1945-1946

1945-1946

Kvalifikacije

Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
21.10.1945. 1. Dinamo Metalac Zagreb 2:0 Opširnije
28.10.1945. 2. Dinamo Dubrava 2:1 Opširnije
4.11.1945. 3. Građevinar Dinamo 2:9 Opširnije
25.11.1945. 4. Dinamo Grafičar 15:0 Opširnije
2.12.1945. 5. Element Dinamo 1:6 Opširnije
16.12.1945. 6. Dinamo Amater Zagreb 5:1 Opširnije
23.12.1945. 7. Dinamo II Armija 1:0 Opširnije

ZNP

Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
13.1.1946. 1. Dinamo Amater 6:1 Opširnije
20.1.1946. 2. Dinamo Jedinstvo 7:0 Opširnije
27.1.1946. 3. Dinamo Element 15:2 Opširnije
3.2.1946. 4. Dinamo Poštar 2:0 Opširnije
10.2.1946. 5. Dinamo Tekstilac 4:1 Opširnije
17.2.1946. 6. Dinamo Lokomotiva 7:1 Opširnije
24.2.1946. 7. Dinamo Metalac 0:3 Opširnije

Liga

Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
26.5.1946. 1. Dinamo Hajduk 2:4 Opširnije
2.6.1946. 2. Dinamo Metalac Zagreb 2:0 Opširnije
12.6.1946. 3. Dinamo Tekstilac Varaždin 4:2 Opširnije
17.6.1946. 4. Dinamo Lokomotiva Zagreb 1:1 Opširnije
20.6.1946. 5. Dinamo Proleter Belišće 5:1 Opširnije
23.6.1946. 6. Dinamo Jedinstvo Šušak 5:0 Opširnije
30.6.1946. 7. Split Dinamo 0:1 Opširnije
7.7.1946. 8. Hajduk Dinamo 2:0 Opširnije
14.7.1946. 9. Jedinstvo Šušak Dinamo 1:1 Opširnije
21.7.1946. 10. Dinamo Metalac Zagreb 1:1 Opširnije
28.7.1946. 11. Tekstilac Varaždin Dinamo 0:1 Opširnije
4.8.1946. 12. Lokomotiva Zagreb Dinamo 1:2 Opširnije
11.8.1946. 13. Proleter Belišće Dinamo 0:4 Opširnije
18.8.1946. 14. Dinamo Split 9:0 Opširnije

Nedelja, tmurna i oblačna. Bilo je to 23. lipnja 1945. godine. Bila je to prva utakmica Dinama! Protiv reprezentacije zrakoplovaca. Radilo se u klubu s velikom voljom i entuzijazmom. Željeli su mnogo. Bili su ambiciozni. Ali, znali su razumno sagledavati događaje. U dubini svoje duše, svi koji su počeli radom u Dinamu, priželjkivali su dobru nogometnu momčad. Klub gdje će se moći okupljati omladina poslije rada ili učenja. Ali, ne i državnog prvaka te osvajača jednog europskog kupa. Prvu pobjedu postigli su ovi mladići: Dogan - Osojnik, Lojen - Franičević, Hunjet, Kostanjšek - Medarić, Tomšić, Lešnik, Duković, Kokotović.

Novine su poslije tog susreta po prvi puta posvetile nekoliko riječi Dinamu. Bile su to šture riječi. Ali za ljude koji su radili u klubu, bilo je i to veliko priznanje. Bili su sretni da su 'registrirani', da se zna da uopće postoje.

Svoje prvi službene prostorije dobio je Dinamo u elektirčnoj centrali Gundulićeva 32, soba broj 419 na četvrtom katu. U toj jedinoj sobi vodili su se sastanci, diskusije, igrao se šah, a treneri bi po koji puta pozvali igrače na „pregovore“. Nemojte misliti, da se onda plaćalo igrače. Ne! Tada su još svi bili čisti amateri. Ali, i onda ako ste htjeli nekog igrača pridobiti za sebe morali ste prije toga voditi s njime beskrajno duge razgovore 'prijateljskog uvjeravanja' kako bi onda ipak pristao i potpisao plavu pristupnicu.

O osnutku Dinama nije se samo znalo u Zagrebu. Ta vijest se brzo proširila do Beograda, Ljubljane, Splita, Rijeke koji su također nastavili normalan sportski život. Vijest da je u Zagrebu, osnovan novi klub pozdravili su mnogi sportski forumi i klubovi. Jednog dana iznenada je u Zagreb doputovao Dr. Šime Poduje, član uprave splitskog Hajduka. Njegov dolazak bio je povezan s gostovanjem Dinama u Splitu. Oslobođeni Split imao je veliku želju da nakon rata pozdravi na igralištu pod Marijanom, igrače iz Zagreba. Sporazum je brzo postignut. No, nastala je velika jurnjava oko prijevoza. Vlakovi još nisu vozili. Pruge su se popravljale. Jedina mogućnost, bila je prijevoz autobusom. Ali, kako do njega doći? Ako se negdje i pronašao autobus koji bi mogao krenuti za Split, redovito je imao slabe gume. Ipak, nađen je kompromis između ZET-a i vojske. Tramvajci su dali autobus, a vojska gume. Međutim, naišao je novi problem. Trebalo je sakupiti igrače, a one igrače koji su otišli u vojsku nismo mogli posuditi. Pokušalo se odgoditi susret. No, dr.Poduje se nikako nije slagao s time. Bio je uporan. Odlučeno je na kraju sastaviti momčad od raspoloživih igrača. Ico Hitrec je zakazao polazak igračima, dogovoreno je – polazak u 24 sata, ispred električne centrale. Autobus kojim je Dinamo trebao krenuti na svoje prvo putovanje vrlo se sporo punio. Kao da su njegovi putnici zaboravili na sat i cilj putovanja. Bilo je već 2 sata u noći, a niti polovica igrača još nije stigla. Utakmica se nije nikako više mogla odgoditi. Split je nekoliko dana već živio za tu utakmicu. Veliki plakati su nagovještavali gostovanje zagrebačkih majstora nogometa. Čak su na plakatima objavljeni sastavi. Onaj naš bio je na papiru stvarno vrlo jak. Bila je to momčad Građanskog. Glaser, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Pleše i Antolković.Beda, Kacian, Golob, Ž.Čajkovski, Kokotović

Kada se uvidjelo da igrača nema, odlučeno je da se krene po stanovima potražiti 'zaboravljive' igrače. Među prvima otišlo se u Savsku cestu, gdje je onda stanovao Drvodelić. Tamo se saznalo da je Drvodelić već krenuo za Split. Kasnije se pričalo da se od straha sakrio pod krevet, samo da ne mora putovati, jer su se u to vrijeme još uvijek po Lici i Dalmaciji zadržavale sitne grupe ustaša i četnika. Nije ništa drugo preostalo nego poći na put s nekoliko mladih igrača, rukometašom Maroldom i starim Stankovićem.

Put je bio vrlo naporan, loše ceste, kamenje, zatrpani prolazi sve je ionako dug put činilo beskonačnim. Kada se konačno stiglo u Split, Hajduk je priredio vrlo lijep doček. Spavalo se u privatnim kućama, a hranilo se u Domu ratne mornarice. Vodstvo puta je iskoristilo priliku za kupanje i sunčanje. No, trebala se odigrati i utakmica. Trebala se sastaviti momčad. Bilo je raznih prijedloga i kombinacija. Netezanje oko sastava prekinuto je Zvonimir Stanković, jednom duhovitom primjedbom: „Ja ću desno krilo, a vi kako znate!“ Ostali su se složili s time, tvrdeći da će, obzirom da Jozo Matošić igra lijevog beka, konačno imati vremena da zajedno s njim u toku 90 minuta osvježe uspomene iz mladnih dana.

Hajduk je pobjedio 2:0! Nakon utamice priređen je banket na kome su izmjenjene zdravice. Izgovorene su i ove riječi: „Neka opet Zagreb i Split, budu nositelji dobrog, kvalitetnog i vrhunskog nogometa u zemlji.“ Ova jedinstvena želja se ubrzo ostvarila.

Nakon nekoliko dana igrači su se vratili u Zagreb, zauzeli svoja radna mjesta. Poslijepodne su se pojavili na treningu, iako ne svi. Nije prošlo ni dva dana, evo i novog poziva. Stigli su predstavnici iz Rijeke i zamolili da Dinamo odigra jednu utakmicu u Rijeci. Upravo je oslobođena Istra, ljudi željno očekuju zagrepčane, a to je trebala biti prva priredba nakon oslobođenja Istre.

Bez obzira na teškoće oko prijevoza odlučeno je da se u Rijeku mora otići. Osiguran je prijevoz, a Ico Hitrec ponovno je krenuo u akciju okupljanja igrač da što bolje predstave zagrebački nogomet. Kad je momčad stigla u Rijeku, priređen joj je vrlo srdačan doček. Za ono kratko vrijeme zadržavanja na ulicama Rijeke sakupilo se oko igrača mnogo ljudi. Prepričavali su se još dojučerašnje strahote rata i dugogodišnjeg terora. Hoteli su još svi bili zatvoreni, pa je momčad krenula prema Opatiji. Tamo je bila razmještena po privatnim kućama a hranili su se u nekoj maloj restauraciji.

Pred samu utakmicu Ico Hitrec je imao muke oko sastava obrane i pomoćnog reda. Navala je nastupila u dosta jakom sastavu. Sastav koji je nastupio u Rijeci: Urch(Dogan) - Majerić, Lojen - Kurtanjek, Hunjet, Franičević - Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Kacian, Kokotović.

Ovu utakmicu su naši igrači vrlo dobro započeli te bili u vodstvu od 2:0. Ali na kraju je susret završio pobjedom Riječana s 4:2!.

Ne namjeravamo opisivati sve utakmice iz početnog razdoblja. Osvrnuli smo se samo na ova dva prva gostovanja jer su to bili prvi susreti Dinama izvan Zagreba. Također da vam što bolje pokažemo život u Dinamu kao i uspjehe i neuspjehe tih godina.

Još uvije klub nije imao igrališta te su naši igrači samo kao gosti vježbali na igralištu bivšeg ZET-a. S igračima je također bila vrlo teška situacija. Željelo se okupiti u Dinamu što bolje i poznatije igrače, a i mlade talente koji bi prihvaćajući stil igre starijih, jednoga dana postali pravi igrači modernog nogometa.

U odbor nogometne sekcije je ušao Ivan Begač, koji je ulagao mnogo truda u rad i bio jedan od zaslužnih da bi se u ono vrijeme Dinamo polako probio prema vrhu. Tako pojačani jednim agilnim sportskim radnikom mogao je klub uspješno djelovati. Jedno od prvih briga bila je zaposlenje igrača. Najprije je klub zaposlilo Lojena u 'Elektri', a onda Cimermančića i Kaciana u ZET-u, a Plešea u Na-Mi. Iz toga se vidi, da je naš klub vodio pravilnu politiku u pogledu privatnog života i egzistencije igrača. Nogomet u Dinamu mogao je igrati samo onaj, koji je imao svoje zanimanje.  

Ubrzo su počele i prve natjecateljske utakmice.

 

Prvenstvo Zagreba

Prvenstvo Zagreba počelo je izlučnim natjecanjem za ulazak u pojedine razrede u listopadu 1945., momčadi su bile razvrstane u dvije izlučne skupine: skupinu A i B. Dinamo je upao u skupinu B sa Metalcem, Elementom, Dubravom, Amaterom, Građevinarom i II.Armijom.

Pozicija Klub Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi Zabijeni Primljeni Bodovi
1 Dinamo 7 7 0 0 40 5 14
2 Metalac 7 6 0 1 19 6 12
3 II. Armija 7 5 0 2 39 6 10
4 Dubrava 7 3 1 3 16 11 7
5 Element 7 2 1 4 14 16 5
6 Amater 7 2 1 4 14 29 5
7 Grafičar 7 2 0 5 2 37 4
8 Građevinar 7 0 1 6 4 38 1

Izvrsnim igrama i visokim rezultatima u prvom poslijeratnom prvenstvu Zagreba, Dinamo je bio daleko najbolja momčad, postigavši najviše a primivši najmanje golova. Naši strijelci su čak 81 put zatresli protivničku mrežu a vratari su samo 13 puta vadili loptu iz svoga gola. U četrnaest utakmica postigli su trinaest pobjeda i doživjeli samo jedan poraz, u posljednjem kolu od Metalca, što ipak nije utjecalo na konaćni plasman. Osvajanjem naslova prvaka Zagreba Dinamo je stekao pravo nastupa i u ligi Hrvatske, dok su se Metalac, Lokomotiva i Amater morali za to pravo boriti u kvalifikacijama. Uz Dinamo automatski je u ligu Hrvatske ušao i prvak Splita - Hajduk.

Najbolji igrači Dinama u prvom prvenstvu Zagreba bili su Zvonko Monsider, Zvonimir Cimermančić, Mirko Kokotović, Branko Pleše, Ivica Horvat, Ivica Reiss, Ratko Kacian i Željko Čajkovski, a momčad je u tim prvenstvenim nastupima najčešće igrala u sastavu: Monsider, Lojen, D. Horvat, Reiss, I. Horvat, Pleše, Cimermančić, Kacian, Golob, Ž. Čajkovski, Kokotović.

Svoju prvu godišnju skupštinu klub održao je 3. studenog 1945. godine. Ovaj prvi Dinamov godišnji skup otvorio je predsjednik društva ing. Herman Mattes i odmah predložio da se pošalju brzojavni pozdravi maršalu Josipu Brozu Titu. Iza toga skupština je nastavila svoj rad izlaganjem referenata o radu sekcija. Tako je prvi izvještaj o radu nogometne sekcije podnio tajnik društva Milan Šarić. Izvještaj nadzornog odbora podnio je g. August Bivec, a nakon toga je izglasana lista novog upravno odbora. Predsjednik – ing. Herman Mattes, potpredsjednici – dr. Kolman, Fučkan, ing. Rittig i Begač. Tajnici – Milan Šarić, Rudolf Sabljak i Zvonko Veček. Blagajnici – Antun Begač i Nikola Kenda. Ekonom – Đuro Gmajnički. Propaganda – Drago Mandić. Štampa – dr. Jerko Šimić. Članovi upravnog odbora: Stanko Tkalec, ing. Vladimir Leinert, Fabijan Babljak, prof. Kajfeš, Mihanović i Berger.

Dinamo - Poštar - 1946.Nekoliko dana iza glavne godišnje skupštine, održala je i nogometna sekcija 8. studenog svoj glavni godišnji sastanak. Tehnički izvještaj sekcija podnio je g. Zvonimir Stanković. Za novog pročelnika sekcije izabran je Rudolf Sabljak, zamjenivši na toj poziciji razočaranog Icu Hitreca. Upravni odbor kluba pokušao je riješiti pitanje igrališta tako, da je planirao izgradnju novih borilišta kraj današnjeg hotela Panorama, a radovi su trebali započeti u proljeće 1946.

Nogometna sekcija odlučila je za trenera angažirati Martona Bukovija, koji je početkom studenog na nagovor kapetana Kokotovića preuzeo kormilo Dinama, ali tek 6. veljače službeno sklopio ugovor s klubom. Bukovi se u ugovoru obvezao voditi brigu i stručni nadzor nad svim momčadima nogometne sekcije. Također se obvezao da će 5-6 puta tjedno trenirati s igračima i prisustvovati svim utakmicama momčadi u zemlji i inozemstvu. Ugovor je sklopljen na jednu godinu, a unesena je i posebna klauzula gdje se kaže da bez izričite dozvole kluba ne može trenirati ostale negometne momčadi. Prije potpisa tog ugovora Bukovi je trenirao u Zagrebu i armijske momčadi, ekipu Poštara te Lokomotivu. Zato je u ugovoru naglašeno da u svom radu bude koncentriran na rad s igračima Dinama.

Nogometna sekcija je putem novinskog oglasa uputila poziv svim mladim i talentiranim dječacima od 13-15 godina, koji imaju želju igrati u junorima Dinama, da se prijave treneru Bukoviju. Na malom igralištu kraj remize skupilo se oko 300 dječaka željnih nogometa. Trener Bukovi imao je težak zadatak selektirati igrače. Među izabranicima našli su se: Šikić, Ferković, Bučar, Gereš, Rezar, Kašner, Martinec, Halamek, Golob i drugi. Trenirali su marljivo slušajući pažljivo savjete velikog učitelja. I uspjesi nisu izostali.

Pozicija Klub Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi Zabijeni Primljeni Bodovi
1 Dinamo 7 6 0 1 41 8 12
2 Lokomotiva 7 6 9 1 16 12 12
3 Metalac 7 4 1 2 15 8 9
4 Amater 7 3 1 3 14 17 7
5 Tekstilac 7 3 9 4 10 12 6
6 Element 7 2 1 4 10 27 5
7 Poštar 7 1 1 5 5 14 3
8 Jedinstvo 7 1 0 6 10 23 2

 

Prvenstvo Hrvatske

Prije početka Prvenstva Hrvatske, Dinamo 2. ožujka 1946. igra u Pragu protiv poznate Slavije svoju prvu međunarodnu utakmicu. To je ujedino bilo i jedno od prvih gostovanje jednog jugoslavenskog kluba van granica domovine nakon rata. Tako da je uspjeh nakon pobjede od 2:1 tim veći, jer je ujedino značio i afirmaciju nogometa nove Jugoslavije. Nakon prve turneje uprava kluba dobila je i pismeno priznanje od strane FOZ-a. Evo teksta tog dopisa od 17.IV 1946.

...“Za postignute uspjehe vaše nogometne ekipe na turneji po Čehoslovačkoj republici i pravilno shvaćanje našeg novog fiskulturnog poretka primite od ovog odbora zaslužno priznanje. Vaša nogometna ekipa je pokazala kako se treba boriti za ugled naše nove domovine FNRJ, za ugled našeg grada i napretka našeg fiskulturnog poretka“.

Nogometna sekcija još uvijek nije bila na onoj visini na kojoj bi morala biti obzirom na položaj koji ona ima u gradu Zagrebu. Unatoč svih poteškoća naša momčad borila se svim silama da osvoji naslov prvaka Hrvatske.

Naslov prvaka osvojio je te godine splitski Hajduk, s istim brojem bodova kao i Dinamo, ali s boljim omjerom zgoditaka. Dinamo je bio bolji u drugom dijelu prvenstva. Igralo se tada po dvostrukom bod sistemu, a plavi su imali velikih problema s ozljedama (Wölfl, Čajkovski, Kacian, Golob, Etlinger i Beda). Da su mogli igrati kompletni, vjerojatno bi u prvenstvu sakupili i više od 22 boda, koliko je sakupio i prvoplasirani Hajduk.

Najbolji strijelac u prvenstu Hrvatske bio je te godine Frane Matošić (Hajduk) s 13, Franjo Wölfl drugi s 12 zgoditaka. Zbog ozljede Wölfl često nije igrao, ali je zato samo u dvije poslijednje utakmice prvenstva postigao čak 7 zgoditaka.

Dinamo i Hajduk stekli su svojim plasmanom izravno pravo sudjelovanja u Prvoj Saveznoj Ligi, a Lokomotiva je to pravo izborila nakon kvalifikacija.

Neki od naših starih nogometnih majstora, poput Emila Urcha, Ernesta Dubca, Augusta Lešnika i Ivice Medarića povukli su se s nogometnih terena već krajem 1945. ili početkom 1946. godine, nakon što su časno obavili misiju populariziranja Dinama, a neki njihovi mlađi suigrači (Wölfl, Cimermančić, Kokotović, Pleše, Kacian, Reiss) nosili su plavi dres i u nekoliko idućih sezona Savezne lige. No, kraj njih stasali su i mnogi mladi, kao braća Drago i Ivo Horvat, Mišo Etlinger, Đuka Strugar, Zvonko Strnad i Božo Senčar.

Dinamo je od samog početka igrao stilom kojeg mu je usadio Marton Bukovi. Bila je to brza, jednostavna i efikasna igra zasnovana na takozvanom WM sistemu. Tu igru njegovale su i kasnije generacije naših nogometaša.

Pozicija Klub Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi Zabijeni Primljeni Bodovi
1 Hajduk 14 10 2 2 51 11 22
2 Dinamo 14 10 2 2 40 12 22
3 Lokomotiva 14 6 5 3 28 14 17
4 Tekstilac 14 5 5 4 24 27 15
5 Proleter 14 6 3 5 21 28 15
6 Metalac 14 4 5 5 20 20 13
7 Split 14 3 0 11 14 45 6
8 Jedinstvo 14 0 3 11 7 48 3

 

Literatura:

Vjesnik, 1945.-1946.

Ilustrirane fizkulturne novine, 1945.

Narodni sport, 1945.-1946.

NK Dinamo 1945.-1985.

NK Croatia, 1998.