Dinamovci na velikim natjecanjima

Dinamovci na velikim natjecanjima

Dinamovi igrači sudjelovali su na veliki natjecanjima od 1920. godine kada su Olimpijske igre održane u Antwerpenu i često igrali važnu ulogu u reprezentacijama bivših država.

Povijest velikih natjecanja počinje Olimpijskim igrama 1908., a tek nakon Versajskog sporazuma Jugoslavija nastupa na OI 1920. Na Svjetskim prvenstvima Jugoslavija je prvi put nastupila 1930. u Urugvaju, ali bez hrvatskih igrača zbog bojkota nogometnih podsaveza (razlog: sjedište JNS-a premješteno iz Zagreba u Beograd). U slijedeća dva Mundiala (1934. i 1938.) Jugoslavija se nije plasirala, pa se tek na SP 1950. pojavljuju igrači Dinama.


OI 1920. (Belgija)

Prve Olimpijske igre na kojima je Jugoslavija nastupila održane su u Belgiji. Čak 6 od 18 igrača bilo je iz Građanskog (Ivan Granec, Emil Perška, Rudolf Rupec, Jaroslav Šifer, Dragutin Vragović i Dragutin Vrđuka) i Slavin Cindrić koji će kasnije obući dres Purgera. Jugoslavija je izgubila sa velikih 0:7 protiv iskusnih Čeha i svih sedam igrača igrali su tu utakmicu.


OI 1924. (Francuska)

Druge Olimpijske igre i opet poraz od 0:7, ovaj put od Urugvaja. Todor Sekulić poveo je u Pariz sedam igrača Građanskog (Dragutin Vrđuka, Dragutin Babić, Rudolf Rupec, Dragutin Vragović, Antun Pavleković, Slavin Cindrić, Emil Perška) i Eugena Dasovića koji će se godinu dana kasnije priključiti purgerima. Pavleković, Cindrić i Vragović nisu nastupili na natjecanju.


OI 1928. (Nizozemska)

Jugoslavija je ponovno ispala u prvom krugu, ali u minimalan 1-2 poraz od Portugalaca. U Amsterdamu su otputovala pet igrača purgera (Maksimilijan Mihelčič, Dragutin Babić, Franjo Giller, Slavin Cindrić, Emil Perška) te Danijel Premerl i Nikola Babić koji će kasnije igrati za Građanski.


OI 1948. (London)

Tek nakon strašnog rata Jugoslavija je opet nastupila na Olimpijskim igrama u Londonu. Osvojili su srebro nakon što su u finalu izgubili od Švedske. Vize za London od Dinamovaca imali su Željko Čajkovski, Zvonimir Cimermančić, Franjo Wölfl, Ivan Jazbinšek i Ratko Kacian te bivši igrači Građanskog Stjepan Bobek, Miroslav Brozović i Franjo Šoštarić. Od nabrojanih igrača, Bobek je postigao 4 gola, Čajkovski 3, a Wölfl 2.


SP 1950. (Brazil)

Na prvenstvo pozvana su dva igrača iz Dinama – Željko Čajkovski i Ivica Horvat. Poziv je dobio i legendarni Stjepan Bobek koji je igrao za Građanski potkraj Drugog svjetskog rata. Jugoslavija je završila natjecanje u grupnoj fazi i u sve tri utakmice igrao je istaknuti trojac. Golovima Čajkovskog (2) i Bobeka reprezentacija je deklasirala Meksiko u drugoj utakmici.

Interesantno je da su čak 6 igrača „zagrebačke škole“ bili u momčadi Jugoslavije: (uz nabrojane) Zlatko Čajkovski, Vladimir Firm i Bernard Vukas.


OI 1952. (Finska)

Pete OI za Jugoslaviju završile su kao i posljednje, srebrom, ovaj put u finalu kobna je bila Mađarska. Tomislav Crnković i Ivica Horvat bili su jedini iz Dinama, a društvo su im činili bivši purgeri Stjepan Bobek i Branko Zebec te budući Vladimir Čonč.

Strijelci na natjecanju bili su Zebec sa 7 pogodaka i Bobek sa 2.


SP 1954. (Švicarska)

Čak petorica igrača šampionske momčadi Dinama našlo se na popisu reprezentacije Jugoslavije: Tomislav Crnković, Ivan Horvat, Branko Kralj, Lav Mantula i Dionizije Dvornić. Od bivših igrača kluba nastupili su Stjepan Bobek i Branko Zebec.

Jugoslavija je ispala u četvrtfinalu, a od spomenutih igrača samo Mantula nije odigrao ni minute.


OI 1956. (Švedska)

Po treći put zaredom na Olimpijadi Jugoslavija je osvojila srebro. Ovaj put na putu do zlata našao se SSSR. Od Dinamovih igrača nastupili su Mladen Koščak i Luka Lipošinović, a Muhamed Mujić i Ivan Šantek bili su „budući“ dinamovci na tom natjecanju. Od ovih četiri igrača najviše se istaknuo Mujić koji je postigao tri pogotka protiv SAD-a.


SP 1958. (Švedska)

Poziv za Švedsku dobila su ponovno petorica igrača iz momčadi koja je osvojila naslov Jugoslavije te sezone. Ivan Šantek, Tomislav Crnković, Luka Lipošinović, Gordan Irović i Dražan Jerković iz kluba, te Branko Zebec i Ilijas Pašić koji su u svojoj karijeri igrali za modri klub.
Jugoslavija je ponovno ispala u četvrtfinalu, a jedino su Crnković i Zebec igrali od gore istaknutih igrača.


EP 1960. (Francuska)

Na prvom Europskom prvenstvu u povijesti, održanom u Francuskoj, Jugoslavija je osvojila drugo mjesto izgubivši od Sovjetskog Saveza u finalu. Četiri Dinamovih igrača
pozvano je u nacionalnu selekciju (Tomislav Crnković, Željko Perušić, Željko Matuš, Dražan Jerković) i još tri koji su igrali za modre tijekom svoje karijere (Branko Zebec, Tomislav Knez i Muhamed Mujić).

Najviše se istaknuo Jerković koji je potopio domaćina u polufinalu sa dva gola i tako podijelio nagradu za najboljeg strijelca sa još pet igrača. U polufinalu nastupali su Zebec, Perušić, Knez i Jerković, a u finalu Perušić, Jerković i Matuš.


OI 1960. (Italija)

Nakon završetka EURO-a, Jugoslavija je osvojila prvu (i jedinu) zlatnu medalju na OI. Iz Dinama igrali su Željko Matuš i Željko Perušić, te Tomislav Knez koji će godinu dana kasnije potpisati za modre.

U finalu Jugoslavija je pobijedila Dansku 3:1, a drugi gol postigao je Željko Matuš u 11.minuti.


SP 1962. (Čile)

U Čileu od modrih igrača igrali su Vlatko Marković, Dražan Jerković, Željko Matuš i Mirko Stojanović, dok su Josip Skoblar (kao trener 1988.) i Muhamed Mujić (kasnije kao igrač) bili igrači koji su tijekom svojih karijera bili u modrom taboru.

Jugoslavija je osvojila četvrto mjesto, dok je Vlatko Marković izabran u najbolju momčad SP, a Dražan Jerković sa 4 zgoditka bio najbolji strijelac SP s još petoricom igrača.


OI 1964. (Japan)

Na ove OI Jugoslavija je došla obraniti naslov, ali ih je u četvrtfinalu izbacila Njemačka. Iz sjajne modre generacije pozive u Tokio zaradili su Rudolf Belin, Slaven Zambata, Zlatko Škorić i Marijan Brnčić. U grupnoj fazi Belin je poslao loptu u mrežu četiri puta, a Zambata jednom protiv Mađara.


EP 1968. (Italija)

Nakon što smo propustili dva velika natjecanja (EP 64' i SP 66') reprezentacija Jugoslavije plasirala se na Europsku smotru održanoj u Italiji. Jedini igrači iz tzv. „Zlatne generacije“ Dinama koji su nastupili na ovom natjecanju bili su legendarni Mladen Ramljak i Rudolf Belin.

Jugoslavija je dogurala do finala i tek nakon ponovljene utakmice izgubila prvo mjesto protiv domaćina.


EP 1976. (Jugoslavija)

Jugoslavija nije uspjela izboriti plasman na SP 70' i EP 72', a na Mundialu 74' nije igrao ni jedan nogometaš Dinama. Tek da domaćem terenu, na Europskom prvenstvu 1976., jedan igrač povezan sa Dinamom bio je na popisu selekcionera Mladinića. To je bio legendarni napadač mostarskog Veleža Vahid Halilhodžić koji je u jubilarnoj Dinamovoj sezoni (2010/11.) obnašao funkciju trenera.


OI 1980. (SSSR)

Nakon 16 godina Jugoslavija je ponovno nastupila na Olimpijadi. Iz momčadi osvajača Kupa Maršala Tita jedino je Tomislav Ivković pozvan. Reprezentacija je došla na korak do osvajanja bronce, ali im je SSSR stao na put.


SP 1982. (Španjolska)

Na slijedeći Mundial i EURO Jugoslavija se nije plasirala, pa se tek na SP 1982. u Španjolskoj otvorila mogućnost za Dinamovce da igraju veliko natjecanje. Iz šampionske Ćirine momčadi samo su kapetan Velimir Zajec i Stjepan Deverić dobili pozive (iako su mnogi vidjeli mjesto i za igrače poput Mlinarića, Kranjčara i Cerina). Od ostalih Vahid Halilhodžić je također dobio „vizu“ za Zaragozu i Valenciju.

Jugoslavija je pod vodstvom Miljanića ispala u grupnoj fazi, i samo je Zajec odigrao svih 270 minuta, dok je Halilhodžić dva puta ušao s klupe a Deverić nije nastupio ni minute.


OI 1984. (SAD)

U Los Angelesu reprezentacija je osvojila broncu pobijedivši Italiju 2:1. Na popisu izbornika Toplaka našlo se mjesto za dvojicu modrih: Borislava Cvetkovića i Stjepana Deverića. Te četiri igrača (Vlado Čapljić, Srečko Katanec, Nenad Gračan, Tomislav Ivković) koji su u jednom periodu igrali ili trenirali Dinamo. U pohodu po broncu najviše su se iskazali Boro i Štef sa po 5 golova svaki.


EP 1984. (Francuska)

Na ovom prvenstvu Jugoslavija je razočarala i završila natjecanje sa tri poraza u grupi. Todor Veselinović pozvao je tri igrača Dinama (Velimir Zajec, Borislav Cvetković, Stjepan Deverić) i još tri igrača koja su igrala za Dinamo tijekom povijesti (Tomislav Ivković, Srečko Katanec i Josip Čop).

Kapetan reprezentacije Zajec odigrao je sve tri utakmice kao i Katanec, dok su Ivković, Cvetković i Deverić odigrali po jednu utakmicu.

Na slijedeća dva velika natjecanja (SP 86' i EP 88') Jugoslavija se nije plasirala.


OI 1988. (Južna Korea)

Pretposljednje natjecanje koje je Jugoslavija igrala bilo je OI 1988. u Seoulu gdje nije igrao nitko iz Dinama, samo bivši „plavi“ Srečko Katanec i budući „plavi“ Davor Šuker. Natjecanje je završilo već u grupnoj fazi za Jugoslaviju.


SP 1990. (Italija)

Zadnje veliko natjecanje Jugoslavije bio je Mundial 1990. u Italiji. Izbornik Jugoslavije bio je Ivica Osim koji je pozvao dvojicu iz modrog tabora (Andrej Panadić i Davor Šuker) te još trojicu koji su igrali za Dinamo kroz povijest (Tomislav Ivković, Srečko Katanec i Robert Prosinečki).

Jugoslavija je ispala nes(p)retno na jedanaesterce u četvrtfinalu protiv Argentine, iako je Ivković obranio penal velikom Maradoni. Od gore spomenutih igrača, samo su trojica igrali. Ivković je odigrao sve utakmice, dok su Prosinečki i Katanec odigrali po tri utakmice. Prosinečki je jedini od ovih igrača postigao pogodak (protiv Kolumbije).

 

Nastavak - Dinamovci na velikim natjecanjima - 2.dio

`