1957-1958

1957-1958

Liga

Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
11.8.1957. 1. Crvena zvezda Dinamo 1:2 Opširnije
18.8.1957. 2. Dinamo Velež 4:2 Opširnije
25.8.1957. 3. Hajduk Dinamo 5:1 Opširnije
1.9.1957. 4. Dinamo OFK Beograd 0:0 Opširnije
8.9.1957. 5. Budućnost Dinamo 0:1 Opširnije
6.10.1957. 6. Split Dinamo 1:0 Opširnije
13.10.1957. 7. Dinamo Vojvodina 4:1 Opširnije
20.10.1957. 8. Partizan Dinamo 4:1 Opširnije
27.10.1957. 9. Dinamo Vardar 5:1 Opširnije
24.11.1957. 10. Radnički Beograd Dinamo 4:0 Opširnije
1.12.1957. 11. Dinamo Željezničar 1:0 Opširnije
8.12.1957. 12. NK Zagreb Dinamo 1:3 Opširnije
15.12.1957. 13. Dinamo Spartak Subotica 3:1 Opširnije
16.2.1958. 14. Dinamo Crvena zvezda 1:1 Opširnije
23.2.1958. 15. Velež Dinamo 2:3 Opširnije
2.3.1958. 16. Dinamo Hajduk 4:0 Opširnije
9.3.1958. 17. OFK Beograd Dinamo 0:0 Opširnije
16.3.1958. 18. Dinamo Budućnost 1:0 Opširnije
23.3.1958. 19. Dinamo Split 4:1 Opširnije
26.3.1958. 20. Vojvodina Dinamo 0:0 Opširnije
30.3.1958. 21. Dinamo Partizan 1:0 Opširnije
6.4.1958. 22. Vardar Dinamo 0:3 Opširnije
9.4.1958. 23. Dinamo Radnički Beograd 1:1 Opširnije
13.4.1958. 24. Željezničar Dinamo 1:1 Opširnije
23.4.1958. 25. Dinamo NK Zagreb 5:2 Opširnije
27.4.1958. 26. Spartak Subotica Dinamo 4:4 Opširnije

Kup

Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
21.12.1957. 1/16 finala Borovo Dinamo 1:4 Opširnije
2.2.1958. 1/8 finala Dinamo OFK Beograd 2:1 Opširnije
9.2.1958. Četvrtfinale Crvena zvezda Dinamo 1:1 (3:2) Opširnije

Gordan Irović s navijačima 1958.Deveti naslov prvaka 1958. modri su odnijeli pomalo i neočekivano, jer su mnogi smatrali da će momčad još bolovati od smjene generacija, pogotovo poslije odlaska Ivana Horvata u Eintracht iz Frankfurta i oproštaja Branka Kralja u proljeće 1957. godine. Međutim, Tomislav Crnković se pokazao dobrim nasljednikom u dresu s brojem pet na leđima. Na vratima se potpuno ustalio Gordan Irović, koji će mnogim ostati u sjećanju kao najhrabriji vratar Dinama, neustrašiv u letu u noge, pravi kamikaza. Željko Matuš je postao dostojan nasljednik Željka Čajkovskog, a u navali se razigrao Dražan Jerković.

Na početku jesenskog dijela prvenstva od Milana Antolkovića klupu je preuzeo Gustav Lechner, koji je minulu sezonu iznimno uspješno trenirao novosadsku Vojvodinu. Dinamo je jesensko prvenstvo morao startati bez pomoći novih prinova Šanteka i Hmeline, jer su još uvijek na snazi pravila koja su branila igračima nastupe za novi klub prije isteka 6 mjeseci.

Prvu utakmicu u novom prvenstvu odigrao je Dinamo u Beogradu, protiv Crvene zvezde koja je 1957. godine bila prvak države. Igralo se 11. kolovoza, u vrijeme kada su vladala velike vrućine, pa su se uprave oba kluba dogovorile da se susret održi noću na stadionu JNA. Očekivala se pobjeda domaćina, međutim dogodilo se obratno. Zagrepčani su u noćnoj utakmici zaigrali odlično. Impresivnom obranom i golovima Jerkovića i Čonča Zvezda je poražena s 2:1!

Na povratku u Zagreb prepričavao se svaki detalj ovog zanimljivog i uzbudljivog dvoboja koji je Dinamovim igračima otvorio velike mogućnosti u borbi za što viši plasman. Ali, put do konačnog cilja bio je neobično dug i mukotrpan.

Ipak, Dinamo je te sezone imao izvjesne prednosti pred svojim konkurentima. Ponajprije, to je bila vrlo homogena momčad, a novi trener Gustav Lechner bio je dobro primljen i od njega se puno očekivalo. Bila su tu i velika pojačanja Šantek i Crnković. I na kraju, nakon dugog niza godina klub je imao opet dobrog centarfora. Jerković se izvrsno uklopio i svakim danom postajao sve zreliji i opasniji strijelac.

U drugoj prvenstvenoj utakmici protiv Veleža u Zagrebu, strijelci su iskazali efikasnost. Sa maksimalnim brojem bodova Modri su otputovali u Split. Dinamovi su se potajno nadali pobjedi, ali Hajduk je na čelu s Rebcom pobijedio sa 5:1. Havarija u Splitu odrazila se na momčad i protiv Beograda završilo je bez pogotka.

Poljuljani optimizam vraćen je u Titogradu, ali opet je splasnuo nakon poraza od Splita. Na sreću, usprkos neuspjesima Dinamo nije jako zaostajao na tablici, jer su i drugi favoriti prosipali bodove.

Prvaci iz 1958.Život u klubu bio je tada bolji nego ikad ranije. Četvrtkom navečer uvedeni su obavezni sastanci igrača i članova uprave. Uz malu zakusku nalazili su se oni u prijateljskoj atmosferi, igrajući šah i karte. Pričalo se o svemu, a najviše o nogometu. Ovdašnji predsjednik Ljubomir Hercigonja nije imao mnogo slobodnog vremena, pa su članovi Šajatović, Vaneček, Kolić i Zelan najviše brinuli za momčad.

Lijepo i prohladno jesensko poslijepodne na Maksimiru 13. listopada nije nitko tko je prisustvovao susretu zaboraviti. Vojvodina s najvećim imenima novosadskog nogometa bila je snažna momčad koja je slamala i najteže protivnike. No, ovaj put je prepreka bila izvanredno disponirana momčad Dinama, koja je odmah krenula u juriš. Bio je to napad kakvog gledatelji dugo nisu vidjeli. Gol Vojvodine bio je neprekidno ugrožen. Dinamo je pobijedio sa 4:1, a publika je bila toliko zadovoljna s igrom da se poslije susreta još dugo nije razišla.

Nakon trijumfa nad Vojvodinom došao je najprije poraz od Partizana, a zatim i poraz u Beogradu od Radničkog, pa je optimističko raspoloženje opet splasnulo.

Trener Lechner i tehnički referent Wolfl uspjeli su ipak nanovo podići moral igrača. Posljednje tri utakmice jesenskog dijela lige igrale su se u Zagrebu i trebalo je sve pobijediti da bi se Dinamo ponovno vratio u red najozbiljnijih favorita za naslov. Sve tri utakmice koje je Dinamo naposljetku dobio, igrale su se u prosincu po dosta hladnom vremenu.

Do kraja kalendarske godine odigrano je još pet utakmica. Momčad je u međuvremenu osvježena velikim pojačanjem Šantekom, koji je imao svoj prvi službeni nastup u Borovu protiv Borova za Kup Jugoslavije. Po zamrznutom terenu Dinamo je uspio pobijediti i plasirati se u osminu finala.

Po završetku natjecanja igrači nisu dobili odmor, već su odmah otputovali na turneju po Njemačkoj Demokratskoj Republici. Turneja je prošla vrlo uspješno.

Momčad se zatim vratila na zasluženi odmor, a onda da prione poslu koji joj je trebao donijeti novu titulu prvaka. Raspoloženje je bilo odlično, volje na pretek, a što je najvažnije, situacija u momčadi se konsolidirala i sazrela.

Već početkom veljača otpočela je proljetna sezona Kup okršajem protiv Beograda. Plavi se pod dosta hladnom, ali sunčanom vremenu nisu dali iznenaditi i s 2:1 prošli dalje. A slijedeće nedjelje uputila se Dinamova ekspedicija u Beograd na četvrtfinale Kupa protiv Zvezde. Po neobično teškom i blatnjavom terenu nakon 120 minuta igre rezultat je glasio 1:1, a onda je 'Veliki Vladimir' (Beara nap.a), stao na pozornicu i nakon jedanaesteraca poslao Dinamo kući pognute glave.

Igrači su bili nakon toga utučeni i razočarani i dugo nisu izlazili iz svlačionice. Osjećala se bojazan da se taj nesretan poraz ne odrazi na formu igrača pred prvenstvo. Da sve bude još nezgodnije, u prvom proljetnom kolu Dinamo je dočekao Zvezdu na Maksimiru. Te nedjelje, 16. veljače 1958. održana je godišnja skupština kluba i odmah nakon skupštine pošlo se na stadion. Blizu 40 tisuća ljudi svjedočilo je borbi koja je završila podjelom bodova – 1:1.

šantek, crnković i režek 1958Već sljedeća utakmica igrala se u Mostaru na vrućem terenu koji Dinamu nije odgovarao. Pod Bijelim brijegom Plavi su bilježili poraz od 1:6, 1:5, 1:3, 2:4…! Što će biti ovaj put – pitali su se navijači. Prije utakmice, kao raniji član Veleža, vratar Irović zatražio je trenera da ga ne stavi na gol. Bojao se nastupiti protiv svog matičnog kluba s obzirom na temperamentne navijače. Plavi su na kraju slavili pobjedu o 3:2, golovima Benka 2 i Lipošinovića. Tako se Dinamo po prvi puta vratio neporažen iz Mostara.

Momčad je zadržala ritam u borbi za prvo mjesto, a njen već poljuljan moral je ponovno porastao.

U trećem kolu u Zagreb je došao stari rival, splitski Hajduk. Na toj utakmici se od zagrebačke publike oprostio dugogodišnji napadač Aleksandar Benko koji je punih 10 godina nosio Dinamov dres. Pred istim ambijentom kao protiv Zvezde, Benko je postigao tri gola! Nije se mogao bolje oprostiti. Wolfl i Lechner zadovoljno su trljali ruke, a na semaforu je pisalo 4:0 za Dinamo! Kolone oduševljenih gledatelja su se nakon utakmice slijevale Maksimirskom i ulicom Socijalističke revolucije do centra grada i govorile o sreći Hajduka u toj izvanrednoj predstavi Dinama. Zadovoljan je bio i blagajnik, jer je u klupsku kasu ušlo dosta novca. U pravi trenutak, jer su se u to vrijeme i u Dinamu počele dijeliti nagrade, koje doduše nisu bile velike, ali su predstavljale stimulans za igrače.

Uprava se nije najbolje snašla u toj situaciji. Trebalo je odlučiti  što je korisnije za klub, da se igračima isplaćuje samo hranarina ili premije. Godinama se Dinamo isticao kao amaterska organizacija, međutim postojala je ponovno opasnost da najbolji igrači odu, kao što su to svojevremeno učinili Bobek, Zebec, Vukac, Papec i drugi. Upravni odbor odlučio se na novi kurs. Željelo se uhvatiti korak s vremenom te se na burnoj sjednici odlučilo napustiti amaterizam.

Predah od prvenstvenih utakmica klub je iskoristio za prijateljski susret u Budimpešti s MTK. Trener Mađara bio je tada Marton Bukovi, naš legendarni trener. Susret s njim bio je vrlo srdačan i zanimljiv. Unatoč godinama Bukovi je djelovao poletno i svježe, a iz razgovora se mogao steći dojam da bi on rado ponovno došao u Zagreb. Utakmica je završila pobjedom Mađara sa 3:1.

Sljedeća velika utakmica, dočekana s velikim interesom, bila je između Dinama i Partizana. Pred punim Maksimirskim tribinama Dinamo je izvukao minimalnu pobjedu od 1:0. Strijelac je opet bio Jerković.

Do kraja Dinamo je pobijedio Vardar i NK Zagreb, te odigrao 3 neriješena susreta. To je bilo dovoljno za svojevrstan rekord - 21 bod, bez ijednog poraza.

Dinamo je tako nakon četiri godine ponovno osvojio laskav naziv prvaka države. Dinamo je 1958. godine osvojio prvo mjesto sa 37 bodova, odnosno četiri boda više od drugoplasiranog Partizana. Interesi pojedinaca bili su podređeni kolektivu, a Lechner i Wolfl znali su pravi trenutak za izvući maksimum.

Za nove prvaka priređen je prijem u klupskim prostorijama, a pored igrača i članova uprave, svečanosti su prisustvovali i mnogi uzvanici, istaknuti javni i politički radnici.

Nakon osvojene titule igrali su dobili zaslužan odmor. Gordan Irović iskoristio je priliku da posjeti roditelje u Mostaru, a ostali su uglavnom ostali kod svojih kuća u Zagrebu ili su pošli na more.

Pozicija Klub Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi Zabijeni Primljeni Bodovi
1 Dinamo 26 15 7 4 53 33 37
2 Partizan 26 13 7 6 46 33 33
3 Radnički 26 11 6 9 50 38 28
4 Crvena Zvezda 26 10 8 8 45 38 28
5 Vojvodina 26 12 3 11 55 32 27
6 Velež 26 11 4 11 40 42 26
7 Vardar 26 10 6 10 30 44 26
8 Željezničar 26 9 7 10 47 44 25
9 Hajduk 26 10 5 11 42 43 25
10 Budućnost 26 8 9 9 30 36 25
11 Split 26 12 1 13 35 42 25
12 Spartak Subotica 26 10 4 12 50 45 24
13 OFK Beograd 26 6 8 12 27 50 20
14 Zagreb 26 5 5 16 31 61 15