Igor Cvitanović - ime koje treba zapamtiti (1989.)

Igor Cvitanović - ime koje treba zapamtiti (1989.)

Mladi napadač je debitirao protiv Sarajeva, za samo 6 minuta igre dao je dva efektna gola

Igor Cvitanović je bljesnuo poput meteora, za samo šest minuta svog prvoligaškog debija u Dinamovom dresu, protiv Sarajeva u Maksimiru, postigao je dva gola, zaslužio da se o njemu nešto više sazna. Jer, sigurno je, i za mnoge Dinamove navijače on je bio totalna nepoznanica, prava senzacija.

Tko je Igor Cvitanović? Momak je tri dana prije svog blistavog vatrenog krštenja proslavio 19. rođendan. Došao je prošlog ljeta u Maksimir iz Osijeka, tiho, bez pompe. Bio je junior, čak i kapetan Osijekovih nada, no kad je trebalo potpisati ugovor u gradu na Dravi su se nećkali. U Dinamu - nisu. I, očito, nisu pogriješili. Doduše, odmah po potpisivanju obveze Cvitanović je uz dvojnu registraciju produžio na kaljenje u velikogorički Radnik. I tamo je blistao u ovom kratkom vremenu: u devet utakmica dao je šest golova, sa svoja dva pogotka 'sredio' Varteks usred Varaždina na taj način je pomogao i NK Zagrebu u njegovoj borbi za povratak među ligaše. 

Dobre Cvitanovićeve igre nisu promakle Dinamovom stručnom štabu, nagrada je uslijedila u dva oblika: prisustvu treninzima prve momčadi, te mjestom na klupi protiv Sarajeva. A rekli smo već na koji je način ovaj neosporno talentirani napadač iskoristio ono malo vremena u najboljem sastavu na službenoj predstavi, svojoj premijeri. Prvi gol, na pas Bobana, bio je prava 'bomba', drugi - u posljednjoj minuti utakmice - solo dionica, zaobišao je i vratara, ušetao s loptom u mrežu- I po posljednjem sučevom zvižduku, impresioniran i uzbuđen, zaplakao je od sreće. 

Igor Cvitanović protiv Sarajeva, 1989.- Da, ne stidim se. Tko bi se mogao nadati da će moj debi tako divno završiti, predivan je to osjećaj, ljepši od najljepšeg sna - pričao je razdragan po svršetku. - Bilo je i treme u tim minutama, no kad sam dao prvi gol nestalo je straha, osjećao sam se 'starosjediocem'. 

Kažu oni koji ga dobro znaju da mu je gol opsesija, da ih čak i zapisuje. Potvrđuje: 

- Da, volim tresti mrežu, moj prvi učitelj Ivica Grnja, danas trener prve momčadi Osijeka, tu mi je želju samo podgrijavao. Da, pišem marljivo sve golove koje sam dao, dosad ih je bilo 540. Od Osijeka, preko Radnika, do ova dva prvenstvena za Dinamo. 

Postao je preko noći glavni konkurent svom sugrađaninu Davoru Šukeru, koji mu je u mnogočemu uzor. Odmahuje rukom i kaže:

- Ma kakav konkurent! Davor je igračina, on ima svoje mjesto i svoj dres, meni predstoji velika borba da se najprije ustalim u širem krugu kandidata za najbolji sastav. Uopće se ne zanosim ovim golovima. Nastojat ću ih dati što je moguće više i ubuduće. 

Čujmo i stručnjake.

- Odličan materijal, talent na kojeg računam. Moramo ga provjeriti i na jačim utakmicama, u težim situacijama - kaže Kuže.

- Cvitanović je rođeni strijelac - dodaje Jovičević. 

- Ne mogu prežaliti što je otišao od nas - oglasio se iz Osijeka Grnja. 

Dinamo je, očito, na mjestu koje uvijek i svakom treba napadaču-strijelcu, dobio novo ime, koje valja upamtiti. 

 

Izvor:

Revija NK Dinamo, broj 364. studeni 1989.

`