Treneri kroz povijest

Treneri kroz povijest

U 102. godine povijest kluba naše su momčadi trenirali mnogi veliki treneri. Preko 60 nogometnih stručnjaka prošlo je kroz vruću „plavu“ klupu od kojih su se neki, poput Bukovija, Jazbinšeka, Antolkovića, Blaževića, Kužea i Jurčića vraćali po nekoliko puta. Milan Antolković je među njima apsolutni rekorder jer je čak pet puta bio na kormilu prve momčadi. Najduže se na klupi zadržao Martin Bukovi, čak 9 godina, a dvojac Bedi – Braović samo 4 dana. Ukupno 25 trenera osvojili su nacionalna prvenstva i kupove, a najviše naslova osvojio je veliki Martin Bukovi.

Svi ti Dinamovi trofejni treneri koji su naročito zadužili naš klub imaju istaknuto mjesto u našoj povijesti, ali ipak neki od njih zaslužuju posebnu pažnju i priznanje, jer su svojim stručnim radom, entuzijazmom i predanošću ostavili najdublje tragove. Evo njihovih imena: Arthur Gaskell, Imre Poszonyi, James Donnelly, Martin Bukovi, Bernard Hugl, Ivan Jazbinšek, Milan Antolković, Branko Zebec, Ivica Horvat, Miroslav Blažević, Zlatko Kranjčar, Josip Kuže, Branko Ivanković i Krunoslav Jurčić.

Tako je počelo

Prvi nogometni stručnjaci koji su postavili temelje moderne i prepoznatljive igre naših nogometaša pojavili su se prvih desetljeća prošlog stoljeća. Tek nakon prvog velikog rata Građanski je dobio prvog pravog trenera. Naime, naglim usponom kluba u to vrijeme uprava za čelu si g. Bergerom je odlučila angažirati renomirane inozemne trenere, usprkos većim materijalnim izdacima. U vremenu od 1919. pa do 1945. Purgere su uglavnom podučavali strani treneri.

Prvi je početkom lipnja 1919. došao Karl Heinlein, raniji reprezentativni igrač Austrije i klubova Vienne te WAC-a, koji je istovremeno radio kao trener i igrao za Građanski. Zadatke je uspješno obavljao sve do kraja 1921. kad ga je naslijedio bivši igrač Bolton Wanderer-a Englez Arthur Gaskell. Gaskell je dao dušu talentiranim igračima, uputio je momčad pravcem ondašnjih najboljih europskih momčadi te je on zaslužan za stvaranje one slavne „stare garde“. Podigao je klub na najviše grane te se proslavio turnejom po Španjolskoj i naslovom prvaka države 1923.

Prije dolaska novog velikog trenera, na klupi su bili Mantler i Kohn, a zatim dolazi mađarski trener Imre Poszonyi, nekad odličan igrač MTK iz Pešte a potom i trener velike Barcelone. Poszonyi nastavio je rad Gaskella, tako da je nadogradio momčad koja je pružila veće znanje i vještine. Poszonyi je isto kao i Gaskell osvojio naslov državnog prvaka (1926.). Nakon Mađara treneri su bili Brandstatter (naslov 1928.), Strand, Haftl i Molnar. Hugl, Bukovi i Kokotović

Zatim u teškim trenucima za klub, predsjednik Željko Berger angažirao je Irca Jamesa Donnellya te ponovno pogodio. Donnelly je bio prvi učitelj koji je u momčad purgera uveo duboke promjene. Uveo je tada možda još u potpunosti neizrađen W sustav te dao priliku novim igračima (Kokotoviću, Šipošu, Antolkoviću, Huglu...). Šteta jedino što Donnelly nije duže ostao u Zagrebu.

Ono što je Donnelly započeo, legendarni Martin Bukovi je u cijelosti završio. Tadašnji predsjednik kluba Josip Torbar angažirao je, kasnije će se pokazati, najuspješnijeg i najdugovječnijeg trenera u povijest našeg kluba, Martona Bokodi Bukovya. Bukovi je od momčadi Građanskog napravio izvrsnu momčad europskih (možda i svjetskih) razmjera, koja je provodila novi i suvremeni način igranja toliko konzekventno točno i savršeno, da su mnoge strane novine isticale igru „purgera“ uzornom. Marci Bači bio je veliki taktičar i znao je igraču naći njegovo pravo mjesto. U 12 godina njegovog boravka u Zagrebu osvaja ukupno 10 prvenstava (3 nacionalna – '37., '40., '43.) i 2 kupa. Slavni Mađar stvorio je i momčad Dinama koja je 1948. godine osvojila naslov prvaka. Doduše otišao je 1947. godine kad se vratio u Peštu, ali je momčad koju je stvorio zadržala onaj njegov prepoznatljivi stil, igrajući i dalje WM sustav.

Nakon drugog velikog rata

Kako je nakon rata došlo do promjena na političkoj sceni, tako su promjene stupile i u nogomet. Osnovan je Dinamo i na prvoj sjednici nogometne sekcije za trenera je nakratko izabran Branko Kunst pod vodstvom Ice Hitreca. Već u srpnju dolazi ponovno Bukovi i nastoji okupiti što više svojih učenika prije „Oslobođenja“. Kostur momčadi činili su iskusni igrači: Wolfl, Jazbinšek, Cimermančić, Pleše, Urch, Kokotović, Lešnik i Reiss.

Nakon što je Bukovi otišao, nakratko je trener i igrač postao Mirko Kokotović. Za novu sezonu doveden je Austrijanac Karl Mutsch, predratni igrač bečke Vienne. Momčad se pod njegovim vodstvom premoćno prošetala kroz prvenstvo i osvojila prvi naslov prvaka u novoj državi. Nakon odlaska Mutscha na trenerskoj dužnosti smjenjuje se plejada bivših igrača Građanskog – Glaser, Hugl, Antolković, Jazbinšek, Lechner. Prvi koji je postigao značajan uspjeh bio je Bernard Hugl. Pokazao se kao vrlo sposoban trener budući da je došao u klub u trenutku smjene generacije. Vješto je obavio smjenu generacije te je već 1951. stvorio šampionski sastav koji je te godine bio najbolji, dokazavši to osvajanjem Kupa, dok je prvenstvo izgubio nesretno, ali uglavnom vlastitom krivicom.

Poslije Hugla, klupu nakratko preuzima Antolković pa je prepušta Jazbinšeku 1953. Popularni „Oskar“ s mnogo je smisla vodio našu momčad i u sezoni 1953/54. osvojio novi naslov prvaka države. Nakon Oskara, klupu preuzima Bogdan Cuvaj, međutim suočio se s novom smjenom generacija i u ljeto '56. prepušta svoje mjesto Milanu Antolkoviću. Međutim i po drugi put na klupi Antolković radi honorarno te je tek prijelazno rješenje. 1957. Lechner preuzima kormilo i odmah u prvoj sezoni osvojio je treći naslov prvaka Jugoslavije. Međutim sreća ga nije služila u drugoj sezoni te ga zamjenjuje Antolković.

Milan sada dolazi po treći put, ali kao profesionalni trener i stvara možda najzrelije razdoblje u svojoj trenerskoj karijeri koje je potrajalo čak pet godina. Stvara takozvanu „atomsku navalu“, juriša na dva fronta i Dinamo je u to vrijeme ponovno igrao najljepši i najefikasniji nogomet u zemlji. Uvjerljivo su te godine osvojili Kup, a u prvenstvu nisu imali sreće – drugi. Sad u ljeto 1960. nakratko dolazi legendarni Bukovi kojeg ponovno nasljeđuje Antolković. Generacija koju vodi Antolković osvaja Kup maršala Tita 63', kad Dinamo prvi put igra i u finalu KVG-a. Tih pet Antolkovićevih godina u Dinamu upisano je kao izuzetno uspješno razdoblje u kojem je momčad bila snažna i igrala je efikasan nogomet.

U ljeto 1964. godine trener postaj Sarajlija Vlatko Konjevod koji uspijeva osvojiti Kup, ali loš plasman u ligi košta ga posla te ga nasljeđuje dvojac: Jazbinšek – Antolković.

Godine 1966. u klub dolazi Branko Zebec i već u prvoj pravoj sezoni juriša na četiri fronta – liga, kup, KVG i Mitropa kup. Zebec stvara snažnu momčad koja je ponovno najbolja u državi, ali ipak gubi u domaćem kupu i prvenstvu. U KVG-u dogurao je do finala, međutim zbog „svađe“ s upravom odlazi prije finala s Leedsom, pa je klupu preuzeo Ivica Horvat. Horvat, veliko igračko ime Dinama, ostao je u klubu kao trener tri godine. Za to vrijeme osvojio je Kup '69., ali je nažalost izgubio prvenstvo '69. iako je sve do zadnjih nekoliko kola imao sedam bodova prednosti.

Zebec i BlaževićNa trenerskom kormilu Horvata 1970. godine zamjenjuje ugledni Zlatko Čajkovski, koji po dolasku u Maksimir stvara veliki interes navijača i izjavljuje da je sretan što će u svom rodnom gradu pokušati vratiti ono što mi nije dao kao igrač. No, nakon godinu i pol popularni „Čik“ odlazi razočaran jer nije imao sreće u prvenstvu, a zamjenjuje ga Dražan Jerković. I njegov boravak na trenerskoj klupi u Maksimiru trajao je kratko. Zbog jednog nepotrebnog nesporazuma slavni „plavi 9“ prerano odlazi iz kluba, a u Maksimir stiže još jedan bivši veliki nogometaš Građanskog – Stjepan Bobek. Popularni „Štef“ dobro se osjećao u svom rodnom gradu baš kao i „Čik“ prije njega, ali nažalost rezultata nije bilo i morao je otići. Bilo je to vrijeme smjene generacija, pa klub preživljava u sredini ili čak pri dnu prvenstvene ljestvice.

Takvo stanje prekinuo je dolazak ambicioznog i vrlo sposobnog predsjednika Vida Ročića koji povlači hrabar potez i za trenera dovodi bivšeg juniora Dinama Mirka Bazića. Iako od mnogih osporavan, Bazić radi uporno i temeljito, i četiri godine priprema momčad za nove podvige. Povjerenje ukazuje mladima i hrabro ih ubacuje u momčad (Zajec, Kranjčar). Svojim nasljednicima ostavio je dobre školovane igrače odgojene u Maksimiru.

Sredinom 1978. za trenera dolazi bivši igrač Dinama Vlatko Marković koji dovodi Vilsona Džonija. Momčad je uigrana i igra sve bolje, no gubi prvenstvo na Rijeci od Rijeke i u Nišu. Marković ostaje još godinu dana i 1980. osvaja Kup. Odlazi nakon katastrofalne jeseni i 12.mjesta u prvenstvu.

U takvoj situaciji Vid Ročić ponovno povlači veliki potez. Nakon što se Rudi Cvek i Đalma Marković nisu baš najbolje snašli, u klub dovodi Miroslava „Ćiru“ Blaževića, koji u proljetnom dijelu prvenstva 1980/81. diže momčad do petog mjesta. U idućem prvenstvu kreće nezadrživo ka naslovu prvaka i osvaja ga u velikom stilu. Dinamo je 1982. godine pod njegovim vodstvom ponovno prvak države nakon pune 24 godine. I slijedeće sezone ta sjajna generacija bila je vrlo blizu naslovu prvaka, ali nije izdržala do kraja. Umjesto prvenstva osvojila je Kup.

Poslije Blaževića, kraće vrijeme u klubu su bili Zebec, Tomislav Ivić i Josip Skoblar, no bez značajnih rezultata. Krajem desetljeća na klupu dolazi talentirani Josip Kuže pod kojim momčad igra dopadljiv nogomet i juriša prema naslovu, ali nakon navijačkih nereda protiv Zvezde momčad pada i završava na drugom mjestu.

Moderno doba

Nakon uspostave Republike Hrvatske momčad kratko vrijeme bezuspješno vode Kobeščak i V.Marković, da bi se 1992. Ćiro po treći put vratio na 'plavu' klupu. U prvenstvu 1993. osvaja naslov, a godinu dana kasnije i Kup. Godine 1997. pod vodstvom trenera međunarodnog ugleda Otto Barića klub po drugi put osvaja duplu krunu, a naš bivši reprezentativni igrač Zlatko Kranjčar kao trener ima s Croatijom čak četiri naslova – dva prvenstva '96. i '98., dva Kupa '96. i '98. te je uveo klub po prvi put u Ligu Prvaka, pa se po tome i on uvrstio među najveće trener u povijesti kluba.

Pred kraj prošlog milenija legendarni Velimir Zajec nakratko preuzima klupu, da bi je kasnije prepustio prvom stranom treneru nakon 34 godine i Vlatka Konjevoda. Taj stranac bio je Argentinac, Osvaldo Ardiles koji je uspio uvesti klub po drugi put u grupnu fazi Lige Prvaka. Međutim brzo je otpušten, budući da je koštao 43.000 dolara mjesečno. Jack pot na klupi je bio i Marijan Vlak. Naslijedio je na klupi Barića i donio u Maksimir spektakularan nogomet, uragan koji
je otpuhao Partizan, Grasshopper i MTK.

Početak 21. stoljeća obilježen je brojnim promjenama trenera, međutim, u svom tom nizu trenera, valja istaknuti nekolicinu. Ponajprije drugi mandat Josipa Kužea na 'modroj' klupi kad je prekinuo Hajdukovu dominaciju 2006. godine i afirmirao buduće velike zvijezde hrvatskog nogometa. 'Jožu' mijenja Ivanković i nevjerojatnim nizom od 28 pobjeda zaredom nastavlja dominaciju te bježi Hajduku nevjerojatnih +30 bodova. Svakako je nužno spomenuti Vahida Halilhodžića, pod čijom je rukom momčad izgledala moćno i disciplinirano. Zadnji, ali nadamo se ne i posljednji, u plave velikane već se sad ubraja i Krunoslav Jurčić. Jurčić je već osvojio tri naslova prvaka i može se pohvaliti velikim dosegom ovog stoljeća - plasmanom u grupnu fazu Lige prvaka nakon 12 godina.

Izvori:  F.Kramer: Monografija Nk Dinamo 1945-1985, NK Dinamo, Zagreb, 1985.
Dinamo, stoljeće ponosa, godina slave, Večernji list, 2011.
Časopis: Povijest sporta
Multimedijalna enciklopedija NK Dinamo, 2001. 

 

Popis trenera kroz povijest

Rođen 24. VI 1892. u Koprivnici, umro 2. X 1975. u Zagrebu. Profesor Milan Graf igrao je nogomet, bio je nogometni sudac, inicijator i organizator u sportu i vrhunski glazbeni umjetnik. Sportom se počeo baviti kao gimnazijalac u Zagrebu, gdje je igrao nogomet na poznatoj 'Elipsi'. Za vrijeme studija na Glazbenoj akademiji u Beču nastupao za bečki Rapid. Tamo je kao prvi Hrvat položio ispit za nogometnog suca 1913. Od 1918. bio je član Građanskog u kojem obavlja dužnost vođe nogometne sekcije, a zatim i međunarodnog tajnika kluba. Vođa puta reprezentacije Jugoslavije na OI u Parizu (1924) i OI u Amsterdamu (1928). Ujedno je bio i jedini predstavnik Jugoslavije na službenim sastancima Olimpijskog komiteta i FIFA-e. Primio počasnu plaketu Međunarodnog olimpijskog odbora.

Rođen 25. travnja 1892. u Beču, umro 2. svibnja 1960. Bio je reprezentativni igrač Austrije te klubova Vienne i WAC-a. Dolaskom u Zagreb obnašao je u klubu istovremeno dužnost trenera i navalnog igrača. Njegovo igranje u momčadi bilo je za klub vrlo dragocjeno jer je za vrijeme igre podučavao suigrače korisnim potezima, a isticao se i kao vrlo uspješan realizator, postigavši mnoge odlučujuće golove. Zadatke je uspješno obavljao do pred kraj 1921. godine kad odlazi u Beč, a zamjenjuje ga Englez Gaskell. Osvojio je tri trofeja s Građanskim: 2 prvenstva zagrebačkog podsaveza 1919. i 1920. te kup Hrvatskog radiše 1920. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
3 40 34 3 3 207 25 +182 85.00% 913 dana
Englez je došao u dane kad je nogomet u Zagrebu bio malen. Prije dolaska u Zagreb, bio je igrač Boltona. Baš je Gaskell podigao na noge prvu slavnu generaciju naših nogometaša. Podigao je Građanski u red najpoznatijih momčadi Europe. Smatra se kao utemeljitelj momčad koja je osvojila prvi naslov prvaka. On joj je dao dušu. Proslavio se s purgerima na turneji po Španjolskoj. Uvijek je šutio, samo se smijuckao. Znao je sve pokazati a da nije pritom trošio mnogo riječi. Zanimljivo je da je trener Gaskell na treningu tjerao svoje igrače da preskaču plot igrališta te su tako skakali u kukuruz.
Nadimak Dombi. Podrijetlom Nijemac. Rođen 27. veljače 1888. u Beču, umro 1963. Bio je reprezentativac Austrije, a nastupao je i za bečke klubove WAC i WAF. U Građanski došao krajem 1924. Neprestano je tumačio igračima: "Ti si velika sila. Ti bi mogao u Englesku! Ja ću te prodati Rapidu". To je govorio igračima, a o tim istim igračima odbornicima: "Taj je za staro željezo: nije za ništa: niš ne razumije". Pričao je, pričao, ali i dobro trenirao momčad. Uz brbljavost i provjerenu sposobnost imao je još jednu manu: volio je noć, kao šišmiš. Dombija se uvijek moglo naći ujutro, u kakvom baru. I, u tome slijedili su ga Vrđuka, Babić, Vragović, Kinert i još neki. Osvojio je prvenstvo ZNP-a 1925. godine.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 20 16 1 3 98 19 +79 80.00% 388 dana
Rođen 12. prosinca 1880. u Budimpešti, umro 1932. u New Yorku. Bio je reprezentativac Mađarske. Prije dolaska u Građanski trenirao FC Barcelonu. Osvojio je dva trofeja: prvensto ZNP-a i Prvi razred Kraljevine SHS. Nije mnogo govorio. Šutio je i radio, s uspjehom. Nikad nije pušio, nikad pio alkohol. Rano je lijegao, kasno ustajao. Imao dvije strasti: nogomet i pse. I jednu – kozu. Tu kozu je hranio na igralištu. Zvali su je Mici. Za nju se spremala posebna trava. Dnevno je nudio mlijeko igračima. Prije finala 1926. došao je u svlačionicu, noseći vruće kozje mlijeko. „Pijte..“ „Beži, neću ja to, to je kozje!“ Poszonyi odgovori: „Niks kosje! Krava, mu-mu, nicht b-e-e-e!“ Perška i Giller su popili jednu čašu, a ostali ih zafrkavaju: „Kaj dečki, pijete kosje mleko. Micino mleko“. I utakmicu su presudili upravo Perška i Giller. Oni su zabili golove. S kozjim mlijekom!
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 16 14 0 2 98 24 +74 87.50% 332 dana
Nadimak Mici. Rođen 7. XI 1891. u Beču, umro 25. III 1945. u Beču. Bio je veliki igrač bečkog Rapida i Austrijske reprezentacije. Bio je odličan trener koji je nadogradio momčad koja je pružila veće znanje i vještine. trenirao je na veliko. Svjesno i požrtvovno. Trčao je s igračima. Imao je hobi: cvijeće. Tako da su za njegovog mandata prostorije kluba bile prepune cvijeća. U Građanskom ostao do 1929. te je osvojio: prvenstvo ZNP-a, ligu Kraljevine SHS i u dva navrata Balokovićev kup.
Rođeni Bečanin. Nadimak Hans. Kratko ali uspješno trenirao Građanski pola godine. Zadobio je simpatije kod svojih igrača i odbornika, ali je ubrzo napustio Zagreb i otišao u Beograd. Razlog je bio to što je u Beogradu imao bolju plaću i stalan ugovor. Tamo je trenirao Jugoslaviju. Bečanin je bio osobito obljubljen i cijenjen radi svoje korektnosti i savjesti. Igračima je stajao uvijek na dispoziciji. Trenirao je izvrsnom metodom, kako mlađe tako i starije.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 5 4 0 1 13 4 +9 80.00% 123 dana
 
Austrijanac. Haftl je bio brat znamenitog igrača Haftla, koji je igrao za prašku Spartu i bečki WAC, te za reprezentaciju Austrije. Vodio je Građanski u vrijeme i nakon najteže krize kluba. U nešto više od godine dana provedenih na klupi, odnosno tada nije bilo klupa za trenere, nego su trener stajali ili iza gola, ili pored aut linije, vodio je momčad u 30 utakmica. Nije osvojio ni jedan trofej, ali uspio je završiti kao trećeplasirani u prvenstvenoj sezoni 1930/31. Imao je tešku i odgovornu zadaću da uredi mladu i neiskusnu momčad Građanskog. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 30 17 7 6 59 23 +36 56.66% 374 dana
Rođen 12. veljače 1901. u Mađarskoj, umro 1977. Bio je reprezentativac Mađarske (1920-1925). Inteligentan i izvrstan igrač MTK. Doveden u proljeće 1932. kako bi uveo disciplinu u momčad. Imao je slobodne ruke da odabere najbolji materijal, koji je imao na raspolaganju i da s njim radi. U njegovo vrijeme trebalo je tehnički podučiti igrače, jer neki od njih nisu znali ispravno baratati loptom. Vodstvo Purgera njegovim dolaskom pokazalo je da želi pod svaku cijenu vratiti na stari nivo. Nažalost, Molnar je bio vrlo skup, mjesečno je stajao oko 9.000 dinara. Dolaskom Donnellyja za trenera, potpredsjednik kluba izjavio je kako je angažiranje Molnara bila fatalna pogreška. Mađar nije imao naročitih uspjeha: uspio se plasirati u četvrtfinale prvenstva 1931/32. gdje ga je eliminirao Hajduk, a u slijedećem prvenstvu bio je u sredini tablice.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 30 14 5 11 67 50 +17 46.66% 510 dana
Rođen 18. XII 1899. u County Mayou, Irska. James Donnelly bio je prvi učitelj, koji je u momčad purgera uveo duboke promjene. On je bio čovjek koji je Građanskom donio suvremeni način igranja nogometa. Do tad možda još u potpunosti neizgrađen WM sustav, primijenio je u momčadi koja je imala vidljive uspjehe. Plavi su osvojili dva kupa ZNP-a, Proljetni kup 1934. i Kup 1935. To ujedno dokazuje u lako snalaženje ondašnjih igrača Građanskog. Donnelly je otkrio i uspješno nadograđivao znanje igrača kao što su bili Hugl, Antolković, Kokotović, Šipoš, Živković… Ovi igrači bili su dugo zvijezde našeg nogometa. Oni su i prije Donnellyja bili dobri igrači, ali ih je tek trener uputio u tajne nogometa. Šteta je jedino što Donnelly nije ostao duže vremena u Zagrebu. Gustav Bivec tvrdio je za Irca: „Taj je najviše znal, od svih trenera.“
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 24 16 1 7 65 22 +43 66.00% 739 dana
Irac Donnelly postao je preskup, i Građanski je morao pronaći drugog, jeftinijeg trenera. I ubrzo ga je našao, u obliku Antona Ringera, do tada trenera sarajevske Slavije. Valjda je purgerima imponirao onaj 6:1 uspjeh njegove momčadi protiv njihove. Ringer je rođeni Bečanin, i do 1922. je igrao u WAC-u. Tada je napustio borbu i prešao u trenere. Radio je čitavo vrijeme u Njemačkoj, većinom u Frankfurtu i Dusseldorfu, a 1934. došao je u Jugoslaviju k sarajevskoj Slaviji. Ringer je vodio momčad sve do dolaska Bukovija i u tom periodu završio 3. u nacionalnoj ligi i osvojio Zimski kup 1936.

Rođen 10. prosinca 1903. u Budimpešti, umro 2. veljače 1985. Za igračke karijere igrao je centarhalfa za Ferencvarosi TC te bio mađarski reprezentativac. Zasigurno najveći trener u povijesti našeg nogometa. Marton Bukovi tvorac je modernog hrvatskog nogometa. Kao Mađar došao u Zagreb prvenstveno zbog blizine kuće, ali ostao je 11 godina i zavolio Zagreb svim srcem. Iako su u njegovo vrijeme treneri bili na marginama (nisu imali čak ni klupe), Bukovi je svojim radom postao legenda. Osvojio je ukupno 8 trofeja s Građanskim. 3 državna prvenstva ('37., '40. i '43.), HS ligu 1940., prvenstvo ZNP-a '43. i '44, Zimski kup '38. te Hrvatski kup 1941. Stvorio je dream team iz 1943., smislio WW sistem i 4-2-4 formaciju koju je koristila mađarska Laka konjica. Također je izmislio ulogu povučenog napadača na utakmici proitv Lokomotive 1945. Tad je izjavio: "prilično sam siguran da je to i prvi pokušaj u svijetu. I to uspješan. Drago Hripko odigrao je prvi tu ulogu."
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
8 196 137 31 28 624 192 +435 69.89% 3352 dana

Rođen 21. lipnja 1904. u Zagrebu, umro 1. rujna 1983. Nadimak Grlica. Istaknuti igrač zagrebačkog HAŠK-a s kojim je osvojio prvenstvo 1938. te reprezentativac Jugoslavije. Bio je prvi trener koji je poveo nogometaše Dinama u borbi za primat u jugo-nogometu zajedno s tehničkim referentom Icom Hitrecom. Kunstovo će ime tako ostati zapisao u povijesti kluba kao prvog trenera Dinama, iako se nije dugo zadržao na toj funkciji. U 147 dana vodio je samo 2 utakmice u kvalifikacijama za ulazak u prvenstvo Zagreba.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 2 2 0 0 4 1 +3 100.00% 147 dana

Čim su se, naime, donekle sredile nogometne prilike u Zagrebu i formirali novi klubovi i nogometni forumi, stručno kormilo kluba ponovno je preuzeo ugledni Marton Bukovi. U studenom '45. na inzistiranje Kokotovića i Wolfla: „Marci bači Dinamo je solidna sredina i igrači su se dogovorili da bi najbolje bilo da nas Vi preuzmete…“ Bukovi je ponovno postao 'plavi'. „Izaslanici su bili moji dečki, nisam ih mogao odbiti.“ Bukovi se uspio kvalificirati na prvenstvo Zagreba kojeg su plavi osvojili, a u prvenstvu Hrvatske završili su drugi. Nakon kaosa u poslijeratnom zagrebačkom nogometu uspio je pripremiti dobru momčad kombinirajući iskustvo i mladost. Unatoč nepravdi u Titogradu '46. nastavio je marljivo raditi i ujedno tragati za novim talentima. Koristio je svaku priliku da nedjeljom pogleda i koju nižerazrednu utakmicu, obilazeći terene podsaveznih klubova.  Prenio je način igre Građanskog na Dinamo te vodio reprezentaciju Mađarske na čelu s velikim Puskasem. Nakon jedne prijateljske utakmice u Budimpešti, Marton se zaželio kuće te je nakon derbija s Partizanom (4:2) napustio Zagreb nakon 11 godina! Međutim, Mirko Kokotović tvrdio je drugačije: "Ne znam zašto, ali je Bukovi morao otići. Navodno, nitko nije imao protiv njega ništa iz kluba, ali je iz tadašnjeg saveza nešto došlo. Što? Ne znam, no znam da Bukovi ne bi odlazio jer je volio Zagreb." Njegovi učenici i kasniji treneri, tj. čitav jedan naraštaj domaćih trenera nastavio je put Bukovija. Kroz Kokotovića, Glasera, Hugla, Zebeca i Antolkovića duh Bukovija dugo je prebivao u Zagrebu.     
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 44 34 4 6 173 43 +130 77.27% 514 dana

Rođen 15. travnja 1913. u Lukavcu kod Tuzle, umro 15. studenog 1988. Nakon odlaska legendarnog učitelja Bukovija iz Zagreba, momčad je preuzeo kapetan Mirko Kokotović. Ali samo nakratko, do dolaska Austrijanca Karla Mütscha. Legendarni 'Koka' vodio je momčad 18 puta. Završio je na drugom mjestu u prvom poslijeratnom prvenstvu odmah iza Partizana, a u jesenskom dijelu sezone 1947/48. završio je na vrhu. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 18 12 3 3 57 22 +35 66.66% 250 dana

Rođen 9. prosinca 1905., umro 17. studenog 1966. 7. prosinca na godišnjoj skupštini kluba za trenera je angažiran Austrijanac Karl Mütsch. Trenirao je prije rata varaždinsku Slaviju. Bio je mudar strateg, izvrsno je poznavao nogomet. Drago Horvat opisuje ga: „on bi došel pred utakmicu i imal je samo jednu rečenicu: Dečki borite se za svaki pedalj zemlje, vi sve znate, ja vam i nisam potreban. I to je bilo sve“. Poštovanje i povjerenje je bilo uzajamno. Igrači su cijenili Karla Mutscha, iako su igrali po svojem. Radio je svoj posao tiho i nenametljivo, vjerujući neograničeno u igrače, a oni su mu za uzvrat podarili prvi naslov prvaka SFR Jugoslavije. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 9 8 0 1 29 8 +21 88.88% 208 dana

Po svršetku prvenstva Karl Mutsch je otišao, pa je u jesen 1948. godine Dinamo preuzeo Franjo Glaser, po mnogim naš još uvijek najveći vratar. Iako je s mnogim od igrača nekada i sam igrao, uspostavio je autoritet kod momčadi koja ga je poštovala i dobro s njim surađivala. Plavi su u to vrijeme branili naslov prvaka, što je uvijek teže nego ga osvojiti. Pred međunarodnu utakmicu 17.10.1948. s Wienersport-klubom, Glaser je ocijenio da je Arneri u slabijoj formi, te je na gol postavio Zlatka Golca. Uprava se tome protivila, no Glaser je ostao dosljedan. Plavi su na spomenutoj utakmici pobijedili s 3:0, a Golac je čak obranio i jedanaesterac. No, drugi dan Glaser se morao javiti tadašnjem članu uprave Dinama Vitomiru Sunku, a ovaj mu je, navodno zbog tvrdoglavosti, uručio otkaz. Glaser se povukao, igrači su za njim žalili, a uprava je došla na svoje. Nije stoga pretjerano ustvrditi da je to bilo tužno razdoblje vodstva plavih.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 13 8 3 2 36 21 +15 61.54% 196 dana

Početkom 1949. dužnost trenera preuzeo je Bruno Knežević, ali ni on nije bio bolje sreće. Stariji igrači ga nisu slušali, a mlađi nisu napredovali kako je trebalo. Krešo Pukšec izjavio je: „Nismo našli zajednički jezik s Kneževićem. Bio je nekako predalek nama igračima.“ Ipak, uz njegovo je ime vezana jedna od najatraktivnijih međunarodnih pobjeda kluba. Bilo je to 9. travnja 1949., kada je u Beču svladana u ono vrijeme čuvena reprezentacija Austrije sa 5:2! I dok je Knežević vjerovao da će nakon trijumfa na Prateru stvari krenuti nabolje, Dinamo je potražio novog trenera. Bio je to Bernard Hugl. Dr. Ferdo Vedriš, tajnik HAŠK-a, bio mu je blizak: „Intelektualac finih manira; trener, to je drugo pitanje.“  
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 9 2 3 4 11 13 -2 22.22% 170 dana
Hugl je u stvari bio, nakon Bukovija, slijedeći veliki trener kluba. Uprava ga je izvukla iz logor i preuzeo je klupu u teškom trenutku. Ali, počeo je sjajno. Pronašao je najprije novi branički par u Deliću i Tomislavu Crnkoviću, ubacio u igru borbenog Cizarića, Branka Režeka koristio na desnom krilu, a od pucačkih kvaliteta Wolfla izvukao je maksimum. Momčad se pod njegovim vodstvom prvi put plasirala u finale Kupa maršala Tita. U sezoni 1951. plavi su premoćno osvojili prvi dio prvenstva i sjajno igrali drugi dio. Mnogi su ih već vidjeli kao prvake. Čak pet bodova prednosti pred Zvezdom i samo tri kola do kraja. Ali to nije bilo dovoljno, iako je u Zagrebu već bilo sve spremno za proslavu. Ranjeni plavi iskupljuju se ipak u Kupu. Benda je osvojio prvi Dinamov Kup maršala Tita! Pukšec veli o Huglu: „Bila je to 'mađarska škola' nogometa.“, a Cizarić: „Bio je metodičan i dobar radnik. Bio je to nogomet Martona Bukovija. Mi smo igrali s povućenim Režekom. Bila je to tada tzv. brazilska dijagonala. Benda je bio i veliki taktičar.“ Otišao iz Dinama u ljeto 1952. nakon što je uprava bila nezadovoljna zbog četvrtog mjesta u prvenstvu. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 74 46 12 16 163 78 +85 62.16% 1096 dana

Nakon Bende Hugla, vođenje momčadi preuzeo je još jedan učenik Martona Bukovija. Dugogodišnji kapetan Građanskog Milan Antolković obavljao je tu odgovornu funkciju honorarno, jer je prije podne bio zauzet redovnim poslom u poduzeću 'Branko Malešević'. Tamo je Antolković bio šef računovodstva. Ostao na klupi čitavu jesen '52. U prvu momčad stavljao je mlade igrače. Potreba za profesionalcem je, međutim, sve veća, pa Antolkovića koji nije bio spreman ostaviti posao početkom 1953. zamjenjuje Oskar Jazbinšek. Za Antolkovića će Atko Kasumović imati samo jednu riječ: „Džentlmen“.  
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 12 3 4 5 17 18 -1 25.00% 189 dana
Za početak, popularni je Oskar poveo plave na turneju u Montevideo. Rezultati s te turneje bili su ohrabrujući, međutim proljetni dio prvenstva '53 nije baš prošao slavno (7.mjesto). Ali već sljedeće sezone Oskar dolazi do drugog naslova u SFR Jugoslaviji koji je osvojio Dinamo.  U idućoj natjecateljskoj sezoni pokušao se obraniti naslov. Bila je i prilika za to, no uslijedio je poraz s Hajdukom u proljetnom derbiju. Kako purgeri nisu uspjeli obraniti naslov, taj neuspjeh poljuljao je i trenersku stolicu Jazbinšeka. Volio je vic. Sam je bio sklon rezanim loptama i s njima razveseljavao tadašnje brojno općinstvo na treningu u Maksimiru. Vratari su mu bili žrtve. Bio je, nekako, prirodni tumač igre. Praktičar. Sve što je znao, što je upamtio, sve je prenio na teren. Popularni Oskar bio je jedan u nizu učenika legendarnog Martona Bukovija. Kokotović, Glaser, Hugl, Antolković i Jazbinšek nastavili su održavati duh Bukovija u Zagrebu.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 70 42 13 15 164 78 +63 60.00% 896 dana
Rođen 21. X 1905. u Zagrebu, umro 23. VII 1983. Iako je skupština kluba htjela 'sterati' Oskara ujesen '54. održao je Oskar govor koji je potresao brojno članstvo u dvorani da su mnogi plakali. Ipak, Oskar je u ljeto 1955. otišao u Izrael, a došao je Bogdan Cuvaj. Bivšem treneru Concordije i Lokomotive u Dinamu baš nisu cvale ruže. Zatekao je smjenu generacija. Njegov mandat obilježen je ulaskom mladih u prvu momčad. Priliku su dobili Jerković, Šal, Prelčec, Matuš i Kolonić. S mladom i neujednačenom momčadi Cuvaj je dosta dugo tražio pravi sastav, pa je publika postajala nestrpljiva. Tražio se rezultat, vodeća pozicija, a to Cuvaj nije mogao ispuniti. Cuvaja je najbolje poznavao Antolković, koji mu je bio i pomoćnik: „Bio je energičan i autoritativan, diktator. Radio je isključivo na kondiciji, i kroz visoku spremu igrača dobivao njihovu punu kvalitetu.“ Cuvaj krajem kolovoza 1956. odlazi u Njemačku.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 33 17 5 11 60 58 +2 51.51% 329 dana

Novi trener? Nije teško pogoditi. Milan Antolković. Ponovno kao honorarac, jer se još uvijek kolebao između prilično sigurnog i mirnog posla šefa računovodstva i nesigurnog trenerskog kruha. I on je došao na smjenu generacija. Došli su Kurtović i Irović, u momčad je ušao i Košćak. Kaže Antolković: „Pa, rekel bum vam, nek ostane crno na belo. Znate, uvijek sam dolazio na smjene generacija. Ja sam i Lembiki Lechneru priredio teren, on je osvojio prvenstvo.“ Fina je bila škola Milana Antolokovića. Jednostavnost i bukovijevski nogomet.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 24 8 5 11 44 48 -4 33.33% 314 dana
Na početku sezone Milana Antolkovića, strogog učitelja zamijenio je još stroži, Gustav Lechner. Slavni predratni reprezentativac i bio je još jedan u nizu učenika Bukovija došao je s odličnom reputacijom nakon 2. mjesta s Vojvodinom u prošlom prvenstvu. Vodio je Dinamo do naslova 1958. logikom: „Igrač mora biti u punom španungu. Mora biti gladan lopte. To je moje iskustvo. Mislim da sam baš na njemu uspio s plavima.“ Modri su 1958. bili uvjerljivo najbolja momčad u državi i efektno osvojili prvo mjesto. Nažalost, iduća sezona nije bila blistava. Lechner je bio vrlo kritičan, i sam se povukao: „Nije to kvaliteta koju mora imati Dinamo“. Lembika je bio tih, fin, miran i za disciplinu.  Treninzi su mu bili lagani, jer je bio uvjerenja da će igrači kad dođe utakmica dati sve od sebe. Bio je i pravnik i nastavnik tjelesnog odgoja, pa je nalazio načine da pomogne igraču.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 56 28 12 16 104 77 +27 50.00% 730 dana
Iz Murske Sobote doveden je sa ženom i djetetom, pod 'pritiskom' opet on, Milan Antolković. „Ovaj put više nije bilo šale. Ostavio sam računovodstvo i postao profi-trener.“ Te jeseni u klub stiže veliko pojačanje Ilijas Pašić i navala plavih u to vrijeme dobiva naziv 'atomska navala'. U prvoj sezoni, gospon Milan uspio je osvojiti Kup, a prvenstvo mu je pobjeglo za nijansu. Iako u upravnom odboru nitko nije krivio trenera za to što nije osvojeno prvenstvo, smatralo se da bi izvjesna promjena u tehničkom štabu, dovođenje nekog novog lica, ipak dobro došlo.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 27 19 4 4 60 27 +33 70.37% 397 dana

I izbor je pao na Bukovija. Iako je imao ponudu Partizana, u vlaku mijenja cilj: Zagreb. Marci je po drugi put opet u Zagrebu, u špaliru. Nažalost, njegov boravak među Zagrepčanima neće biti duga vijeka. Za to je najviše kriva uprava. Bukovi je želio samo trenirati momčad, a uprava ga je postavljala na sva ostala mjesta, od direktora do predsjednika stručnog štaba. Antolković je trenirao momčad, a Bukovi je sastavljao. Takvo stanje nije se moglo dugo zadržati. Marci baći završio je prvenstvo na 4. mjestu, a nakon nesretnog početka u jesen 1961., čudnom i prenagljenom odlukom upravnog odbora Bukovi je dobio otkaz i gotovo preko noći napustio Zagreb kojeg je zaista volio. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 35 15 9 11 57 45 +12 42.85% 411 dana

Milan Antolković, koji je za čitavo vrijeme ostao u klubu kao desna ruka Bukovija, ponovno je preuzeo funkciju glavnog trenera. I počela je vladavina Antolkovića, jedna od najuspješnijih u povijest kluba. „Osvojio sam dva kupa, dvaput smo bili drugi, dvaput treći. Imali smo jedno prvo mjesto u džepu… Ali, igrali smo 1963. i finale Kupa sajamskih gradova.“ Gospon Milan je unio mnogo modernih elemenata u igru plavih, koja postaje pokretljivija, brža, ljepša i efikasnija. „Ja sam prvi uveo u Dinamu treninge i prije i poslije podne! Prvi sam imao pravo kazniti igrače. Vaganje je kod mene bilo obavezno, a u slučaju zaborava – 50 dinara“. Slaven Zambata ovako opisuje Antolkovića: „pravi pedagog, udahnuo nam je jednu širu kulturu, izvan terena i na terenu, strog, zvali smo ga Bismarck.“ S vremenom se počelo osjećati da su se igrači i trener uzajamno zasitili, da je potrebna neka promjena, pa u ljeto 1964. Antolković odlazi u Austriju.  
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 113 61 27 25 221 135 +86 53.98% 1027 dana

Za novu prvenstvenu sezonu doveden je novi trener. Vlatko Konjevod. Rođen 1923. u Sarajevu, umro 5. XII 2005. Došao je s ugledom vrsnog nogometno stručnjaka i radnika koji se naročito potvrdio u sarajevskom Željezničaru, s kojim je imao i velikih uspjeha. I u Dinamu je dobro radio, iako mu nije bilo lako, s obzirom na neujednačen kadar igrača. No, znao je vješto koristiti kvalitete najboljih i za samo godinu dana stvoriti momčad koja je 1965. trijumfirala u Kupu Jugoslavije. Međutim, u prvenstvu osmo mjesto – malo. Imao je izgrađen način igranja: kratko, kratko, pa dugačko izbačene lopte. Zlatko Škorić o Konjevodu navodi mnogo simpatičnih poteza. „Uvlačio je cigaretu za cigaretom. Vi Pirić, pa dim, vi igrali, pa dim, vi držali Osima, pa dim.“ U ljeto 1965. pokupio je kofere i Maksimiru rekao zbogom. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 39 19 5 15 61 43 +18 48.71% 344 dana

I po tko zna koji put, najprije Milan Antolković. „U Ateni sam održavao tečaj za grčke trenere i osposobili smo prvu generaciju podučavatelja. To je trajalo mjesec dana. Ja sam bio tamo, u pregovorima s AEK-om, kojeg je trenirao Kokotović, ali je on odlazio. Tražio sam 600 dolara, oni su nudili 450 i tu smo se navlačili. U to, zvrc, telefon iz Zagreba. Stanko Tkalec: Milane hoćeš ti opet uzeti momčad? I, ja se vratim. Još mi Tkalec veli: Sad buš si Milane nadoknadil ono što nisi nikad dobil. I, počeo sam s Oskarom kao pomoćnikom. Igramo dobro, ali nemremo pobijediti. Šibl je bio predsjednik, a predsjednik tehničke komisije Jure Naglić. To je 65/66. Negdje smo izgubili, vani, sastanak komisije, Jure Naglić mi veli: Milane… Jest, imal sam čir. Na bolovanju sam…“
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 19 5 5 9 28 30 -2 26.31% 146 dana

Nakon što je krajem studenog 1965. potiho otišao Antolković 'na bolovanje', ulogu prvog trenera preuzima njegov pomoćnik – Ivan Jazbinšek. Zajedno s Jurom Naglićem Oskar je vodio Dinamo do dolaska Zabeca u ljeto 1966. U prvenstvu su plavi završili na drugom mjestu iza Vojvodine, a u kupu su dogurali do finala gdje ih je OFK Beograd katastrofalno porazio s 6:2.  

Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 20 12 4 4 36 20 +16 60.00% 188 dana
Rođen 17. V 1929. u Zagrebu, umro 26. IX 1988. Počeo karijeru kao junior Građanskog, a najveće uspjehe u Dinamu ostvario kao trener. Tvorac generacije 1967. koju je doveo do finala Kupa velesajamskih gradova. Jure Naglić saznao je da Zebec prestaje igrati u Aachenu, da je završio trenersku školu u Kolnu, i kad se javila Olimpija, uskočio je Naglić. Cuvaj je tada bio direktor kluba, sve je uređeno. Branko, koji je Bukovljev učenik, preuzima momčad. U samo 8 mjeseci momčad je bila spremna za prvaka. Zambata je bio oduševljen Zebecom: „Jednostavno bili smo 'njegovi'. Imao nas je sto posto za sebe. Svakog od nas.“  Štef Lamza doživio je Branka ovako: „Nije bio jednostavan. Pamtim njegovu čvrstinu, odlučnost, 'ne' i 'ne'. Kad je predsjednik Šibl dao nekolicini igrača sto dolara, Zebec je energično odbio takvo ponavljanje. 'Još jednom i dajem ostavku'.“, a Škorić izjavio: „Mi smo ga gledali kao u boga.“ Nakon Dinama vodio je FC Bayern Munchen s kojim osvaja prvu dvostruku krunu u povijest tog kluba. Godine 1980. s Hamburger SV finalist je Lige prvaka.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 52 27 15 10 91 48 +43 51.92% 406 dana
Branko Zebec ponudio je ostavku. I ona je usvojena od uprave. Novi trener koji je sjeo na Brankovu stolicu je Ivica Horvat, nekadašnji istaknuti igrač Dinama. U početku, dok se još osjećao utjecaj rada Branka Zebeca, momčad je igrala dobro, te je pod Horvatovim vodstvom iskoristila 'match-ball' – osvojila Kup velesajamskih gradova! Blašković misli da je Horvat kao trener morao dati i više. „Stoposto. Pa, mi smo imali 1969. prvenstvo u džepu. 7 bodova prednosti, i na kraju drugi.“ Iako je osvojio Kup '69, došlo je do ozbiljnog razdora na relaciji trener-igrači, jer nije našao pravi način da im se približi. Zlatko Škorić dočarao je to u izjavi: „Zebec je od nas stvarao ličnosti, za Horvata mi smo bili djeca.“ Čamp je otišao s klupe u ljeto 1970., nakon što je na jednoj utakmici prodano samo 900 ulaznica. Tada je postalo jasno da se nešto mora mijenjati.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 124 58 34 32 206 130 +76 46.77% 1095 dana

Rođen 24. XI 1923. u Zagrebu, umro 27. VII 1998. Novog trenera pratila je barnumska reklama. Zagrepčani su ga dočekali poput čudotvorca koji će konačno osvojiti naslov prvaka, nakon što su ga godinama uzalud priželjkivali kao igrača. Popularni 'Čik', najavljivao je da se svom rodnom gradu želi odužiti bar kao trener. Počeo je u velikom stilu. Na sve pripremne utakmice, koje je Dinamo odigrao vrlo dobro, došlo ga je vidjeti oko 200 tisuća ljudi! Čik je s plavim brodom krenuo na najbolji način. No, ne zadugo. Temperamentan, nagao i nedosljedan, nije uživao pravi autoritet, iako su ga igrači voljeli. Od stručnjaka njegovog ugleda mnogo se više očekivalo. A dao je, nažalost, vrlo malo. Na kraju, i on je poput svojih prethodnika morao otići jer nije imao uspjeha. Od Dinama i Maksimira oprostio se sa suzama. Rora zna njegovu vlast: „Od svih trenera koje sam imao kao igrač, Čik je bio najosebujniji. Bio je sav u nogometu. Ali, u čitavoj strategiji igre on je bio podložan atmosferi, nije bio u stanju sam stvarati tu atmosferu. Kad je išlo, Čik je rastao, kad se gubilo i sam je tonuo. Nije imao u glavi unaprijed svih 90 minuta. Vidio je utakmicu na komade, improvizirajući: sad, sad…“  
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 57 27 13 17 94 55 39 47.36% 453 dana

Legendarni 'plavi devet'. Nakon nogometne karijere ostao u nogometu. Prvo je kod Zebeca bio tehniko, a u vrijeme Čajkovskog trener mlade momčadi. Nakon Čika u listopadu 1971. Dražan je novi gazda. Haulikova 6 (tamo su bile prostorije kluba), dala mu je zeleno. Predsjednik Božić mu je obećao klupu i on ju je dobio. „Došao sam godinu dana ranije. A da nisam, morao bih platiti penale. U mojem je ugovoru bila klauzula da moram uzeti prvu momčad kad mi uprava to naloži. Svjesno primam rizik smjene, za koju u Dinamu, pa i u slučaju Čika, nisu krivi samo treneri. Planiram s Dinamom iznad osmog mjesta. Ja ne vjerujem ljudima, a Čik je to činio. Napravio sam program s kojim bismo morali u vrh.“ Međutim, Draža je bio samo osmi u prvenstvu. Ali i u finalu kupa 1972. Dinamo je izgubio od Hajduka 2:1, a prosudba plavih bila je da je sudac Marijan Rauš pomogao Hajduku. Nagao kakav je uvijek bio, Draža je rekao štošta i na račun suca i na račun Saveza, za što je kažnjen s godinom dana zabrane djelovanja u nogometu. Nakon toga, nikada se više nije vratio među plave. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 30 12 9 9 46 34 12 40.00% 255 dana
Uz otvoreni protest bivšeg trenera, za novu sezonu angažiran je Stjepan Bobek. I Štef je poput Čika došao u svoj rodni Zagreb kao trener: „Došao sam da vratim dug“. Otvoreno je rekao prije prvog treninga: „Zašto Jerković neće surađivati sa mnom. Ja ću biti za vrijeme utakmice na tribini, a Dražan neka bude dolje na klupi.“ Ostao je sam. Ostavili su ga igrač. Od prvog trenutka. Pokušao ih je šarmirati bogatstvom svojih finti, doći do njih, ali u tome nije uspio a nije dobio niti sedmu silu. Momčad je izgubila na klasi. Bobek nije uspio uspostaviti igru. Ali je bio objektivan, iskren, čak je u mikrofon, poslije 2:4 poraza u Banjaluci kazao: „Dajte mi 18 novih igrača!“ Svi su se nakostriješili. Niti pola godine i Štef je sam osjetio da je njegov come-back rodnom Zagrebu promašaj. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 15 2 4 9 9 24 -15 13.33% 137 dana

Do Bobeka na klupi sjedio je trener mladih Domagoj Kapetanović. I on će uzeti momčad iz ruku slavnog reprezentativca. Lagane tehnike za igračkih dana, kratak u pasu, Domagoj Kapetanović na kormilu plavih nije imao uspjeha. Pamti ga dobro Filip Blašković. „S Kapecom sam igrao i u Americi. On je tražio mirnu igru, tehnički nogomet.“ Ražić, velika nada, centarfor kojeg su lomile Jerkovićeve vježbe, još je bliži Kapecu. „Sjećam se da smo dobro krenuli. On je digao momčad, volio je i tražio čist nogomet: nadigravanje. Na kraju nešto nije bilo u redu, i jasno, trener je morao otići.“ U prvenstvu 1972/73. završio je na 8. mjestu, a nakon 10. mjesta i poraza od Vojvodine (1:2) u ožujku 1974. podnio je ostavku. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 49 20 12 17 60 55 5 40.81% 495 dana

Rođen 2. XI 1938. Bivši junior Dinama, koji je kao stručnjak prije toga radio u Katari iz Bosanske Gradiške. Odmah nakon dolaska na klupu obraća se navijačima: „Usprkos svemu, nećemo ispasti!“ Mnogi su sumnjali u sposobnosti mladog stručnjaka, no pokazalo se da je Bazić veliki radnik i trener s ne malim ambicijama. Ostao je u klubu prilično dugo, i za to vrijeme bio s Dinamom finalist Kupa, a vodio je u nekoliko navrata i ozbiljnu borbu za sam vrh prvenstvene ljestvice (sedmo, peto, treće i drugo mjesto). Nekoliko puta je Dinamo pod njegovom komandom bio ozbiljno oštećen odlukama sudaca. Hrabro je poklanjao povjerenje mladim igračima, i imao u tom dosta uspjeha. Međutim, nakon tri godine osjetilo se ipak da je dostigao svoj limit, da dalje trenutno ne može, pa je otišao s klupe. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 132 58 43 31 169 123 46 43.93% 1195dana
Bazića je zamijenio Rudi Belin, Dinamova legenda. Prof. Marko Jurić kaže: „Inzistirao sam na Belinu. Bio je igrač, bio je mlad, perspektivan, znalac, obljubljen.“ Njegovim izborom svi su bili oduševljeni – igrači, publika i uprava. „Vratio sam se iz Belgije, prestao igrati, završio kod prof. Gabrijelića trenerstvo i spustio se u Dinamovu školu. Sudjelovao sam s Bazićem na pripremama i kad je Mirko otišao, meni su rekli: Ti, Rudi! Pratili su moj rad i on je dobio prolazu ocjenu. Dobra momčad, dobri igrači: Zeko, Cico, Brule, Džemo… Bili smo dobro plasirani, vodili smo.“ Ali ipak plavi nisu osvojili naslov. „Ne, ali je ovo činjenica. Prije odlučne utakmice s Partizanom u Zagrebu (0:2) Stinčić je pozvan u Beograd na pregled u VMA, a Bručić dobio dvije utakmice suspenzije zbog crvenog u Splitu. Bez njih i sa Maksimovićem kao sucem nismo mogli. Tada sam rekao ljudima u upravi da moraju biti s nama ili još dalje: ispred nas! Nismo se našli, izgubljeno je povjerenje.“ Zatim je došla dvostruka utakmica (prvenstvo i kup) s Trepčom. Bilo je to samo ulje na vatru. Dalje se nije dalo i sporazumno se raskinuo ugovor s Belinom. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 31 14 11 6 50 34 16 45.16% 269 dana

Tko će sad preuzeti ulogu trenera? Ovo je postalo već čvrsto pravilo Maksimira: kad se nema koga, evo Milana Antolkovića. Tako je ulogu Belina privremeno, do završetka prvenstva, preuzeo trijumvirat: Antolković, Kobeščak, Bazić. Zadržali su četvrto mjesto, neko vrijeme čak proveli i na trećem, ali su pošteno pretumbali postavu. Baš je tada, po Antolkovićevom dekretu, u momčad ubačen Marko Mlinarić. I na maksimirskoj premijeri protiv Sarajeva mala 'jedanaestica' dala je i pogodak. Milan se prisjetio tog vremena: „Negdje u četvrtom mjesecu Belin više nije trener. Imenovana je trojna komisija. Ja sam bio predsjednik te komisije. S tom funkcijom bio sam prvi trener, a Mirko i Kobe moji pomoćnici. Uspio sam čak nametnuti i svoje ideje o nogometu. Ispustio sam libera. Ostao sam, po običaju, dok je trebalo: do kraja prvenstva.“ 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 11 3 3 5 20 25 -5 27.27% 78 dana

Razgovaralo se s gotovo svim slobodnim trenerima u Jugoslaviji. Na kraju, povučen je i odličan potez: u Dinamo je došao još jedan bivši naš veliki igrač Vlatko Marković. Čvrst i odlučan, igračima je ubrzo usadio borbeni duh, iz Hajduka je doveo veliko pojačanje Vilsona Džonija, i Maksimir je opet počeo gledati dobar nogomet. Pod Markovićevim vodstvom plavi su u velikom stilu postali jesenski prvaci. Igrali su vrlo dobro i u proljetnom dijelu, pa se već očekivala i kruna u Zagrebu. U borbi prsa o prsa s Hajdukom, jedna mora tišti Maksimir: slučaj Tomić. Dinamo gubi utakmicu s Rijekom. Žalba. Sve je jasno: Tomić nije mogao igrati za Rijeku, ali je Dinamova žalba odbijena. Zorislav Srebrić vodi operaciju, pravnik, barata argumentima. Uporan i čvrst. Čak će i Ustavni sud dati plavima 'za pravo', ali u našem se nogometu glasa o propisima! Dinamo pada. U fantastičnoj utakmici tuče Hajduka u Splitu, no to nije dosta. I s 50 bodova, koliko ima i Hajduk, Dinamo je viceprvak. I moralni pobjednik svih prijatelja nogometa diljem zemlje. No, što nije uspio u prvenstvu, postigao je Vlatko u Kupu. Pod njegovim vodstvom plavi su 1980. po šesti put trijumfirali u Kupu onim nezaboravnim pogotkom Dumbovića. Na žalost, prvenstvo su završili na dotad najslabijem – 12. mjestu. No, to nije bio razlog odlaska Markovića. Ovaj vrsni stručnjak otišao je svojom voljom, iako su svi željeli da se to ne dogodi. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 77 34 26 17 124 90 34 44.15% 745 dana

U ljeto 1980. Markovića zamjenjuje opet jedan Makrović – Đalma Marković. Rođen 6. XI 1928. u Zagrebu, umro 15. XI 2006. Nije imao sreće s igračima. Ostao je bez nekoliko vrsnih pojedinaca. Otišli su Janjanin i Vabec, a u vojsci su bili Zajec, Bručić, Cerin i Dumbović. Mora se priznati da je situacija bila objektivno teška. K tome Đalma je došao u posljednji čas, nije bilo vremena za pripreme. Uletio je odmah u prvenstvo i nedaće su zaredale jedna za drugom. Taj bez sumnje veliki stručnjak, koji je Dinamo posebno zadužio radom u klupskoj školi nogometa gdje je odgojio nekoliko generacija naših juniora, nije se najbolje snašao na mjestu prvog trenera. Ovo je Đalmin pledoaje: „Kao pravi dinamovac uletio sam u tešku situaciju iz čiste ljubavi.“ 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 19 5 7 7 15 19 -4 26.31% 144 dana

Rudolf Cvek bio je još jedan u nizu bivših Dinamovih asova sa zelenih travnjaka koji su sjeli na vruću maksimirsku klupu. U Dinamovom dresu odigrao je 154 službene utakmice i bio važna karika u momčadi koja je 1967. godine osvojila Kup velesajamskih gradova. Nakon smjene Đalme Markovića vodio je zadnja dva kola jeseni 1981. godine kao v.d. trener. U 16. kolu na Maksimir je došao sarajevski Željezničar s kojim je odigrao neodlučeno (1:1), a posljednja utakmica prije zimske stanke izgubljena je sa 4:2 u Mostaru protiv, za modre, uvijek neugodnog Veleža. Nakon toga prepustio je klupu Miroslavu Ćiri Blaževiću.  
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 2 0 1 1 3 5 -2 0.00% 13 dana

Rođen 10. II 1935. u Travniku. Blažević, kao bivši Dinamov junior došao je bez pompe, hrabro i odvažno prihvatio se nezahvalnog posla. Po dolasku izjavio je „Ja ću vratiti Dinamu ugled.“ Bio je odlučan. Igrači su to osjetili u jednom trenu. Elegantan, nasmijan, blizak svima i svakome, sa švicarskim iskustvom, Blažević je ubrzo shvatio sve minuse koji su se obasjali o Maksimir. „Ja vam obećavam bolje dane!“ Stadion je opet krcat. Za kratko vrijeme iz temelja je promijenio situaciju u momčadi. U prvoj sezoni završava na 5. mjestu. Dinamo je senzacija. Pripreme za novu sezonu obavljene su u rodnom Travniku, odakle je počeo marš na prvenstvo. Jesen je bila odlična, ali treba jurnuti u vjetrovito proljeće. Ćiro nema ni ugovora, ni garancija, ali ima srca. A to srce počinje kucati svakom tko voli plavu boju. Utakmica sa Zvezdom, ona prva, u proljeće '82. ostaje nezaboravna. Tempo, juriš, naleti i golovi, 3:0. Dinamo je preskočio suparnike, a Ćiro majstorski dirigira ekipom. I nakon 24 godine, napokon radost prvaka! Maksimir je pun, blagajne krcate. Dinamov bilten ide u 40 tisuća primjeraka. U finalu gubi kup od Zvezde, ali to je već drugi kolosijek. Na prvom – Europa. I preteški portugalski Sporting. Međutim u novoj sezoni Ćiro ima još jedno prvenstvo u džepu. Čuje se: tik-tak! Nesporazumi i sukob na relaciji Ćiro – Cico Kranjčar. Prvenstvo završava na 3. mjestu, dva boda manje od prvaka. I to je kraj. Unatoč tome što Ćiro nosi i kup '83.,i to s dva sjajna gola Kranjčara. Momčad je ispucala baterije, nema više ritma, nesporazumi se provlače. Ćiro vodi nove pripreme, ali prije početka prvenstva odlazi u švicarski Grasshopper.   
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 98 52 29 17 179 98 81 53.06% 918 dan

Nakon šokantnog odlaska Ćire, na njegovu preporuku na klupu dolazi njegov pomoćnik – Rudi Belin. I uprava daje glas Belinu. Belin je po drugi put na klupi. I ne zaboravlja: „Opet su me izložili. A znate koji bi bedak osmi mene, jasno, poslije Ćire i one atmosfere uzeo Dinamo.“ Nažalost Rudolf nije uspio. Nakon sedam kola Dinamo je posljednji sa samo tri boda. Nije dočekao ni uzvrat s Portom u Kupu pobjednika kupova, iako je prvu utakmicu pobijedio sa 2:1. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 8 2 1 5 11 14 -3 25.00% 43 dana
Nakon Belina, po drugi put na klupu dolazi Vlatko Marković. Iako je odbijao poziv, nije htio na klupu, ali je dinamovština u njegovoj krvi. Primio je izazov. Iako je ispao od Porta u Kupu kupova, podigao je momčad s dna ljestvice. „Nisam zadovoljan s pripremama. Čekam zimu. Dečki moraju biti brži.“ Dolazi zima. Opet se trči, padaju dionice. Strog režim Vlatka. Fenomenalni Ringov, unatoč velikih simpatija Maksimira, odbijen je, mali Maričić, koji ima loptu Jurice Jerkovića, ispao je iz svih kombinacija. Samo izdržljivi mogu naprijed. Međutim ni poslije te baze ne ide. Plavi se gube u nesigurnosti. Kritike su sve oštrije. Vlatko nije čovjek kompromisa. Već prije otišli su motori Bručić i Mustedanagić, a Dinamo je izgubio i svog prvog bombardera, Kranjčara. Cico je u Beču, u Rapidu. I baš manjak snajpera u navali pratit će plave jako dugo. Marković je nakon poraza na Koševu od Sarajeva (0:1), u proljeće '84. digao ruke. Sad jednu utakmicu, kao v.d. trenera, vodi Zdenko Kobeščak. I ispada u polufinalu kupa protiv Zvezde (1:2) u Beogradu. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 24 9 7 8 38 30 8 37.50% 219 dana

Sad je uzbuna u Maksimiru. Plavi su na dnu. Blizu ispadanja. Tko će biti četvrti trener u sezoni? Na Sokolovcu je Zebec. Vratio se iz Njemačke, kući. Zebec, zašto ne on? Ali Branko nije sklon da se upusti u avanturu, jer trenerstvo u Dinamu je uvijek to, avantura. Umoran je i želi mir. Dinamovci inzistiraju: „Ali, Branko…“ Imaju njegov – da. Odgovara na dužnost kao dijete ovog grada, kao stari Zagrepčanec. „U redu!“ Teški dani. Visoki autoritet Zebeca i voda do grla izvlači zadnje htijenje iz drhtavih nogu. Presudila je pobjeda u posljednjem kolu protiv Hajduka (3:0). I Branko je spasio Dinamo od ispadanja. Na jesen novi stručni stožer. Uz Zebeca dolaze Rora i Škorić. Dosta je toga prevrnuto u klubu. Bilo je prometno i s prinovama: Džeko, Stojić, Lulić, Cvjetković, Petrović… Dinamo je krenuo u novu sezonu (84/85). Novi konglomerat nije našao vezu. Nema igre. Momčadi nedostaje genijalac, a Mlinka je u vojsci. Bodovi se prosipaju. Počinje nestrpljivost publike. Navijači su ustuknuti. Jedino je Zebec stoički miran. On hoće igru. „Bit će igre, treba strpljivosti. Ljudi su došli izvana, treba se prilagoditi i gradu i klubu i onome što mi želimo.“ Instinkt velikog igrača goni Branka na vjeru u te momke. On je zasigurno jedini koji ne priznaje potapanje. Nažalost plavi su stali, veliki strateg je umoran. Zdravlje je narušeno. Dinamo je na dnu. Uprava reagira: Zebecu ostavlja formalnu funkciju savjetnika, a u Iviću traži spas. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 15 5 4 6 22 19 3 33.33% 156 dana

Rođen 30. VI 1933. u Splitu, urmo 24. VI 2011. Došao u Dinamo iz turskog Galatasaraya kao već iskusni trener. Bio je kratak i sažet. „Momci, na posao.“ Zasukao je rukave. I pomaknuo Dinamo s dna. Štoviše, optimisti su povjerovali u visoko plavo mjesto. Rezultati su uvijek bili Ivanovi atributi. Njima je očarao i Maksimir. Bio je Dinamov dvanaesti igrač. Uletavao je u igralište, bodrio igrače. I opsjenio sve: i gledatelje i plave profesionalce. Tadašnji kapetan Bogdan kaže: „Istina, najbolji je Dinamov trener bio Ćiro, ali je Ivić vratio izgubljeno povjerenje.“ I šjor Ivić volio je zimu. Kao i Vlatko. Odbio je turneje, uvukao se u dvoranu i tražio automatizaciju. Bio je 24 sata u svom poslu. Odigrao je jednu herojsku utakmicu, s Hajdukom, za kup. To je bio Dinamo a la Ivić, sličio je na ona njegov Ajax ili Hajduk iz najboljih dana. Letjelo se za svakom loptom. Trčalo, ne u dva, u neizmjerno pravaca; 3:1 pobjeda. Pa, ipak, nešto nije bilo u redu. Iduća utakmica, odličan nogomet ali samo pet tisuća prodanih ulaznica. Očito, publika nije primila njegovo preskakanje igre. Ali Dinamo je još uvijek u igri, čak i za prvaka. Ruši ga Osijek. Ivić je sve nacrtao i tražio kretanja i igru po svojim linijama. Za liga utakmicu sa Zvezdom izmislio je Herbergerovu metodu: ubacio je mlade, da bi čuvao za finale kupa najbolje. Nažalost nije išlo. Dinamo je izgubio prvu utakmicu. Njegov je rad dobio pljusku. „Za mene je, osim ostanka u ligi, uspjeh plasman u finale kupa“. To je Ivićeva izjava na sjednici vlastite ostavke. „Vidio sam da se prestaje s radom, htio sam neke igrače prisiliti da dobro rade. Odlazim da bih neke igrače šokirao i da bih vas otrgnuo od lijenosti, da vas vratim u zbilju.“ 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 24 13 4 7 40 25 15 54.16% 220 dana

Umjesto Tomislava Ivića na mjesto trenera dolazi duo, Kobeščak – Šušak. Ivićevi pomoćnici. Ostali su na užarenoj Dinamovoj klupi do dolaska novog trenera. I vodili su momčad do kraja prvenstva 1984/85. U osam utakmica imali su polovičan uspjeh. Četiri pobijede. I dva neodlučena rezultata. Jedan od njih je iz uzvrata finala kupa protiv Zvezde (1:1). Nažalost, nakon poraza u prvoj utakmici (1:2) to nije bilo dovoljno za novi trofej u klupskoj vitrini. U ligi su naposljetku zauzeli respektabilno 6. mjesto. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 8 4 2 2 12 8 4 50.00% 68 dana

Popularni Ćiro vratio se u ljeto 1985. po drugi put na plavu klupu. Prisjeća se Zdravko Mamić: „Židak i ja najviše smo patili za njim, pa smo sve radili da Ćiru vratimo u Dinamo. Prvi put to smo uspjeli 1985., uz pomoć Vinka Hotka i intervencijom Dinamova predsjednika Ive Vrhovca.“ Franjo Tuđman obožavao je Ćiru Blaževića, a u svom dnevniku (1.VIII 1985.) piše: „Otišao sam na prijateljsku utakmicu Dinamo – Partizan iz znatiželje kako će Zagreb dočekati povratak Ćire. Bio sam iznenađen, to gotovo nitko nije mogao očekivati. Stadion je bio pun, oko 40 tisuća ljudi! A kad se Ćiro pojavio, stadio se digao na noge: ovacije Ćiro, Ćiro… i deseci buketa cvijeća poletješe s tribina.“ Nažalost, Ćiro nije imao značajnog uspjeha u svom drugom mandatu u Maksimiru. Iako je proveo pune tri sezone, u prvenstvu je bio dva puta šesti, i jednom četvrti. Tad je, nakon dugo godina, izborio ponovno europske nastupe. U kupu je jednom bio finalist. Ćiro je uspio usaditi borbenost i motivaciju igračima, ali jednostavno potrefila se i takva generacija. Uz to splet okolnosti pothranjivan uporno i zlonamjerno s mnogih strana, mnogi su priželjkivali da ispadne kako je ispalo – da Ćiro opet digne sidro, da se makne. Međutim, Ćiro je otišao kad je bio siguran da Dinamo ostavlja snažnijim no što je to bio. „Ponosno mogu reći da sam ostavio jaku upravu, homogenu, dobru financijsku podlogu, solidan igrački kadar. Ja sam ga prije tisuća dana zatekao nakon pet trenerskih i još više igračkih smjena, u borbi za goli život, s ogromnim deficitom.“ Mag s bijelim šalom oprostio se od Dinama riječima: „Dinamo ima najbolju publiku na svijetu. Želim mu od srca sve naj, naj, naj! Jer, Dinamo je bio i ostao moj klub.“    
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 109 43 37 29 168 130 38 39.44% 1083dana

Rođen 12. III 1941. u Prevlaci, kraj Zadra. Nakon Ćire Blaževića novi šef Dinamovog stručnog stožera postao je Josip Skoblar. Jedno od najvećih imena koje je dao naš nogomet.  Jedini hrvatski nogometaš dobitnik Zlatne kopačke pariškog lista France Football za najboljeg strijelca u Europi. U Dinamo je došao nakon trenerskih izazova u Puli, Rijeci, Splitu, Hamburgu i Zenici. Pomoćnik mu je ostao isti kao i Ćiri, Rudolf Belin. Iako je potpisao ugovor na dvije godine, zadržao se manje od jedne sezone. Nakon niza lošijih rezultata u proljeće 1989. izjavio je: „Teško je kriviti bilo koga, krivica je zajednička. No za neuspjehe kriva je i napeta atmosfera, oko kluba su se događale čudne stvari. Oni koji su željeli unijeti nervozu uspjeli su…“ Ispao je u četvrtfinalu Kupa i u 2.kolu UEFA kupa. Igra je na proljeće bila jalova, bezopasna, loša. Nakon Budućnosti (1:1) podnio je ostavku. Nezadovoljan neenergičnošću članova IO, odnosima i zbivanjima u i oko momčadi, posebno pisanjem nekih novinara. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 36 16 9 11 42 34 8 44.44% 310 dana

Josip Skoblar se povukao i prepustio kormilo momčadi svom prvom pomoćniku – Rudiju Belinu. Belinu se pridodao i Zdenko Kobeščak do kraja sezone. To je bio Belinov treći povratak na plavu klupu. Tako su Belin, a i Kobeščak, preuzeli prijašnju ulogu Milana Antolkovića koji je često 'gasio vatru' nakon odlaska mnogih trenera. Belin je do kraja sezone vodio 7 službenih utakmica u prvenstvu. Plavi su završili na razočaravajućem 5. mjestu. Belin je bio samo prijelazno rješenje dok su uprava i direktor Velimir Zajec tražili trenera na duge staze.  
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 7 4 1 2 8 3 5 57.14% 45 dana

U potrazi za trenerom na duge staze uprava se odlučila za Josipa Kužea. Naš bivši igrač iz 1970ih sakupljao je trenersko iskustvo u Australiji, Slavonskom Brodu i u banjalučkom Borcu prije dolaska na klupu plavih. Počeo je odlično, Dinamo je bio jesenski prvak '89. Na kraju je završio drugi, iza Zvezde. U kupu koban je bio Partizan u osmini finala, a u Kupu UEFA Auxerre (1:0, 1:3). U novo prvenstvo plavi su ušli ambiciozno, u gostima protiv Atalante izboren je neodlučan rezultat i u kupu se doguralo do četvrtfinala, međutim nikako plavi nisu uspjeli uhvatiti korak u prvenstvu. Nakon 9.kola Dinamo je bio tek na 13. mjestu. Joža je bazirao rad s igračima na prijateljstvu i povjerenju. Međutim nizom incidenata: sukob Shala-Ladić, Mladenović, pa opet Shala, pa Šuker i Petrović bilo je očito da nešto ne štima. I umjesto biča i po džepu, Kuže je 'tukao' riječima. Ta kriza autoriteta gotovo je paralizirala cijeli klub. I kako to uvijek u nogometu biva, igrači su pobjednici, a trener leti. Pred revanš utakmicu s Atalantom, da podigne atmosferu, Kuže je podnio neopozivu ostavku: „Dinamo i ja morat ćemo nastaviti odvojeno. Ne možemo istom stazom, moj Dinamo i ja. Da, moj Dinamo, jer to je bio i ostao moj klub i moja ljubav.“ Nakon ostavke, posljednji put u 'svojoj' trenerskoj sobi otvorio je dušu: „Lijepo je biti trener Dinama, ali lijepo je i ne biti trener Dinama.“
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 50 24 11 15 81 41 40 48.00% 467 dana 

Odlazak Kužea bio je svojevrsni krah i politike direktora Zajeca. „Ja sam kriv, ja nisam uspio pomoći Kužeu.“ – govorio je Zajec. Uprava je odlučivala između tri prezimena: Blaževića, Belina i Kobeščaka. Dilemu su riješili igrači. Oni su podcrtali ime Zdenka Kobeščaka, kao čovjeka koji ima stručnost, autoritet i snagu za utakmicu godine protiv Atalante. Nažalost, Dinamo je eliminiran iz UEFA kupa, i u kupu od Borca. Uz loše rezultate u prvenstvu, to je bilo dovoljno za smjenu po n-ti put privremenog trenera Kobeščaka. Za cijelo vrijeme Kobeovog mandata žestoku bitku vodili su Vlatko Marković i Miroslav Blažević oko nasljednika Kužea, a i sam Kobeščak zazivao je svoj ostanak na klupi. „Sve skupa nisam bio trener ni jednu polusezonu. Nikad nisam dobio momčad uoči prvenstva…
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 9 2 5 2 9 10 -1 22.22% 61 dan 

Prigodom inauguracije novog šefa stručnog stožera, Maksimirski kolos danima se doimao poput carskog dvora u kojem desetak dvorskih dama i dvorskih luda šaraju poput gusaka u magli. I prije no što će iz plave kurije isteći bijeli dim, sve je ispunjeno intrigama, tajnovitim pričicama i kopernikanskim obratima. Tako je bilo krajem 1990. godine. Prvi je ciljnu vrpcu presjekao Vlatko Marković, Ćiro Blažević je ostao na izgubljenom frontu, a Otto Barić bio tek nemoćni statist. Vlatko Marković uspio je podići momčad, koja je naposljetku završila na drugom mjestu, iza nedodirljive Zvezde. Bio je to solidan rezultat s obzirom na sve što se događalo te sezone. Izbijanjem rata u Jugoslaviji i proglašenjem Republike Hrvatske kao nezavisne države u klubu odlazi do mnogih prevrata. Mijenja se ime kluba, Vlatko se seli na direktorsku poziciju, a vruću klupu preuzima (ponovno) Zdenko Kobeščak. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 22 15 5 2 56 21 35 68.18% 237 dana 

Zdenko Kobeščak žalio se posljednji put kad je bio v.d. trenera. „Ja sam fenomen. Mene ne smjenjuju loši rezultati, igrači, u upravi su uvijek govorili da me oni nisu smijenili, nego postavili. Tko me smjenjuje? Pojma nemam! Ja samo dođem vaditi kestene. Dobro, možda me smjenjuju godišnja doba – kad nema kestenja, nema ni Kobeščaka.“ Ovaj put Kobeščak je dobio momčad uoči sezone, prve u novoj Hrvatskoj. Međutim, u to ratno doba, stanje u klubu bilo je teško, kao i na bojišnici. Nedostatak materijalnih sredstava i pokušaji privatizacije utjecali su na rezultate momčadi. U UEFA kupu ponovno smo ispali u 1.kolu, a u prvom dijelu prvenstva (11.kola) zabilježeno je čak 4 poraza. Krajem travnja 1992. prof. Kobeščak oslobođen je dužnosti trenera nakon osobne molbe zbog „teškog psihičkog stanja i atmosfere oko prve momčadi.“ U daljnjem kontekstu Kobeščak je izjavio: „Iako me pojedini listovi i novinari nisu podržavali zahvaljujem vam na svemu što ste učinili za mene. U HAŠK Građanskom ću ostati, tu sam rođen, ovaj klub me afirmirao i tu samo ostvario sve što sam zapravo u životu i postigao.“     
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 15 8 2 5 29 12 17 53.33% 264 dana 
U četvrtom povratku Vlatka Markovića na vruću maksimirsku klupu dočekao ga je depresivan bodovni saldo, iscijeđena momčad i desetkovani igrački kadar. Dolazak dojučerašnjeg tehničkog direktora dočekan je sa velikim simpatijama kod predstavnika javnog mnijenja. „Nakon ostavke Kobeščaka predsjednik Šoić se uhvatio za glavu, okrenuo prema meni i – naredio da prihvatim momčad do kraja sezone.“ Od Markovića se kao i uvijek očekivao čudesni uzlet, serija pobjeda, kako u prvenstvu tako i u kupu. Vlatko je odmah objavio rat poluzvijezdama, najavio mobilizaciju i oštru promjenu kursa. Naposljetku je klub završio na katastrofalnom 5.mjestu, a u finalu kupa izgubio u dvije utakmice od Inkera iz Zaprešića! Početkom srpnja Vlatko odlazi iz kluba.    
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 15 6 4 5 17 18 -1 40.00% 77 dana

Gotovo dvije godine nakon 'sukoba' na relaciji Marković-Blažević za modru klupu, potonji je napokon preuzeo to mjesto. Zdravko Mamić ovako se prisjeća trećeg dolaska Blaževića na klupu: „Ćiro i ja sjedili smo navečer u hotelu kad je stigao poziv iz predsjednikova ureda, pa smo otišli na Pantovčak. Bilo je oko 22 sata, Ćiro je ušao kod Tuđmana, zadržao se kratko, ja sam ga čekao vani. Izašao je iznenađen, jer mu je Tuđman ponudio da preuzme tadašnji NK Croatia, na što Ćiro nije bio spreman. Kako sam tada već imao iskustva u privatizaciji, Ćiri sam sve objasnio kako se to radi, i sve sam sam proveo, i pravno i financijski. Klub je bio privatiziran. Ćiro je postao vlasnik, predsjednik i trener, a ja direktor.“ U prvoj sezoni Blažević je osvojio prvi naslov prvaka u Hrvatskoj, a u kupu izgubio u finalu od Hajduka. U drugoj sezoni naslov prvaka se nije uspio obraniti, izgubilo se u superkupu, ali osvojio se kup! U pohodu na Ligu prvaka dogodio se jedan od najtežih poraza u karijeri slavnog trenera. Šokantno ispadanje od Steaue proganjalo je Ćiru cijelu godinu.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 96 61 19 16 268 94 174 63.54% 710 dana

Na kraju sezone, u ljeto 1994. Miroslav Blažević odlučio je prepustiti trenersko mjesto Ivanu Bediju i njegovom pomoćniku Marijanu Vlaku. Međutim, ne u potpunosti. Bedi je vodio momčad u prva 4.kola prvenstva, međutim kako nije imao trenersku licencu ponekad je i Vlak vodio momčad s klupe. Zatim je u rujnu, nakratko Ćiro ponovno preuzeo dužnost trenera te vodio momčad u novom europskom pohodu. Ovog puta prepreka se zvala Auxerre. Famozni Dinamov poraz u Auxerreu, niz incidenata naših navijača i dužnosnika imao je za posljedicu izbacivanje kluba iz Europe na godinu dana. To je bio konačan slom Ćirine i Mamićeve vizije. Ćiro se opet povukao na predsjedničko mjesto, a Bedi i Vlak ponovno su preuzeli treniranje momčadi. Ali ne zadugo. Odlaskom direktora Mamića došlo je do promjena i na klupi.  
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 10 5 2 3 16 9 7 50.00% 129 dana

Legendarni plavi napadač još je 1990. nakon ostavke Josipa Kužea bio opcija za trenera, ali je tek četiri godine kasnije stigao na plavu klupu. Nakon pobjede njegove Segeste na Croatijom (2:1) popularni Cico preuzeo je klupu modrih. I Cico je dobro krenuo. Sve do pred pet kola prije kraja prvenstva situacija je bila idealna. U prvenstvu na čelnoj poziciji i u finalu kupa. Međutim, dva poraza u Splitu od Hajduka sve su pokvarila. Momčad se nije uspjela oporaviti i prva dvostruka kruna izmakla je iz ruku. Ipak, u slijedećoj, 1995/96., sezoni ispravile su se pogreške i osvojila se prva dupla kruna u povijesti kluba! U HNL-u se pobjeglo Hajduku na konačni +5, a u finalu kupa svladan je varaždinski Varteks. Iako je Kranjčar bio uspješan, uprava nije imala puno povjerenje u njega i kad se ukazala prilika za dolazak iskusnog Otta Barića, Cico je smijenjen. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 70 48 12 10 170 59 111 68.57% 588 dana
Otto Barić se nakon 43 godine opet vratio u Dinamo. Od 1980. do 1996. vodio je niz stranih klubova, a čak šest puta bio je prvak Austrije, s tim da je s Rapid Bečom igrao finale Kupa pobjednika kupova (1985.), a Casino Salzburgom finale Kupa UEFA (1994.). U sezoni 1996/97. suvereno je osvojio naslov prvaka, uz samo jedan poraz (od Mladosti 127) u 30 utakmica. U finalu Kupa, koje se igralo na jednu utakmicu, pobijedio je gradskog rivala Zagreba rezultatom 2-1 i tako postao drugi trener u povijesti kluba koji je osvojio duplu krunu. Nastup u Kupu UEFA okončan je porazom u 2. kolu od moskovskog Spartaka. Iako je Croatija pobijedila 3-1 u prvom susretu, Moskovljani slave u uzvratu u Rusiji rezultatom 2-0 i prolaze dalje. Na kraju sezone trener Barić je rasiknuo ugovor s klubom i ubrzo postao trener turskog Fenerbahcea.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 41 34 5 2 120 34 86 82,92% 362 dana
Marijan Vlak rođen je 23. listopada 1955. u Petrinji, a nogomet je počeo igrati u petrinjskom nogometnom klubu Mladost kao jedaneastogodišnjak. Zatim je bio vratar juniorske momčadi Mladosti, a nedugo potom i vratar prve momčadi. Kao vratar branio je od 1973. do 1988. godine za Dinamo, i Segestu iz Siska (1988.). S Dinamom je osvojio prvenstvo 1982. i Kup maršala Tita 1983. godine. Na klupu je sjeo početkom sezone 1997/98., a poziciju je napustio u veljači 1998. godine. Vodio je Modre do jedne od najvećih pobjeda u novijoj povijesti - do pobjede nad Partizanom (5-0) na Maksimiru. U Ligu prvaka se nije uspio plasirati nakon što je Newcastle United bio bolji u utakmicama koje su obilježene lošim suđenjem. Uspio se plasirati u osminu finala Kupa UEFA, ali madridski Atletico je s ukupnih 2-1 izborio prolaz. U prvenstvu je u 15 utakmica upisao 11 pobjeda i držao vrh prvenstvene ljestvice, dok je u Kupu izboreno polufinale. Sezonu je priveo kraju Zlatko Kranjčar koji je osigurao naslov prvaka i osvojio Kup.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 29 17 6 6 75 26 49 58,62% 257 dana
Zlatko Kranjčar se nakon godinu i pol vratio na klupu Modrih. Preuzeo je momčad uoči derbija s Hajdukom, a odmah je startao s pobjedom (2-0). Prvenstvo je uvjerljivo osvojeno, a Kranjčar je u 17 prvenstvenih utakmica poražen samo od Zadra. U finalu Kupa Croatija je bila bolja od Varteksa u obje utakmice. U sezonu 1998/99. momčad je ušla odlično, jer je izboren nastup u Ligi prvaka nakon što je Celtic poražen na Maksimiru s 3-0! Ipak, dva tjedna kasnije neugodan šok je pripredila momčad Dugog Sela koja je porazila Modre u osmini finala Kupa. U prve tri utakmice u skupini Lige prvaka osvojen je samo jedan bod (protiv Ajaxa) te je Kranjčar napustio klupu, a zamjenio ga je Velimir Zajec.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 35 23 7 5 73 31 42 65,71% 250 dana
Ivan Bedi i Hrvoje Braović vodili su momčad u utakmici protiv Zagreba u 10. kolu prvenstva 1998/99. Modri su slavili rezultatom 4-0, a pogotke su postigli Edin Mujčin (3) i Silvio Marić. Dvojac Bedi-Braović bio je privremeno rješenje dok se ne nađe novi trener, jer je prije toga okončana suradnja sa Zlatkom Kranjčarom. Par dana kasnije klub je potpisao ugovor s Velimirom Zajecom te su se Braović i Bedi vratili starim dužnostima.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 1 1 0 0 4 0 4 100,00% 5 dana
Velimir Zajec rođen je 12. veljače 1956. u Zagrebu, a nogometnu karijeru započeo je u upravo u Dinamu. Ponikao je u Hitrec-Kacian nogometnoj školi, a za prvu momčad Dinama debitirao je 1974. godine. Nakon deset godina provedenih u klubu prelazi u grčki Panathinaikos gdje završava igračku karijeru 1988. godine. Od 1989. do 1991. godine vrši dužnost sportskog direktora u Dinamu, a nakon toga se vraća u Panathinaikos kako bi vodio omladinski pogon kluba. Na klupu Modrih dolazi krajem listopada 1998. godine i u dvije utakmice Lige prvaka vodi momčad do pobjeda nad Portom i Ajaxom te budi nadu u prolazak skupine. Ipak, grčki Olympiakos uspio je doći do boda na Maksimiru u zadnjem kolu, a Modri unatoč osvojenom drugom mjestu ne prolaze skupinu. Vodio je momčad do 21. travnja 1999. godine kada je Rijeka, glavni konkurent za osvajanje prvenstva, uzela sva tri boda u Zagrebu.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 15 11 1 3 22 8 14 73,00% 173 dana
Ilija Lončarević rođen je 8. listopada 1944. godine u Čajkovcima kod Slavonskog Broda. Kao nogometaš igrao je za Lokomotivu i Prvomajsku, a trenersku karijeru započinje upravo u Prvomajskoj 1971. godine. Nakon toga vodio je nekoliko hrvatskih klubova poput Zagreba, zaprešićkog Inkera, Marsonije, Slaven Belupa i Hrvatskog dragovoljca. U travnju 1999. godine postaje trener Modrih, u trenutku kada se momčad bori za naslov prvaka s Rijekom. U prvoj utakmici gubi od Hajduka (1-0), a nakon toga je vodio momčad do četiri pobjede i tri neodlučena, što je na kraju bilo dovoljno za osvajanje naslova. Ipak, u zadnjem kolu momčad je ovisila o Rijeci koja je igrala s Osijekom. Utakmica je završila bez pobjednika, a Lončarević je na Maksimiru slavio protiv Varteksa i osvojio naslov. Krajem svibnja 1999. godine napustio je klupu, a ubrzo je novi trener postao Osvaldo Ardiles.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 8 4 3 1 10 5 5 50,00% 69 dana
Osvaldo Ardiles rođen je 3. kolovoza 1952. u argentinskom gradiću Bell Ville. Ostvario je veliku igračku karijeru te je s Argentinom osvojio SP 1978. Prije Croatije vodio je nekoliko engleskih klubova, između kojih treba istaknuti Newcastle United i Tottenham. Ardiles je sjeo na klupu nakon odlaska Ilije Lončarevića po završetku sezone 1998/99. Preko mađarskog MTK izborio je plasman u Ligu prvaka, točnije u skupinu D skupa s Manchester Unitedom, Marseilleom i Sturm Grazom. Prvu utakmicu Modri su igrali na Old Traffordu protiv branitelja naslova Manchester Uniteda. Veličanstvena izvedba Croatija rezultirala je osvajanjem boda (0-0), što je odjeknulo nogometnom Europom. U iduće četiri utakmice osvojena su samo tri boda (pobjeda protiv Sturm Graza), a klupska struka je odlučila da je potrebna promjena trenera uoči zadnje utakmice protiv Marseillea te je Ardilesa na klupi zamijenio Vlak.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 19 11 5 3 49 10 39 57,89% 143 dana
Marijan Vlak se vratio na klupu Modrih nakon što je raskinuta suradnja s argentinskim trenerom Osvaldom Ardilesom. U trenutku dolaska na klupu Croatiji je preostala jedna utakmica u Ligi prvaka (protiv Marseillea), dok je na prvenstvenoj ljestvici momčad bila na prvom mjestu. U posljednjoj utakmici protiv Marseillea odlučivalo se o prezimljavanju u Europi, a potrebna su bila sva tri boda. Vlakova momčad je imala 1-2 sve do 89. minute kada su domaćini pogotkom Diaware izjednačili na konačnih 2-2. U proljetnom dijelu sezone osvojeno je prvenstvo ispred Hajduka i Osijeka, a Kup je pripao Splićanima. U sezoni 2000/01. Dinamo je ispao od Milana u Ligi prvaka, a nakon što smo izbacili Slovana iz Bratislave, u 2. kolu Kupa UEFA bolja je bila talijanska Parma. Nakon teškog poraza od Varteksa (0-4) u 16. kolu HNL-a Marijan Vlak je podnio ostavku na mjesto trenera.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 53 33 11 9 113 47 66 62,26% 385 dana
Hrvoje Braović, rođen 7. kolovoza 1956. u Iloku, vodio je Dinamo od studenog 2000. do travnja 2001. godine. Klupu je preuzeo nakon što je raskinuta suradnja s Marijanom Vlakom, a već 3. travnja 2001. godine i Braović je postao bivši. U deset utakmica ubilježio je samo jedan poraz (od Varteksa), a u međuvremenu je izborio i polufinale Kupa. Prije toga, tijekom 1998. godine vodio je Dinamo skupa s Ivanom Bedijem u prvenstvenoj utakmici protiv Zagreba. Kasnije je trenirao norveški Lyn, ali i domaće klubove poput HAŠK-a i Segeste.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 10 7 2 1 23 12 11 70,00% 134 dana
Ilija Lončarević je sjeo na klupu Dinama nakon što je Hrvoje Braović potpisao sporazumni raskid ugovora početkom travnja 2001. godine. U trenutku dolaska na klupu Lončarevića je očekivala borba za naslov s Hajdukom i polufinalni okršaji sa Zagrebom u Kupu. Na kraju su prvenstvo osvojili Splićani s bodom prednosti, a kup je ipak pripao Modrima. U sezoni 2001/02. izboren je nastup u Kupu UEFA, a u 2. kolu smo ispali od Maccabi Tel Aviva. U prvih osam utakmica prvenstva osvojeno je 22 od moguća 24 boda, a nakon toga je uslijedio crni niz od šest utakmica bez pobjede. Sredinom travnja 2002. godine, nakon poraza od Hajduka i Rijeke, Lončarević je smijenjen s pozicije trenera.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 50 31 8 11 87 46 41 62,00% 376 dana
Sredinom travnja 2002. godine Marijan Vlak je po treći put sjeo na Dinamovu klupu. Dogodilo se to nakon što je raskinuta suradnja s dotadašnjim trenerom Ilijom Lončarevićem. Vlak je preuzeo momčad u trenutku kada je bila 4. na prvenstvenoj ljestvici s tri kola do kraja. U tri preostala susreta poražen je u Kranjčevićevoj od prvaka Zagreba, a pobjede su ostvarene protiv Varteksa i Marsonije. Ipak, dobio je priliku voditi momčad u finalu Kupa protiv Varteksa. Prvi dvoboj u Zagrebu završen je bez pobjednika (1-1), a u uzvratu junak Modrih bio je Jerko Leko koji je zabio jedini pogodak na utakmici. Kako je Vlak bio privremeno rješenje očekivalo se kako će po završetku sezone Dinamo dovesti novog trenera, a upravo se to i dogodilo 6. svibnja 2002. godine kada je Miroslav Blažević potpisao ugovor.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 5 3 1 1 10 4 6 60,00% 22 dana
U svom četvrtom mandatu na klupi Dinama Miroslav Blažević je osvojio prvenstvo i Superkup. Na klupu je stigao nakon završetka sezone 2001/02. u kojoj je osvojen samo Kup. U prvoj utakmici upisao je pobjedu (2-3) nad prvakom Zagrebom u superkupu. U prvenstvu je momčad djelovala uvjerljivo, a posebno treba istaknuti niz od 12 uzastopnih pobjeda počevši 26. listopada 2002. do zaključno 13. travnja 2003. kada je Hajduk slavio na Maksimiru. Ipak, u Kupu se dogodilo iznenađenje, jer je Kamen Ingrad slavio u osmini finala rezultatom 2-1. Nastupili smo i u Kupu UEFA gdje smo ispali u 2. kolu od Fulhama, nakon što smo prije toga izbacili mađarski ZTE. Nakon završetka sezone, završena je suradnja između Blaževića i Dinama te je krenula potraga za novim trenerom.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 39 29 3 7 96 37 59 74,36% 403 dana
Nikola Jurčević rođen je 14. rujna 1966. godine u Zagrebu. Nogometnu karijeru započeo je u Dinamu 1984. godine kao 18-godišnjak, ali se nije uspio izboriti za mjesto u momčadi te je karijeru nastavio u gradskom rivalu Zagrebu. Kasnije je igrao za Royal Antwerp, Freiburg i Austriju Salzburg. Za reprezentaciju Hrvatske nastupao je od 1990. do 1996. godine, a 2002. godine postao je trener Zagreba. Nakon što je na kraju sezone 2002/03. Miroslav Blažević otišao iz Dinama, na njegovo mjesto dolazi Nikola Jurčević. Počelo je odlično - osvojen je Superkup protiv Hajduka u srpnju 2003. U Ligu prvaka se nije uspio plasirati, a u 2. kolu Kupa UEFA bolji je bio ukrajinski Dnipro. Nije uspio ponovit Blaževićev uspjeh osvajanja prvenstva, ali zato je osvojen Kup. U drugom Superkupu (2004.) bolji je bio Hajduk, a loše je krenulo i u prvenstvu gdje je ostvarena jedna pobjeda u četiri kola. U Europi je vodio Dinamo do visoke pobjede (4-0) u prvoj utakmici protiv slovenskog Primorja, a uzvrat je već vodio Đuro Bago, pošto je Jurčević napustio klub.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 54 33 15 6 116 50 66 61,11% 430 dana
Đuro Bago, rođen 20. travnja 1961. godine u Zagrebu, obnašao je dužnost trenera Modrih od 17. do 31. kolovoza 2004. godine nakon što je s klupe otišao tadašnji trener Nikola Jurčević. Svoj put je započeo kao trener u mlađim dobnim skupinama NK Zagreba, a kasnije vodi i prvu momčad zaprešićkog Inkera. U Dinamo dolazi 1999. godine kao trener u omladinskoj školi kluba, a bio je trener igračima poput Eduarda, Nike Kranjčara, Vedrana Ćorluke i Luke Modrića. Na klupi Dinama bio je u tri utakmice, ali nije uspio upisati pobjedu (poraz od Inter Zaprešića i slovenskog Primorja te remi s Rijekom). Nakon toga još jednom vodio Inter Zaprešić, a kasnije ostaje u zaprešićkom klubu kao sportski direktor.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 3 0 1 2 1 4 -3 0,00% 14 dana
Nenad Gračan rođen je u Rijeci 23. siječnja 1962. godine. Nogometnu karijeru započeo je u rodnom gradu, a kasnije je nastupao i za Hajduk i španjolski Real Oviedo. U Dinamo je stigao krajem kolovoza 2004. godine, a prije toga je trenerirao Rijeku, Hajduk i Osijek. Jedan je od šest trenera koji su vodili i Dinamo i Hajduk (osim njega to su: Branko Zebec, Tomislav Ivić, Vlatko Marković, Josip Skoblar i Miroslav Blažević). Imao je debi iz snova, pošto je u prvoj utakmici Dinamo slavio protiv Hajduka rezultatom 3-0. Nakon toga se u prvenstvu nastavlja promjenjiva forma i u idućih devet prvenstvenih kola osvojeno je samo 14 od mogućih 27 bodova. U 1. kolu Kupa UEFA Gračan je vodio momčad do trijumfa nad švedskim Elfsborgom i plasmanom u grupni dio natjecanja gdje smo u prvoj utakmici deklasirali belgijski Beveren s visokih 6-1. U Kupu smo očekivano prošli Sladoranu i Belšiće u šesnaestini i osmini finala. Krajem listopada 2004. godine Gračan podnosi neopozivu ostavku na mjesto trenera Modrih.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 15 9 3 3 34 15 19 60,00% 83 dana
Krajem 2004. godine Ilija Lončarević je po treći put postao trener Dinama. U prvom mandatu 1999. godine osvojio je prvenstvo, dok je u drugom mandatu (2001.-2002.) osvojio kup pobjedivši Hajduk u finalu. Lončarević je debitirao u Lisabonu na gostovanju kod Benfice u drugoj utakmici skupine G Kupa UEFA. Benfica je bila bolja, ali Dinamo je imao priliku osigurati prolazak skupine pobjedom nad nizozemskim Heerenveenom. Utakmica je završila bez pobjednika (2-2), a zadnja šansa propuštena je u Njemačkog gdje je bolji bio Stuttgart. U prvenstvu je doživljena prava katastrofa, nakon što se momčad nije plasirala u Ligu za pravaka, a u četvrtfinalu Kupa Varteks je bio bolji s ukupnih 1-0. Kulminacija loših rezultata dovela je do Lončarevićevog odlaska s klupe krajem ožujka 2005. godine.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 11 4 2 5 13 14 -1 36,36% 120 dana
Zvjezdan Cvetković rođen je 18. travnja 1960. u Karlovcu, a svoju nogometnu karijeru započeo je 1980. godine u Dinamu skupa sa svojim mlađim bratom Borislavom. Dok je Borislav bio napadač, Zvjezdan je bio ključni član Dinamove obrane. U klubu je igrao do 1987. godine, a sudjelovao je u osvajanju prvenstva 1982. godine i Kupa maršala Tita 1983. godine. Na klupu Modrih stigao je u ožujku 2005. godine kao peti Dinamov trener te sezone, nakon što je otkaz dobio Ilija Lončarević zbog ispadanja u četvrtfinalu Kupa i debakla u prvenstvu. Nakon 70 dana, 1. lipnja 2005. godine i Cvetković napušta poziciju trenera. U deset utakmica ostvario je samo tri pobjede, uz pet neodlučenih i dva poraza. Kasnije je vodio FK Sopot i banjalučki Borac.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 10 3 5 2 17 7 10 30,00% 70 dana
Josip Kuže se 2005. godine nakon 15 godina vratio u Dinamo. Od 1989. do 1990. bio je trener Dinama, a nakon toga je trenirao nekoliko njemačkih, japanskih i hrvatskih klubova. Na klupu Dinama došao je nakon jedne od najgorih sezona u klupskoj povijesti, a na raspolaganju je imao mladu i talentiranu ekipu uz nekoliko iskusnih igrača poput Zorana Mamića i Silvija Marića. U sezoni 2005/06. osvaja prvenstvo s jedanaest bodova više od drugoplasirane Rijeke, što je doprinijelo vraćanju navijača na stadion, a Kuže je ubrzo postao miljenik modrog puka. Početkom sezone 2006/07. osvaja Superkup pobjedom nad Rijekom (4-1). Na jesen smo igrali kvalifikacije za Ligu prvaka, ali u 3. pretkolu je bolji bio londonski Arsenal, dok smo kasnije u Kupu UEFA ispali od francuskog Auxerrea. Početkom listopada 2006. godine napušta mjesto trenera nakon sporazumnog raskida ugovora. Kasnije je bio izbornik reprezentacija Ruande i Albanije, a 16. lipnja 2013. godine je umro nakon teške borbe s leukemijom. Navijači su njemu u čast priredili emotivan oproštaj na Maksimiru, a kasnije i na Mirogoju.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 56 41 6 9 140 47 93 73,21% 522 dana
Branko Ivanković rođen je 28. veljače 1954. godine u Čakovcu. Ponikao je u Varteksovoj nogometnoj školi, a za klub iz Varaždina nastupa od 1973. do 1985. godine. Trenersku karijeru započinje u svom matičnom klubu 1987. godine, a kasnije je vodio i Segestu i Rijeku od domaćih klubova te njemački Hannover 96. Bio je pomoćnik Miroslavu Blaževiću od 1997. do 1999. u hrvatskoj reprezentaciji te kasnije u reprezentaciji Irana. Bio je izbornik Irana od 2003. do 2006. godine. Trenerom Dinama imenovan je 6. studenog 2006. godine, nakon što je klupu napustio Josip Kuže. Od preuzimanja trenerskog mjesta vodio je Dinamo do osvajanja prvenstva 2007. godine s 20 uzastopnih pobjeda. Iste godine osvaja Kup pobjedivši Slaven Belupo u finalu. Rekorder je po broju uzastopnih pobjeda na klupi Dinama u službenim utakmicama (28), a nanizao je i rekordne 34 uzastopne službene utakmice bez poraza. Unatoč dvije odlične utakmice protiv Werdera u 3. pretkolu Lige prvaka, Dinamo je put ipak nastavio u Kupu UEFA. Tamo smo šokirali Europu izbacivši Ajaxa uz fantastičnu pobjedu u Amsterdamu. Nakon osvojenog trećeg mjesta na dvoranskom prvenstvu podnosi ostavku na mjesto trenera.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 59 46 6 7 142 58 84 77,96% 434 dana
Zvonimir Soldo rođen je 2. studenog 1967. godine u Zagrebu. Za Dinamo je nastupao od 1987. do 1990. i od 1994. do 1996. godine, nakon čega odlazi u Stuttgart, gdje i završava igračku karijeru 2006. godine. Za reprezentaciju je odigrao 61 utakmicu i bio član legendarne generacije koja je 1998. godine osvojila treće mjesto na SP u Francuskoj. Nakon ostavke Branka Ivankovića14. siječnja 2008. godine potvrđeno je da je Zvonimir Soldo novi trener maksimirskog kluba. Prije toga Zvonimir je bio trener mlađih kategorija u klubu. U travnju 2008. godine s Dinamom je osvojio naslov prvaka. Nakon što je uvjerljivo pobjedom u finalu Kupa svladao Hajduk, Soldo podnosi neopozivu ostavku na mjesto trenera. Uvjerljivim završetkom prvenstva i osvajanjem Kupa u nekoliko je navrata doživio skandiranja navijača te osvojio simpatije javnosti.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 20 15 4 1 47 17 30 75,00% 120 dana

 

Samo četiri mjeseca nakon što je napustio Dinamo, Branko Ivanković je opet postao trener Dinama. Dogodilo se to nakon što je Zvonimir Soldo podnio ostavku nakon osvajanja kupa na Poljudu. Ivanković je prošao ljetne pripreme s momčadi i u prvih šest kola ubilježeno je svih šest pobjeda. U Ligu prvaka nismo ušli, u 3. pretkolu bio je bolji ukrajinski Shakhtar. Put je nastavljen u 1. kolu Kupa UEFA, gdje smo kao nenositelji upareni s praškom Spartom. Nakon što je prva utakmica u Zagrebu završila 0-0, u vrlo uzbudljivom uzvratu Dinamo je izborio prolazak zbog više postignutih golova u gostima (3-3). U dvije utakmice u skupini D upisan je polovičan učinak - pobjeda nad NEC Nijemegenom i poraz od Tottenhama. U prvenstvu se momčad mučila te su ostvarene samo četiri pobjede u zadnjih deset utakmica Ivankovićevog drugog mandata.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 29 17 6 6 63 35 28 58,62% 188 dana
Marijan Vlak je nakon trećeg mandata na klupi Dinama (2002.) trenirao slovačku Žilinu i mađarski Videoton, a krajem 2008. godine opet postaje trener Dinama. Na klupu je stigao uoči važne utakmice Kupa UEFA protiv moskovskog Spartaka. Dinamu je trebala pobjeda kako bi prošao skupinu, ali Rusi su ipak slavili s 0-1 i tako umanjili Dinamove šanse. U zadjem kolu smo poraženi na gostovanju u Udinama. U veljači 2009. godine poražen je na Poljudu od Hajduka, čime je dovedeno u pitanje osvajanje HNL-a. Vlak je u osam utakmica na klupi Modrih upisao pet pobjeda i tri poraza, a već u ožujku prepušta mjesto trenera Krunoslavu Jurčiću.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 8 5 0 3 13 7 6 62,50% 101 dan
Krunoslav Jurčić rođen je u Ljubuškom (BiH) 26. studenog 1969. godine. Kao igrač za Dinamo je nastupao od 1988. do 1989. i od 1996. do 1999. godine te je osvojio tri prvenstva i dva Kupa. Član je hrvatske reprezentacije koja je na SP 1998. godine osvojila broncu. 2006. godine započinje trenersku karijeru u Istri 1961, a od 2007. do 2008. vodi Slaven Belupo. Početkom 2009. godine postao je trener Dinama i osvojio prvenstvo i Kup u sezoni 2008/09. U sezoni 2009/10. osvaja još jedan naslov, nakon čega je podnio neopozivu ostavku na mjesto trenera.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
3 64 38 13 13 137 48 89 59,37% 440 dana
Velimir Zajec je na oduševljenje navijača po drugi put sjeo na Dinamovu klupu u svibnju 2010. godine. Debitirao je velikom pobjedom (5-1) nad Koperom u 2. pretkolu Lige prvaka. Uzvrat je vodio pomoćnik Sreten Ćuk, dok je Zajec skautirao potencijalne protivnike u 3. pretkolu, što je umalo rezultiralo katastrofom - Dinamo je poražen 0-3 u Sloveniji. U 3. pretkolu su obje utakmice protiv Sheriffa završile rezultatom 1-1 te se pobjednik odlučio izvođenjem jedanesteraca. Moldavci su bili spretniji te Dinamo poslali u kvalifikacije za Europsku ligu. Nakon tog poraza i polovičnog uspjeha u prva tri kola HNL-a Zajec je smijenjen. Ipak, popularni "Zeko" je osvojio Superkup pobjedom nad Hajdukom sredinom srpnja.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 8 3 3 2 14 10 4 37,50% 76 dana
Sreten Ćuk rođen je 1. kolovoza 1963. godine u Zagrebu. Bio je pomoćnik Velimiru Zajecu, a nakon što je "Zeko" napustio klupu Ćuk je vodio momčad u utakmici protiv Karlovca u 4. kolu HNL-a. Upisana je pobjeda od 4-2, iako je do 74. minute bilo 1-2 za goste. Dva dana kasnije novi trener Dinama postao je Vahid Halilhodžić.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 1 1 0 0 4 2 2 100,00% 5 dana
Vahid Halilhodžić rođen je 15. listopada 1952. godine u Jablanici, a ostvario je zapaženu igračku karijeru u Veležu, a kasnije u Nantesu i PSG-u. Trenersku karijeru je također započeo u Veležu 1990. godine, a kasnije je vodio nekoliko inozemnih klubova među kojima treba izdvojiti Lille, Rennes i PSG. Od 2008. do 2010. godine bio je izbornik Obale Bjelokosti, a u kolovozu 2010. godine imenovan je trenerom Dinama. Ostvario je plasman u skupine Europske lige, gdje je u prvoj utakmici pobijedio španjolskog Villarreala. Bodovi su osvojeni i protiv Club Bruggea (pobjeda i neodlučeno), a protiv PAOK-a smo igrali za prolazak skupine. U jako teškim uvjetima Grci su bili bolji. U nastavku sezone osigran je naslov i izboreno finale kupa, a nakon nesuglasica s Upravom popularni "Vaha" napušta Dinamo. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 38 30 4 4 67 13 54 78,94% 281 dan
Rođen 2. srpnja 1972. u Županji, Marijo Tot je trenersku karijeru započeo u Brotnju iz Čitluka, a kasnije je bio pomoćni trener u Rijeci, da bi 2010. godine stigao kao pomoćni trener u Dinamo. Vodio je Dinamo u svibnju 2011. godine, nakon što je s Vahidom Halilhodićem prekinuta suradnja. Prvenstvo je već bilo osvojeno, a preostali su finalni susreti Kupa s Varaždinom. Pitanje pobjednika riješeno je već u prvoj utakmici na Maksimiru, gdje je Dinamo pobijedio rezultatom 5-1. Pobjeda je ostvarena i u uzvratu (1-3). Tot je bio privremeno rješenje, dok se ne nađe novi trener, a to se dogodilo krajem svibnja kada je Krunoslav Jurčić potpisao ugovor.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
1 4 2 2 0 9 3 6 50,00% 20 dana
Krunoslav Jurčić je po drugi puta imenovan trenerom Dinama nakon završetka sezone 2010/11. S momčadi je odradio ljetne pripreme i krenuo u pohod na Ligu prvaka. Sezona je otvorena velikom pobjedom (3-0) nad Neftchijem na prepunom renoviranom Maksimiru. Nakon Neftchija, u 3. pretkolu Lige prvaka izbacili smo finski HJK. U play-offu protivnik je bio švedski Malmo FF. U prvoj utakmici smo slavili s 4-1, a u uzvratu smo poraženi s 0-2 i ipak izborili nastup u Ligi prvaka. U skupini smo upisali šest poraza, a posebno bolan je bio posljednji - protiv Lyona (1-7) na Maksimiru. U prvenstvu smo jesen završili na vrhu ljestvice, ali veliki poraz protiv Lyona značio je kraj mandata za trenera Jurčića.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 31 19 5 7 61 28 33 61,29% 195 dana
Ante Čačić je imenovan trenerom Dinama krajem prosinca 2011. godine, nakon što u Ligi prvaka nismo odigrali u skladu s očekivanjima. U proljetnom dijelu sezone osvojen je sedmi naslov u nizu, a Kup je osvojen nakon finalnih okršaja s Osijekom. Na jesen je izborena Liga prvaka, nakon što su poraženi Ludogorets, Sheriff i Maribor. Ipak, nastupi u skupini s PSG-om, Portom i Dynamo Kijevom nisu zadovoljili te je ugovor raskinut krajem studenog 2012. godine. 
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 49 30 10 9 97 43 54 61,22% 338 dana
Krunoslav Jurčić je po treći put postao trenerom Dinama krajem studenog 2012. godine, nakon što je Ante Čačić dobio otkaz zbog loših rezultata u Ligi prvaka. Jurčiću su do kraja jesenskog dijela sezone preostale samo dvije utakmice - protiv Lokomotive u HNL-u i protiv Dynamo Kijeva u zadnjem kolu skupine A Lige prvaka. Nakon pobjede nad Lokomotivom (1-0), u Ligi prvaka napokon je osvojen bod (1-1) na snježnom Maksimiru. Prvenstvo je uvjerljivo osvojeno s 20 bodova ispred drugoplasirane Lokomotive. Sezona 2013/14. otvorena je osvajanjem superkupa, ali presudan trenutak se dogodio 21. kolovoza 2013. godine kada smo poraženi od Austrije Beč u play-offu za Ligu prvaka.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
2 30 21 7 2 46 13 33 70,00% 268 dana
Nakon što je s klupe otišao Krunoslav Jurčić, privremeno su momčad vodili Zoran Mamić i Damir Krznar. U tri utakmice upisali su tri pobjede - protiv Slaven Belupa i Istre 1961 u HNL-u i protiv Austrije Beč u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Nakon što su Modri poraženi na Maksimiru od Bečana rezultatom 0-2, u gostima je bila potrebna pobjeda od minimalno dva razlike za plasman u Ligu prvaka. Iako je Dinamo vodio 1-3, domaćini su uspjeli smanjiti pred kraj utakmice i unatoč pobjedi Dinama (2-3) izborili Ligu prvaka.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 3 3 0 0 9 4 5 100,00% 11 dana
Branko Ivanković je treći put sjeo na klupu Dinama nakon što je otkaz dobio Krunoslav Jurčić. Nakon mjesec i pol dana napustio je klupu zbog loših rezultata u HNL-u i Europskoj ligi. U prvenstvu je u pet utakmica osvojio sedam bodova, uz poraze od Hajduka i Splita te remi sa Zadrom. U prve dvije utakmice skupina Europske lige poražen je na Maksimiru od Chornomoretsa i kasnije u gostima kod Ludogoretsa, što je razočaralo navijače koji su očekivali prolazak skupine i prezimljavanje u Europi.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
0 8 3 1 4 9 8 1 37,50% 50 dana

Zoran Mamić, rođen je 30. rujna 1971. u Bjelovaru. Nakon što je u ožujku 2007. kao kapetan Dinama objesio kopačke o klin odlučio je ostati u sportu. Odmah je u klubu preuzeo ulogu sportskog direktora te se na toj poziciji zadržao sve do jeseni 2013. U tom periodu pridonio je u osvajanju čak 14 trofeja. Koncem listopada 2013. godine, nakon odlaska Branka Ivankovića, preuzeo je trenersku poziciju te ubrzo podigao momčad. Iako Modri u Europskoj ligi nisu briljirali, naposljetku su osvojili ligu i dogurali do finala Kupa. Ali tamo je kobna bila Rijeka. U sezoni 2014-15, Zoran Mamić srušio je nekoliko klupskih rekorda, a najvrijedniji je sigurno kompletna HNL sezona bez poraza! 36 utakmica. Uz to, uspio je nakon tri godine ponovno vratiti Rabuzinovo sunce na Maksimir.
Trofeji Utakmice Pobjede Neriješeni Porazi G+ G- G+/- % pob. Vrijeme
3 90 62 15 13 203 74 129 66,88%  
`