1959-1960

1959-1960

Liga

Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
30.8.1959. 1. Dinamo Crvena zvezda 2:1 Opširnije
6.9.1959. 2. Sarajevo Dinamo 0:4 Opširnije
13.9.1959. 3. Dinamo Radnički Beograd 2:0 Opširnije
20.9.1959. 4. Sloboda Tuzla Dinamo 0:3 Opširnije
27.9.1959. 5. Dinamo Budućnost 6:0 Opširnije
4.10.1959. 6. Dinamo OFK Beograd 0:1 Opširnije
1.11.1959. 7. Vojvodina Dinamo 2:2 Opširnije
8.11.1959. 8. Dinamo Hajduk 1:0 Opširnije
22.11.1959. 9. Partizan Dinamo 2:1 Opširnije
29.11.1959. 10. Dinamo Velež 4:0 Opširnije
6.12.1959. 11. Rijeka Dinamo 3:2 Opširnije
13.3.1960. 12. Crvena zvezda Dinamo 0:0 Opširnije
20.3.1960. 13. Dinamo Sarajevo 1:0 Opširnije
27.3.1960. 14. Radnički Beograd Dinamo 0:1 Opširnije
3.4.1960. 15. Dinamo Sloboda 2:0 Opširnije
17.4.1960. 16. Budućnost Dinamo 0:1 Opširnije
1.5.1960. 17. OFK Beograd Dinamo 0:0 Opširnije
15.5.1960. 18. Dinamo Vojvodina 2:2 Opširnije
29.5.1960. 19. Hajduk Dinamo 3:2 Opširnije
5.6.1960. 20. Dinamo Partizan 4:3 Opširnije
12.6.1960. 21. Velež Dinamo 2:3 Opširnije
19.6.1960. 22. Dinamo Rijeka 5:1 Opširnije

Kup

Datum Kolo Domaćin Gost Rezultat Opširnije
2.12.1959. 1/16 finala Srem Sr.Mitrovica Dinamo 1:2 Opširnije
13.12.1959. 1/8 finala Dinamo Trešnjevka 3:2 Opširnije
28.2.1960. Četvrtfinale Dinamo Vojvodina 2:1 Opširnije
6.3.1960. Polufinale Dinamo Hajduk 2:1 Opširnije
26.5.1960. Finale Partizan Dinamo 2:3 Opširnije

Milan Antolković i Ivan JazbinšekUpravni odbor kluba odlučio se na promjene, jer klub s takvim renomeom nije mogao ostati na istom. U prijelaznom roku ponovno je za trenera angažiran Milan Antolković. U traženju za nekom jakom ličnošću koja bi bila u stanju ponovno podići Dinamo, našlo se najbolje rješenje. Za novog predsjednika izabran je kooptirani član Upravno odbora Ivan Šibl. S poduzetnim direktorom Ottom Hofmanom i dolaskom Šibla počinje jedna ova era koja će zagrebačkim plavima donijeti afirmaciju, a i veliko međunarodno priznanje. Istaknuti politički rukovoditelj već je svojim prvim potezima dao naslutiti da će za Dinamo opet doći bolji dani.

Murska Sobota određena je za mjesto priprema pred novo prvenstvo. Zajedno s radnijim prvotimcima, pod komandom trenera Antolovkovića našao se i Ilijas Pašić, bivše lijevo krilo sarajevskog Željezničara, kome se konačno ispunio davni sad, da karijeru nastavi među zagrebačkim plavima.

Radilo se vrlo dobro. Igrači su prije podne boravili u šumi kraj igrališta, a poslijepodne vježbali su na terenu s loptom. Prije odlaska u Zagreb Dinamo je odigrao i dvije trening utakmice.

Ključni igrači kao Šantek, Perušić, Matuš, Jerković i drugi dočekali su jesenski start dobro pripremljeni i odlučni da titulu prvaka ponovno vrate u Zagreb. Konkurencija je doduše bila jaka, no Dinamo je počeo vrlo dobro.

U prvom kolu na maksimirskom stadionu sukobio se s tradicionalno neugodnim protivnikom Crvenom zvezdom. Ta nedjelja, 30. kolovoza 1959. godine ostat će u sjećanju zbog tri stvari: pobijeđen je veliki protivnik sa 2:1, Pašić je odlično debitirao, a u klub je tog dana prvi put došao jedna skroman mladić iz Sinja, tražeći da zaigra u Dinamo. Bio je to legendarni vođa navale Slaven Zambata.

Odličan početak pozitivno je djelovao na sve igrače i novu upravu koja je odlučila da našem klubu ponovno pribavi renome. U drugom kolu Dinamo je igrao u Sarajevu protiv Sarajeva. Oštar protivnik nije ovaj put mogao ništa protiv brze ili, po novinarima, 'atomske' navale Zagrepčana. Dinamo je u igri velikog stila dao Sarajevu takvu lekciju, da ga je na kraju publika nagradila burnim pljeskom. Čak četiri gola bila su u mreži Sarajlija.

U slijedeća tri gola Dinamo je pobijedio sva tri puta, bez primljenog gola. Prije petog kola i utakmice s Budućnosti u vojsku je otišao Šantek. Trener Antolković postavio je na njegovo mjesto Čonča koji ga je odlično zamijenio. Budućnost je tog poslijepodneva primila od 'atomske' navale čak 6 golova.

A onda, kako to obično biva kada se najmanje očekuje – došle su nevolje. OFK Beograd je na Maksimiru slavio 1:0, iako je Dinamo bio premoćan. Na sreću, moral momčadi nije opao.

Još jedan derbi dobiven je u Maksimiru. Bilo je to protiv tradicionalno teškog protivnika, Hajduka. Golom Matuša Dinamo je pobijedio s 1:0. Do kraja prvenstva odigrali su Plavi i tešku utakmicu protiv Partizana u Beogradu i izgubili sa 2:1.

Kad je jesensko prvenstvo završilo, igrališta su već bila pokrivena snijegom. Dinamo je najviše pokazao i postao jesenski prvak. No, do kraja godine trebalo je odigrati još dvije utakmice – jednu za Kup i jednu međunarodnu.

lipošinović, mujić, jerković, knez i pašićZa kup je na Maksimiru nakon neočekivano jakog otpora Trešnjevka ipak pala s 3:2. Posljednja utakmica u 1959. godini odigrana je na Maksimiru protiv Ferencvarosa. Bio je to nezaboravan susret u kome su navijači gledali sjajnu utakmicu. Usprkos hladnom vremenu 25.000 ljudi još dugo nakon dvoboja nije napuštalo stadion. Uzbuđeno su se prepričavali pojedini momenti i potezi velike utakmice koji je Dinamo dobio sa 4:0, komentirale se parade Irovića, driblinzi Mujića, golovi Kneza a najviše, 'škarice' Jerkovića.

Dinamo je tog dana Albertovoj četi koja je nastupila u kompletnom sastavu očitao pravu lekciju iz modernog i maštovitog nogometa. Nekadašnji klupski trener Bukovi nije se mogao nahvaliti umješnih, briljantnih poteza Dinamovih igrača. I ne bez izvjesnog ponosa, jer on je bio taj koji je u Zagrebu svojevremeno odgojio plejadu sjajnih igrača, možda najboljih koje je Grad Zagreb ikad imao.

U novo desetljeće Dinamo je krenuo kraćom turnejom po Belgiji i SR Njemačkoj. Na toj turneji prvi put za Dinamo zaigrao je Slaven Zambata. Kad je ulazio u igru obratio se sucu: „Ja sam uša!“ – rekao je govorom svog sinjskog kraja.

Nakon povratka svi napori trenera Antolkovića i Jazbinšeka bili su usmjereni na pripreme momčadi za prvenstvo i posebno Kup, gdje je Plave čekala Vojvodina. Osim toga, klub je kup osvojio svega jednom, 1951. godine.

Kup utakmica protiv Vojvodine u okviru četvrtfinala nije bila lagana. Vratar Irović imao je pune ruke posla, ali ga je obavio dobro, a Dražan Jerković je sa dva gola osigurao ulazak u polufinale.  

Već iduće nedjelje igralo se ponovno u Zagrebu utakmica polufinala s splitskim Hajdukom. Interes je bio velik, iako je taj dan bio hladan, Maksimirski stadion bio je ispunjen skoro do posljednjeg mjesta. Igra je bila neobično zanimljiva, ali povremeno i dosta gruba. Splićani su poveli golom Papeca, međutim golovima Jerkovića i neiskusnog Zambate Dinamo je preokrenuo i ušao u finale! Nažalost, utakmicu je obilježila i teška ozljeda Pašića. Naime, Ivo Bego udario je Pašića kopačkom u glavu i morao je duže vrijeme pauzirati. Nakon što se vratio, Pašić više nikad nije bio onaj 'stari'.

Do finala kupa preostalo je još dosta vremena, te je u međuvremenu sva pažnja svedena na borbe za prvenstvo države, gdje je Dinamo opet igrao veliku ulogu. Nakon izvrsne jeseni, svi su s nestrpljenjem čekali utakmicu protiv Zvezde u Beogradu. Zvezda nije uspjela u potpunosti iskoristiti prednost domaćeg terena. Dinamo je igrao taktički bolje i ostao neporažen.

Sljedeće četiri utakmice pobijedili smo gol razlikom 5:0!  Štampa je već počela pisati o novom prvaku…

Već 1.svibnja, na Praznik rada, Dinamo je igrao liga susret u Beogradu protiv OFK Beograda. Opreznom igrom i dobrom taktikom susret je završen bez golova. I slijedeću utakmicu u Zagrebu protiv Vojvodine je završena bez pobjednika. Neplanirana podjela bodova unijela je nervozu u momčad.

No, prije kraja prvenstva trebalo je još odigrati finalnu utakmicu za Kup maršala Tita.

Čudni i neobjektivni propisi da se finale uvijek mora igrati u Beogradu predstavljali su veliki hendikep za sve klubove izvan Beograda. a veliku prednost za tri domaćina - Partizan, Zvezdu i OFK. Bio je to još jedan u nizu štetnih propisa na račun Dinama i zagrebačkog i hrvatskog nogometa. No, nije bilo mjesta za žalbu i prigovor. Jednostavno je tako moralo biti. Pa neka netko tvrdi da su hrvatski klubovi imali ravnopravne uvjete za natjecanje.

Željko Matuš - kapetanNo, finalna utakmica Partizan - Dinamo 26. svibnja 1960. pokazala je da ni neobjektivne propozicije i nametnuta pravila ne mogu zaustaviti objektivno bolje igrače Dinama. Pred prepunim JNA stadionom domaćin je pogotkom Kaloperovića poveo 1-0. Bio je to samo signal za goste da još organiziranije krenu prema vratima Milutina Šoškiča. Redale su se akcije naših igrača, a posebno raspoložen je bio Dražan Jerković koji je na toj utakmici postigao četiri regularna gola, ali sudac je priznao samo dva. Nije mogao toliko poništavati koliko je Dražan mogao zabijati. Strijelac je bio i Luka Lipošinović u ljepotici u kojoj je Dinamo potpuno razbio i nadigrao Partizan te tako osvojio svoj drugi Kup.

Poslije te velike pobjede igračima je u svlačionici prvi čestitao predsjednik Ivan Šibl i zahvalio na velikom zalaganju.

Na prijemu u prostorijama JNS-a na Terazijama bilo je te večeri naročito svečano. Čestitke i komplimenti pljuštali su sa svih strana.

S peharom momčad je drugog jutra krenula na beogradsku zračnu luku a odatle ravno u Split, na prvenstvenu utakmicu s Hajdukom. Po dolasku u Split Dinamo je dočekao tajnik Hajduka Ivo Vidošević čestitavši prvi u ime Hajduka uspjeh u finalu kupa.

Iako umorni, igrači su trenirali u subotu. Bio im je dovoljan i neriješen rezultat da postanu prvaci. Hajduk nije bio u konkurenciji, a njihov uspjeh koristio bi samo Zvezdi.

Tu za Dinamo važnu utakmicu sudio je Živko Bajić iz Beograda. Već prve minute igre pokazale su da će domaćini igrati oštro na pobjedu. Tako već u trećoj minuti izbačen je iz stroja Dražan Jerković. Golom Lipošinovića čak je Dinamo poveo, i postigao još jedan gol, ali ga je Bajić poništio. Bio je to regularan gol. Modri su čak vodili i 2-1 i sasvim se približili naslovu prvaka kojeg je isto tako željela i Crvena zvezda. Međutim, događaji u Splitu išli su na ruku Beograđanima, naročito nakon što je Garov teško ozlijedio Željka Matuša. Neki igrači nisu se složili sa stilom preoštre igre koju je forsirao trener Milorad Ćirić. Tao je Ante Žanetić odbio igrati u drugom poluvremenu i plačući krenuo kroz Marmontovu ulicu kući.

Nakon Splita šanse Dinama za osvajanje naslova bile su minimalne. Čak i uz pretpostavku da pobijede u preostalim susretima. Zadnje tri utakmice Dinamo je pobijedio, ali bilo je to uzaludno. Crvena Zvezda osvojila je naslov sa 33 boda i gol razlikom 47:25, a Dinamo je bio drugi s bodom manje, ali boljom gol razlikom 48:20.

Na kraju su izgubljena dva boda koja su modre stajale dvostruke krune.

Pozicija Klub Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi Zabijeni Primljeni Bodovi
1 Crvena Zvezda 22 15 3 4 47 25 33
2 Dinamo 22 14 4 4 48 20 32
3 Partizan 22 11 5 6 49 29 27
4 Vojvodina 22 10 7 5 36 22 27
5 Hajduk 22 10 6 6 47 26 26
6 Sarajevo 22 9 5 8 35 39 23
7 OFK Beograd 22 7 7 8 28 30 21
8 Rijeka 22 7 4 11 30 52 18
9 Radnički 22 5 7 10 31 38 17
10 Velež 22 5 7 10 27 39 17
11 Budućnost 22 4 4 14 16 40 12
12 Sloboda 22 3 5 14 15 49 11