1946-1947

1946-1947

Liga

Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
25.8.1946. 1. Budućnost Titograd Dinamo 2:2 Opširnije
1.9.1946. 2. Crvena Zvezda Dinamo 0:1 Opširnije
8.9.1946. 3. Dinamo Hajduk 0:1 Opširnije
15.9.1946. 4. Lokomotiva Dinamo 1:2 Opširnije
22.9.1946. 5. Dinamo Željezničar Sarajevo 9:1 Opširnije
27.10.1946. 6. Partizan Dinamo 5:1 Opširnije
3.11.1946. 7. Dinamo Metalac Beograd 3:1 Opširnije
17.11.1946. 8. Dinamo Spartak Subotica 3:0 Opširnije
24.11.1946. 9. Dinamo Železničar Niš 3:1 Opširnije
1.12.1946. 10. Nafta Lendava Dinamo 0:6 Opširnije
8.12.1946. 11. Pobeda Skopje Dinamo 0:0 Opširnije
22.12.1946. 12. Kvarner Dinamo 1:3 Opširnije
12.1.1947. 13. Ponziana Trst Dinamo 0:4 Opširnije
2.3.1947. 14. Željezničar Sarajevo Dinamo 1:3 Opširnije
9.3.1947. 15. Dinamo Kvarner 2:1 Opširnije
16.3.1947. 16. Hajduk Dinamo 2:1 Opširnije
23.3.1947. 17. Dinamo Lokomotiva 4:0 Opširnije
30.3.1947. 18. Dinamo Partizan 4:2 Opširnije
13.4.1947. 19. Spartak Subotica Dinamo 1:1 Opširnije
20.4.1947. 20. Dinamo Nafta Lendava 3:0 (pf) Opširnije
27.4.1947. 21. 14. Oktobar Niš Dinamo 1:2 Opširnije
18.5.1947. 22. Dinamo Pobeda Skopje 5:0 Opširnije
25.5.1947. 23. Dinamo Budućnost Titograd 7:1 Opširnije
8.6.1947. 24. Dinamo Crvena zvezda 2:2 Opširnije
11.6.1947. 25. Dinamo Ponziana Trst 5:2 Opširnije
6.7.1947. 26. Metalac Beograd Dinamo 0:5 Opširnije

Tjedan dana prije nego što je počelo posljeratno prvoligaško natjecanje tek se znao prvak Hrvatske. Praktički, Hajduk kao prvi, i drugi Dinamo, ušli su u maraton najboljih bez posebnih priprema. Dinamu je zagrijavajući susret bio zadnja bitka Hrvatske lige, sa Splitom, završena s rekordnih 9:0. 

Ulazak u Saveznu ligu nametao je novu odgovornost. Trebalo je  u prvom redu opravdati poziciju među najboljim majstorima lopte.

I odmah nakon toga krenulo se u Titograd. Izvještaji su tih dana bili vrlo škrti zbog ostalih sportskih događanja, pa se jedva može rekonstruirati i prvo gostovanje Dinama, koje je završilo neobičnošću nenadmašenom dosad u povijesti nogometa. Kratka bilješka popratila je povratak već onda plavih favorita iz Titograda, napominjujući da se "prvak Crne Gore dobro spremio za državno prvenstvo jer je odnio bod Zagrepčanima". S omjerom 2:2.

Kad su to dinamovci pročitali, zaprepastili su se ne znajući što da rade. Jer, pobijedili su s 3:2. U posljednjim sekundama, kod stanja 2:2, Dinamo je krenuo u zadnji napad i Etlinger se dočepao lopte u kaznenom prostoru Titograđana. Opalio je i bilo je 3:2. Čestitke, spremanje prtljage i put u avion. Ali, na igralištu su ostali nezadovoljni titgradski funkcioneri i, nakon dugih razgovora koji su se vodili i s republičkim rukovodiocima, zaustavljenim novinarima je pripčeno: "Sučev sat nije bio ispravan, treći gol Dinama postignut je u produžetku, i regularan ishod susreta je 2:2". To su izvjestitelji i javili redakcijama, tako da su u listovima i sportskim kronikama ostali zabilježeni akteri remisa, ali ne i ime trećeg strijelca Etlingera. On nije ni u jednoj evidenciji, pa ni u Dinamovoj statistici. O svim drugim utakmicama moglo se više pročitati no o titogradskoj.

Dinamo je krenuo na drugo gostovanje. Protiv Crvene Zvezde. Bio je to prvi prvenstveni derbi uopće. Na stadionu JNA okupilo se dvadesetak tisuća promatrača, za ono vrijeme rekordan broj. Dinamo je nastupio u sastavu: Monsider, Etlinger, Lojen, Pleše, I.Horvat, Kokotović, Beda, Golub, Wölfl, Cimermančić, Reiss.

Momčad iz 1946.Pokojni Leo Lemešić vodio je tu utakmicu. Ušao je u ljetopise svojom rigoroznošću, dobrim dijelom temeljenom i suđenjem na toj utakmici. Derbi kao derbi imao je i napetih trenutaka, pa je tako poslije jednog prekršaja kao britve oštrog Lojena centarfor Zvezde Tomašević izgubio živce, opalio nogom dinamovca i ozljedio ga. Lemešić je odmah isključio Tomaševića, a Lojen je ostao statirati. Derbi je obilovao svime što je u to vrijeme krasilo nogomet. Monsider je imao prilika da se istakne, ali je jednom bio nemoćan, iako je fenomenalno reagirao. Vinuo se u rašlje kao mačka da zaustavi udarac Tomaševića, bio je centimetar kratak, a lopta se odbila od grede. Premoć Zagrepčana bila je očita. U prvom poluvremenu vodili su u kornerima 4:1. A kad je Tomašević bio isključen, premda su i plavi praktički igrali s deset igrača (Lojen je samo stajao na lijevom krilu), susret je bio brzo odlučen. Franjo Wölfl se opasno sjurio po desnom krilu i kad je na sebe svratio pozornost Zvezdine obrane, prebacio je loptu do Reissa koji je izbliza sladao vratara Lovrića.

Derbiji su zaredali, slijedio je novi, u Zagrebu. Gost: Hajduk. Opet mnogo uzbuđenja, na igralištu Pobjede (prijeratnog Građanskog u Koturaškoj) 15.000 gledatelja, uz suđenje Marijana Matančića. Borbu je dobio Hajduk, sedam minuta prije kraja, brzom kombinacijom Franje Matošića, Radovnikovića i Andrijaševića, koji je odvukao obranu plavih i tada vratio slobodnom Antonu Lokošeku (prijašnjem igraču Građanskog). Vrsnom strijelcu i vrstan završetak: s 18 metara silovita bomba pod samu gredu. Monsider je bio nemoćan da spasi svoju mrežu. Tako je propala sva premoć Dinama, pogotovo u početku utakmice.

Prvi zagrebački derbi, odigran je osam dana kasnije, između Dinama i Lokomotive, završio je pobjedom Dinama 2:1. Vodstvo je donio Wölfl, izjednačio je Habić, a onda opet "Mara" Wölfl odlučio (poslužio ga je Beda). Bukovi je uigravao sastav, pa su se samo u navali ponekad mijenjali igrači.

Putovanje u Beograd prošlo je loše, Dinamo je izgubio s 1:5. Vrata Partizana nije čuvao ni bolesni Glaser, ni Šoštarić, već rezervist mladi Nikolić, otkriće s armijskog sleta. Povlačenje Cimermančića u obranu umjesto ozljeđenog Etlingera (išao je s Hajdukom na turneju u Prag) oslabio je navalu, a i Lojen je imao slabiji dan, pa ni dobro raspoloženi Monsider nije uspio smanjiti visoki poraz.

Iako su izgubili samo jedan bod (u utakmici bez golova u Skopju protiv Pobjede, Vardarova prethodnika), Dinamo je zaostao. Na tablici je vodio Partizan, slijedio ga Hajduk. Dinamo je svladao (3:1) beogradskog Metalca. Druga žrvta bio je subotički Spartak (3:0), pa u Donjoj Lendavi Nafta sa 6:0 (Wölfl i Željko Čakovski glavni strijelci po dva gola), pa opet hat-trickom Wölfla i niški Željezničar (3:0).

Nekompletni jesenski dio završen je 22. prosinca igrom na Rijeci (protiv Kvarnera 3:1) i trećim mjestom s 16 bodova, jednakom aktivom kao i drugoplasirani Hajduk, ali s nešto slabijim omjerom. Prvi je bio Partizan sa 20 bodova iz 10 utakmica.

Sve u svemu druga godina donijela je lijepu afirmaciju Dinamu, postignuti su lijepi rezultati i o Dinamu se sve više pričalo. U takvoj atmosferi dobrog raspoloženja dočekana je i druga redovna godišnja skupština nogometne sekcije 17. prosinca 1946. godine. Izabran je ovaj odbor: pročelnik – Zvonko Veček, zamjenik Miško Sršak, tajnik I. Vlado Majerine, tajnik II. Slavko Bobnar, blagajnik Pavao Starčević. Članovi odbora bili su: Cevar, Mevald, Mraz, J.Horvat, Dauša, Sabljak, Z.Šarić, Fabris, Ratkajec i Miro Zornberg.

Još uvijek nismo imali svoje igralište. Zato se nastojalo svim silama što prije urediti igralište Šparte, kako bi naša momčad mogla trenirati. Igralište Šparte je tako postalo privremeno boravište dinamovaca.

U jeku vrlo hladne zime odmah u siječnju nastavljeno je prvenstvo. Igrači su redovito bili na treningu slušajući pozorno savjete trenera Bukovija. Vrlo brzo se klub udomaćio na bivšem igralištu Sparte, a među igračima vladalo je veliko prijateljstvo. Poslije treninga zajedno su odlazili na večeru u jedan restoran na Trešnjevačkom trgu.

Prvo gostovanje Dinama u Trstu zbilo se 12. siječnja kad je s 4:0 svladana Ponziana. Novine koje nisu bile sklone klubu, pisale su vrlo pohvalne kritike na račun igre Dinama.

Jesenski dio prvenstva završio je točno 23. velječe, a 3. ožujka počeo je proljetni nastavak. U Sarajevu je Dinamo pobijedio Željezničara s 3:1, a mrežu je čuvao Drago Horvat, koji je taj posao obavljao i protiv Kvarnera (2:1).

U međuvremenu klub je dobio telegram od budimpeštanskog Vasasa da odigra prijateljsku utakmicu. Grad koji su svojevremeno zvali 'mali Pariz' teško je stradao od bombardiranja, a trener Bukovi ponovno je došao u svoj rodni grad. Njemu su se te strahote činile još mnogo gorima. Na tom putu u Budimpeštu Marci-bači se po prvi puta zaželio vratiti u Mađarsku. U klubu su nastojali zadržati Bukovija, ali nisu uspjeli.

Monsider i navijači

Bukovi je ostao u klubu još mjesec dana te je vodio momčad na još svega šest utakmica. Posljednje dvije utakmice pod vodstvom Bukovija bile su u Zagrebu, Lokmotiva i Partizan morali su predati bodove Dinamu. Igrači u plavim majicama igrali su te dvije utakmice za 'staroga'! Osam golova su postigli, a primili svega dva. Oprostili su se sa svojim učiteljem na način kako ih je godinama učio. Pucati, pucati iz svih pozicija. „Nastojite uvijek postići jedan gol više od vašeg protivnika“ – bila je to godinama Martonova deviza. Lokomotiva je ispraćena s 4:0. Jedino su igrači Partizana, i to pred kraj utakmice uspjeli smanjiti omjer s 4:0 na 4:2! 

Ta utakmica protiv Partizana bila je sigurno jedna od najljepših koju je Dinamo do tada igrao. Sve linije su izvanredno radile. Šetajući oko igrališta zadovoljan je pušio cigaretu, a u očima nije mogao suzdržati suze. Gledao je posljednji put svoje pulene, svoje velike đake, sjajne protagoniste prvoklasnog nogometa. Oprostio se od zagrebačkog nogometa, od svojih učenika na jednoj predivnoj utakmici, koja je pokazala snagu Dinama. Iako je Partizan ove sezone osvojio naslov prvaka, svi komentatori i stručnjaci tvrdili su da je najbolja momčad Jugoslavije Dinamo! To se najbolje opazilo na toj utakmici protiv Partizana.

Kapetani Brozović i Kokotović, 1947.Bukovi je otišao nekoliko minuta prije kraja u kabinu. Svoje igrače dočekao je raširenih ruku zagrlivši svakog pojedinačno. Bio je to zasigurno bolan rastanak. Marton Bukovi – veliko ime u povijesti zagrebačkog nogometa, za koji je živio punih dvanaest godina poklonivši mu svoje najljepše godine – odlučio je prestati biti Zagrepčanin. Na kolodvoru ispratilo ga je nekoliko stotina ljudi. A, on – poznat kao veoma osjećajan ali isto tako čvrst i suzdrživ, plakao je kao malo dijete. Zavolio je Zagreb kao svoju domovinu, a rad s našim igračima donio mu je slavu najboljeg trenera koji je ikada djelovao na ovim prostorima.

Igrači su se teško mirili s činjenicom da ih više neće trenirati Marci-bači. Savjetovao je da nadzor na treningom preuzme kapetan momčadi – Mirko Kokotović. „Ta vi nemate što naučiti u nogometu, vi sve znate, a kondicija...?... to će vam već Koka dati“

I tako je dužnost prvog nasljednika velikog učitelja preuzeo Mirko Kokotović. U to vrijeme igrači Dinama jurišali su na prvo mjesto u želji da postanu prvi poslijeratni prvaci države. Nakon velike pobjede nad Partizanom izgledi su se uvelike popravili. No, čekao nas je još jedan derbi u Zagrebu, sa Crvenom Zvezdom. Na toj utakmici, koja je završila 2:2, Dinamo je ostao bez svog vratara Zvonka Dogana, koji je smiono poletio u noge centarforu Zvezde Jezerekiću, ali je u sudaru teško ozljeđen i prevezen u bolnicu. Nažaost, Dogan se nikada više nije pojavio među stativama braneći gol prve momčadi.


Nakon toga Dinamo je otputovao na ekspresnu turneju po Francuskoj koja je više ličila dvoboju teniskog profesionalca s amaterima, jer su tri Olympiquea (iz Marseilla, Montpeliera i Nimesa) svladana s ukupno 19 golova (6:0, 6:3 i 7:1). Na kraju, u Beogradu je nadigran i Metalac s 5:0, a mrežu je čuvao svestrani Drago Horvat. Tom je pobjedom Dinamo osigurao drugo mjesto i postigao s 81 golom i jedan od rekorda klupske efikasnosti (u ligi od 14 članova).

Bilo je to doba kada su u Zagrebu igrao najmoderniji nogomet u državi. Ekipa Dinama iz tog razdoblja smatrana je za uzoritu momčad, za ekipu u kojoj su svih 11 igrača znali svoje uloge vješto, u svakom trenutku podređujući svoje izrazite individualne kvalitete interesu kolektiva.

Sve više se dobivao utisak da je Dinamu nezasluženo izmakao prvi poslijeratni naslov prvaka, ali isto tako da će sigurno već u novoj sezoni nastojati ispraviti i nadoknaditi izgubljeni položaj. 

Pozicija Klub Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi Zabijeni Primljeni Bodovi
1 Partizan 26 23 1 2 77 17 47
2 Dinamo 26 19 4 3 81 26 42
3 Crvena Zvezda 26 18 3 5 66 23 39
4 Hajduk 26 16 4 6 57 21 36
5 Metalac Beograd 26 13 3 10 40 35 29
6 Spartak 26 11 6 9 40 34 28
7 Lokomotiva (ZG) 26 10 4 12 34 43 24
8 Pobeda Skopje 26 8 6 12 41 49 22
9 Kvarner 26 7 7 12 27 42 21
10 Budućnost 26 7 6 13 44 54 20
11 Ponziana 26 9 2 15 35 50 20
12 Željezničar 26 7 4 15 31 54 18
13 14. Oktobar Niš 26 4 5 17 26 76 13
14 Nafta Lendava 26 3 0 23 13 88 6