Kup velesajamskih gradova 1963.

Kup velesajamskih gradova 1963.

Međunarodno nogometno natjecanje klubova predstavnika europskih država ''Kup velesajamskih gradova'' nastalo je 1955. godine. Inicijator Kupa bio je tadašnji potpredsjednik UEFA-e Ernst Thommen koji je okupio predstavnike deset europskih velesajamskih gradova (Barcelona, Basel, Birmingham, Frankfurt, Kopenhagen, Laussane, Leipzig, London, Milano i Zagreb) te predložio organiziranje natjecanja. Posljednje izdanje odigrano je u sezoni 1970./71., a Kup je nakon toga ukinut zbog nastanka Kupa UEFA. Iako je Kup UEFA ''naslijedio'' Kup velesajamskih gradova, Kup UEFA se ne smatra nasljednikom tog natjecanja.

Najveći uspjeh Dinama svakako je osvajanja Kupa velesajamskih gradova u sezoni 1966./67. kada je ukupnim rezultatom 2-0 slavio u finalu nad Leeds Unitedom. Međutim, malo je onih koji znaju da je Dinamo i nekoliko godina prije, točnije u sezoni 1962./1963., ostvario veliki uspjeh, drugo mjesto u već spomenutom natjecanju. U prvo kolo Kupa velesajamskih gradova ušle su 32 momčadi među kojima su bili i neki veliki europski klubovi poput Barcelone, Bayerna, Porta, Celtica, Evertona, Crvene Zvezde, Rome i Valencije.

Dinamo se na početku Kupa susreo s portugalskim Portom. U prvoj utakmici pred 35 tisuća ljudi rezultat je bio 2:1 za Dinamo, dok su drugi susret odigrali bez pogodaka. Ukupnim rezultatom 2-1 zagrebačka momčad plasirala se uz preostalih 15 klubova u drugi krug. Nakon što je uspješno svladao Porto, Dinamo je za suparnika dobio nezgodne Belgijce R. Union Saint-Gilloise. Prvi susret hrvatske i belgijske momčadi završio je s 2-1 za Dinamo, da bi u drugoj utakmici Saint-Gilloise izjednačio rezultat. Tada se igrala treća utakmica na neutralnom terenu jer još nije vrijedilo pravilo gola postignutog u gostima. Već u prvih 20-ak minuta Dinamo je gubio 2:0, ali tada je slijedio senzacionalni preokret. Dva gola Kobešćaka i jedan Pašića bili su dovoljni za pobjedu.

Budući da je Dinamo u ovoj fazi natjecanja uz Bayern, Crvenu Zvezdu, Romu i Valenciju konkurirao za naslov prvaka u Kupu, najzanimljiviji dio tek slijedi. Nakon izvlačenja parova osmine finala, Dinamo se morao suočiti s jednim od težih protivnika – minhenskim Bayernom. Iako je favorit bio poznat, momčad Milana Antolkovića dobila je krila već u prvom susretu i pred njemačkom publikom slavila nad Bayernom s 4-1. Za ovu veliku pobjedu najzaslužniji su bili Zambata (2 pogotka), Jerković i Kobešćak. Kroničari kažu da je Zambatin drugi gol škaricama, po čemu je ostao zapamćen, bio nezaboravan. U uzvratnoj utakmici nije bilo pogodaka pa je tako Dinamo bavarskoj momčadi nanio najteži poraz u povijesti europskih kupova.

Već tada se naveliko slavio uspjeh Dinama, ali momčad se istovremeno pripremala za polufinalnu utakmicu s mađarskim nogometnim klubom Ferencváros. Ferenczvaros je u svojim redovima imao tada slavne Vargu i Alberta, no Dinamu tada nije mogla ništa ni slavna mađarska laka konjica. Iako je u prvom susretu slavio s minimalnih 1-0, Dinamo je u drugoj utakmici polufinala povećao prednost te se ukupnim rezultatom 3-1 plasirao u finale Kupa. Pred momčadi Dinama tada je ostala samo utakmica finala protiv španjolske Valencije.

Za Dinamo su 12. lipnja 1963. godine na maksimirski teren u prvoj finalnoj utakmici istrčale mnoge tadašnje nogometne zvijezde. Trener Antolković za početnu jedanaestoricu odabrao je ŠkorićaBelinaBraunaBišćanaMarkovića,Perušića, Kobešćaka, Zambatu, KnezaMatuša i Lamzu. Iako je zagrebački klub (bez Jerkovića) poveo već u 14. minuti lukavošću Zambate i nakratko zavirio u Birdov pehar, ratna će se sreća okrenuti. Rane ozljede Zambija i Štefa Lamze i "pasodoble" Španjolaca. Valencia je odigrala izvanrednih 45 minuta u Maksimiru. Lopta je išla po špagi. Točna, neuhvatljiva. Opasan je bio Brazilac, Waldo. Plećat, klatari se, ide, i zabija! Šišmiši su preokrenuli rezultat.

Kobeščak, bivši trener Dinama, igrao je krilo. I, divio se, a što drugo, Valenciji.

- Dugo nisam vidio tako izbalansiranu momčad. Mi se nismo snašli. No, i srebro, koje ćemo osvojiti bilo je podvig. I nije nezadovoljan: "Poslije one sjajne igre Dinama, u polufinalu s Ferencvarosem, finale i srebro u Kupu sajamskih gradova, europski je uspjeh Dinama."

Uzvrat je na stadionu Mestalla počet malim obredom naranči. Sjeća se Matuš: "Naš je kapetan Jerković obdaren kopljem na kojem je bio veliki grozd naranči. Hispanskih, crvenih. Sočnih. Cure nam sline. Nervoza ide nebu pod oblake. Raste. I, nije se dalo. Ali nas je opila srdačnost domaćina, vatre i pogledi crnookih senorita, miris agave i Mediterana. I žuti pijesak, koji već gori na užarenom suncu Levanta."

Sjeća se, junak večeri, Škorić: "U Zagrebu je Valencia bila izvrsna. Na smo igralištu, u grotlu Mestalle, sva u betonu, još bolja! Ofenzivnija, opasnija. Mi smo dali sve što se moglo." I, teška impresija: "Vatromet! Deset minuta prije kraja, pa, iznad nas bilo je usijano nebo." I, jedan sjet: "Na banketu je predsjednik FIFA-e, Sir Stanley Rous, razbio svu našu tugu, primjedbom o vremenu: Very nice...!"

A novinar Llacer, u "Levanteu" je pisao: "Dinamo se tipičnim 'trokutom' dugo, dugo odupirao Valenciji. Valencia je iskoristila svoje prilike. I pobijedila." Slavili su "šišmiši" s 2:0.

Bez obzira na poraz u finalu '63. Dinamo je postao cijenjen klub, međutim tek 1967. godine dokazao je svoju pravu kvalitetu. Dinamo se uz Barcelonu, Valenciju, Romu, Leeds United, Newcastle United, Arsenal i Real Zaragozu upisao na listu pobjednika Kupa velesajamskih gradova, a time je postao jedini hrvatski klub koji je osvojio neki europski trofej. 

Literatura:

Z-Magdić: Legende zagrebačkog nogometa, Zagreb, 1996.

http://www.dinamo-orahovica.net/index.php?option=com_content&task=view&id=541&Itemid=1

 gnkdinamo.hr

 

`