T.Židak: Jozo Jakopić bio je prvi hrvatski izbornik. A onda je samo nestao...

T.Židak: Jozo Jakopić bio je prvi hrvatski izbornik. A onda je samo nestao...

Izvor: http://www.jutarnji.hr/pise-t-zidak-jozo-jakopic-stvorio-je-mocni-europski-klub-i-bio-prvi-hrvatski-izbornik--a-onda-je-samo-nestao---/1114937/

Prije nekoliko dana u Maksimiru je zavladala panika nakon što su u novinama pročitali da je “iznenada”, u 92. godini, umro Josip Torbar. Službenici su se pitali - je li riječ o predsjedniku Građanskog, koji je tu dužnost obavljao od 1936. do 1941. godine? Da su, kojim slučajem, posegnuli za knjigom Fredija Kramera “Svi Dinamovi predsjednici”, kojih imaju na tone u klupskom skladištu, shvatili bi da je to biološki nemoguće, jer bi predsjednik danas imao 124 godine. U pitanju je sin predsjednika Torbara...

Odlučio sam se za ovaj uvod ne zato da bih kritizirao Dinamov odnos prema pripojenom dijelu biografije, prema kojoj je Dinamo sljednik Građanskog, već zato što je Josip Torbar bio možda i najveći predsjednik Građanskog, u čije je vrijeme klubom rukovodio menadžer Jozo Jakopić. Glavni tajnik Građanskog bio je i prvi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, vodio je reprezentaciju Banovine četiri utakmice, pobjegao iz Hrvatske 1941. godine i umro u Zürichu 6. studenoga 1946. Pokopan je na ciriškom groblju Enzenbühl.

 

Posramio Liverpool

Upotrijebio sam sve novinarske vještine ne bih li rasvijetlio najveći misterij hrvatskog nogometa, ulogu čovjeka koji je stvorio Građanski, tada jedan od najmoćnijih europskih klubova, i koji je prvi vodio reprezentaciju Hrvatske na utakmicama sa Švicarskom i Mađarskom. Tražio sam ljude iz njegova vremena, ali, nažalost, svi su pomrli. Tražio sam i vezu u Chicagu, ali su u Družbi Srca Isusovog, gdje navodno ima tragova Jakopićeve rodbine, telefoni bili nijemi. Podaci o njemu su vrlo škrti, a posebno o tome zašto je kao Hrvat i član Hrvatske seljačke stranke morao bježati iz Zagreba, kada je na vlast došao Ante Pavelić. Poglavnik je dolazio na utakmice Građanskog, Jakopić je bio iz Mostara...

U razgovoru s Dinamovim kroničarem Fredijem Kramerom saznao sam da je Jozo Jakopić bio prvi veliki menadžer Građanskog, koji je od purgera stvorio najbolji klub Mitteleurope. Da bi dobio međunarodnu reputaciju, pozvao je u Zagreb slavni Liverpool, koji je to gostovanje skupo naplatio i tako žestoko izgubio (5-1) da su Englezi tražili revanš na Anfield Roadu. Kao izbornik i glavni menadžer nacionalne momčadi, poduzetni Jakopić je 1940. godine organizirao utakmicu sa Švicarskom, odabravši za taj meč samo igrače Građanskog. Za njegova mandata, kao izbornika Banovine Hrvatske, osim igrača Građanskog, igrali su samo Zvonko Jazbec iz Concordije i dvojica igrača Hajduka - Gajo Raffanelli i Ratko Kacian.

Kokotović i Jakopić

Najveća pobjeda

Ipak, najveća pobjeda Joze Jakopića dogodila se 1937. godine, kada je Građanski u Beogradu zdrobio BSK (Beogradski sportski klub) i osvojio naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije. Od 17 prvenstava u Kraljevini, hrvatski klubovi su osvojili 10 titula (Građanski 5, Hajduk i Concordia po 2, HAŠK 1), dok je najpopularniji srpski klub BSK bio 5 puta prvak, a Jugoslavija 2 puta. No, zadnje godine su protekle u potpunoj dominaciji Građanskog, što je potvrda da je Jozo Jakopić bio najveći menadžer kojega je hrvatski nogomet uopće imao. Zašto je onda morao bježati iz Zagreba kad su ustaše došli na vlast?

Neki izvori tvrde da je Građanski bio židovski klub u kojemu su predsjednici, potpredsjednici i glavni financijeri bili industrijalci i bogati obrtnici. Tako je drugi čovjek Građanskog u eri Josipa Torbara, inače ministra pošte u vladi Cvetković - Maček, bio Gustav Deutsch pl. Maceljski, vlasnik šuma i čovjek koji je platio gostovanje Liverpoola u Zagrebu. Otto Konig je bio vlasnik tvornice čokolade, današnjeg Francka, a i raniji predsjednici, Hinko Rosenberg i Željko Berger, bili su Židovi, koji su uspostavom NDH bježali iz Hrvatske, a nekima se trag potpuno zameo. Vladimir Premrou, predsjednik Građanskog od 1932. - 1936, pobjegao je u partizane. Uz to što je bio na glasu kao židovski klub, Građanski je bio i utvrda HSS-a, pa je tako i Jozo Jakopić bio simpatizer Vladka Mačeka, a i “mačekovci” su, Pavelićevim dolaskom, bili nepopularni i proganjani. Neki izvori kažu da su povezanost sa Židovima i vezanost uz HSS bili glavni razlog Jakopićeva bijega iz Zagreba.

Za Jakopića kažu da je bio vrlo sposoban biznismen i sportski djelatnik. Bio je vlasnik bara “Manduševac”, lokala na uglu Gundulićeve i Hatzove, u kojemu su se okupljali igrači Građanskog. Pjevala je izvjesna Marijana Bugarka, supruga igrača Građanskog Zvonka Cimermančića. Danju su nogometaši Građanskog, tada vrlo popularni, kratili vrijeme u “Splendidu” na Zrinjevcu, danas kavani Lenuci, a noću uz milozvučni glas Marijane Bugarke...

Nema više ni groba

Željko Matuš, Dinamov slavni nogometaš koji živi u Zürichu, pretražio je mnoga ciriška groblja u potrazi za grobom Joze Jakopića. Dobio je potvrdu da je pokopan na groblju Enzenbühl, ali grob nije našao. Kako godinama nitko nije plaćao uređivanje groba, Švicarci su ga “preorali” i prodali novom vlasniku. Tako se potpuno zameo trag Jozi Jakopiću, tvorcu predratnog Građanskog i prvom hrvatskom izborniku, kojega danas gotovo nitko i ne spominje kao jednog od 13 hrvatskih trenera koji su vodili nacionalnu momčad. S tim da je Jozo Jakopić bio i financijer, tajnik, menadžer i izbornik, sve u jednoj osobi...

 

`