1964-1965

Liga

Kup

Europske utakmice

Prva savezna liga

Na početku sezone opet promjene. Za kormilo kluba dolazi umjesto legendarnog Milana Antolkovića Vlatko Konjevod, trener koji se afirmirao u Željezničaru, a nekad je i sam bio vrsni napadač.

Međutim, najveći potres u klubu izazvao je odlazak dvojca Perušić – Lamza u inozemstvo bez dozvole. Perušić slijedećim riječima prikazuje odlazak iz Dinama: "Čvrsto sam odlučio otići, jer me u Dinamu nisu dovoljno cijenili. Govorili su tada "lako ćemo se mi dogovoriti s Pericom". I dok sam se ja vozio u tramvaju, moji su se suigrači vozikali u autima. Nikada nisam dobio onoliko koliko sam svojim igrama zaslužio. Otišao sam u "zehcigere" sa Štefom Lamzom, došla je Dinamova delegacija da nas nagovori na povratak. Štefa su nagovorili, mene nisu." U svim tim promjenama pomlađena je momčad, pojavljuje se i Krasnodar Rora, temperamentni Šibenčanin koji će postati jedan od najboljih krila u povijesti kluba, a na proljeće iz Živinica, okolice Tuzle, dolazi i nepoznati momak, Denijal Pirić koji, međutim, igra hladnokrvnošću rutinera.

Centarfor plavih Dražan Jerković i Željko Matuš vratili su se iz vojske u proljeće 65' da pomognu u osvajanju Kupa. Međutim, većih uspjeha momčad nema, zadovoljava se solidnim prosjekom u sredini ljestvice. To 8. mjesto bilo je najlošiji plasman u prvenstvu do tada.

Na ljestvici je Zagreb pozicioniran bolje, za dva mjesta, a Trešnjevka, iz koje ću ubrzo doći sjajni Branko Gračanin, Marijan Brnčić i Hrvoje Jukić, spašava se ispadanja u niži razred jer se liga povećava za još jednu momčad.

Dinamo je ipak u prvenstvu postigao dosta vrijednih rezultata. Pobijedio je u oba susreta Hajduk, u Splitu golom Rore, Sutjesku čak sa 6:0, na Kantridi Rijeku golom Zambate.

Na kraju sezone opet rastanci i promjene. Legendarni Dražan Jerković odlazi u Belgiju, Konjevod prepušta kormilo momčadi, odlazi također preko granice, a Marković odlazi u vojsku.

Kup maršala Tita

Ove godine Dinamo u kupu naplaćuje kamate nakon prošlogodišnjeg gubitka kupa. Na putu do pehara momčad je vodio Konjevod koji je u Zagrebu ostao zapamćen i po neobičnosti: popušio je dnevno stotinjak cigareta, ali ni jednu za – vrijeme utakmice! „Nemam vremena zapaliti“ – rekao je Konjevod. Loše predstave u prvenstvu Konjevod je nadoknadio u kupu. Afirmirao je niz mladih igrača, među kojima je bio i Mladen Ramljak, Mladu momčad vodi kapetan Rudolf Belin majstorstvom dalekometnih projektila, a u navali tandem iz snova: Jerković – Zambata.

Dinamo je prošao trnoviti put od tri finala prije nego li je osvojio novi pehar. Najprije je dočekao i oborio pomalo samouvjerenog favorita Partizana. Jerković je načeo elegantnog Mostarca Ćurkovića, nakon spretnog prodora Ramljaka, druga je bomba eksplodirala nakon dobre akcije Pirića i Zambate, pa je Jerković samo ugurao loptu u mrežu. Treći gol bio je malo remek-djelo Zambate. Pogodio je točno rašlje i lopta je kliznula od vratnice u gol kraj Ćurkovića koji je efektno ali nemoćno letio u nebo.

Drugo finale, u Beogradu. Crvena zvezda. Na opasno skliskom terenu, taman prije početka prestala je kiša. prvi posao obavio je Zatko Škorić. Razletio se između vratnica zaustavljajući početni Zvezdin tornado. I tada prvi šok. Lamza i Jerković su ispleli priliku Zambati, a on je hladnokrvno završio akciju. Na konačnih 2:0 povisio je Lamza, strahovitom bombom raznio je mrežu mladog Dujkovića.

U finalnom susretu protivnik je bio titogradska Budućnost. Skupilo se jedva desetak tisuća gledatelja na stadionu JNA, a sudac je bio Vlada Stanković. I 2:1, s tim da je Dinamo zabio sva tri gola. Dva opet Slaven Zambata, a čast ljutitih ali nemoćnih navijača „djetića“ spasio je Mesić, ponovno zatresavši vlastitu mrežu.

Kup pobjednika kupova

Budući da je Zvezda, kao pobjednik Kupa, osvojila prvenstvo i plasirala se u Ligu prvaka, Dinamo je po drugi put zaredom igrao u Kupu pobjednika kupova.

U prvom kolu ždrijeb nam je dodijelio atenski AEK i put za Atenu u rujnu. Družina Vlatka Konjevoda neslavno je prošla nakon isključenja Kobešćaka, te je u zadnjih 15 minuta primila 2 gola. Tjedan dana kasnije i uzvrat u Zagrebu završio je pobjedom od 3:0. U zadnjim sekundama prvog dijela Lamza je zabio za 1:0 i nadu za poravnanje. U razmaku od samo 7 minuta, dvojac Zambata – Jerković zabili su još dva gola i tako potvrdili ulazak u drugo kolo gdje smo izvukli bukureštansku Steauu.

Početkom prosinca protutnjali smo Bukureštom golovima Matuša u prvom, te Pavića i Kobešćaka u drugom poluvremenu. U uzvratu u Zagreb Ivica Pavić poslao je Rumunjima poruku već u drugoj minuti da neće napraviti preokret, a prolaz je potvrdio Mladen Ramljak.

Na proljeće u četvrtfinalu Dinamo je putovao u Torino gdje se pogotkom Štefa Lamze početkom drugog dijela izborio za aktivan rezultat i nadu u prolaz. Međutim, u uzvratu momčad u sastavu: Škorić – Mesić, Ramljak, Kasumović, Belin, Rora, Šestanj, Jerković, Zambata i Lamza izgubila je 1:2 te se oprostila od europskih natjecanja za ovu sezonu. Na kraju je West Ham United osvojio ovo natjecanje.