom igrom potopio Mađare golovima oba krilna napadača purgera! Uzvratna utakmica igrana je tri dana kasnije u Budimpešti. Mađari se još uvijek nisu oporavili od šoka u Zagrebu i pretrpjeli su poraz protiv odličnih Hrvata. Početnih 11 Građanskog pokazali su taktički perfektnu i čvrstu igru u obrani. Pobjedonosni pogodak postigao je August Lešnik. Tako su branitelji naslova, Ujpest FC, ispali bez postignutog pogotka protiv Građanskog!

U polufinalu protivnik Građanskog bila je vrlo jaka i te godine naročito uspješna vodeća momčad rumunjskog nogometnog prvenstva SC Rapid iz Bukurešta, u kojoj je uz brojne rumunjske državne reprezentativce nastupao i Vili Šipoš, naš poznati reprezentativac i još prije godinu dana izvanredni napadač Građanskog. Prije pola godine igrali su purgeri već s Rapidom prijateljsku utakmicu i tada su ih deklasirali sa 6:2. Međutim, iako su plavi bili bolja momčad, rezultat je ostao na početnih 0:0 u Zagrebu.

Građanski - Rapid Bukurešt, 1940. 

U uzvratnom dvoboju u Bukureštu, Rapid je imao više od igre, ali na kraju je završilo bez golova. Budući da su oba susreta završila bez pobjednika, prema propozicijama SE-cup komiteta morala odigrati u roku 3 dana treća utakmica na neutralnom terenu, već prema sporazumu obiju momčadi. Tako je sporazumno odigran treći susret 10.srpnja u Subotici.

Usprkos činjenici što je u Subotici igranje ove utakmice objavljeno u posljednji čas, susretu je prisustvovalo 7.000 gledatelja – igralište JAD Bačke – sudac Beranek iz Beča. Jedina izmjena u momčadi Građanskog: Branko Pleše zamijenio je desnu spojku Franju Wolfla.

Vodeći gol za Građanski postigao je Cimermančić, no ubrzo zatim izjednačio je Bogdan. Do kraja susreta Kokotović je promašio za pobjedu iz kaznenog udarca i ostalo je 1:1 do isteka 90 minuta. Još jednu posljednju mogućnost pružile su propozicije momčadima da igrom na zelenom polju izbore pobjedu, i to produžetkom treće utakmice od 2 x 15 minuta, koji je odigran u nastavku treće utakmice u Subotici.

I rezultat ovog nastavka glasio je 0:0, dakle ponovno bez pobjednika.

Još iste večeri 10. srpnja nakon odigrane utakmice održana je u dvorani „Hrvatskog doma“ u Subotici sjednica Malog SE-cup komiteta. Tom prilikom moralo se u smislu propozicija ždrijebom odrediti konačnog pobjednika, a sam predsjednik komiteta Mađar Paul Gidofalvy izvukao je iz šešira ceduljicu s imenom SC Rapid pa je prema tome taj klub proglašen pobjednikom polufinala i postao, uz Ferencvaros TC iz Budimpešte, drugi finalist tog cup natjecanja u 1940. godini.  

Momčad Građanskog se požrtvovno i pošteno borila upravo u rekordnom trajanju vremena igre od ukupno 300 minuta (3 regularne utakmice 2x45 minuta, kao i 1 produženje od 2x15 minuta) za ulazak u finale, no kako pobjednik nije odlučen u borbi na zelenom polju, morao se finalist odrediti ždrijebom, dakle srećom, koja, međutim, Građanskom ovom prilikom nije bila sklona.