Prosinečki nakon 10 godina ponovno u plavom (1997.)

Prosinečki nakon 10 godina ponovno u plavom (1997.)

Vruće je bilo ljeto gospodnje 1997. godine podno Sljemena. Uz Andaluzije se nakon punih 10 godina pompozno vratio Robert Prosinečki, a s njim i nogomet u Hrvatsku kako su tad mediji konstatirali. Prenosimo kompletan članak iz Dinamove revije tog ljeta '97. u kojem Prosinečki priča o povratku, ambicijama, susretu s Partizanom...  

U ponedjeljak 7. srpnja oko 18 sati maksimirski je stadion bio krcat navijačima. Nisu se ovaj put stacionirali na tribine, već su se zbili ispod klupskih prostorija i strpljivo iščekivali veliki događaj. A on se zbio točno u to vrijeme. Robert Prosinečki stavio je svoj potpis na pristupnicu, obećao vjernost Croatiji u trajanju od (najmanje) godinu dana. Potom je izašao pred razdragane navijače, koji su ga dočekali ovacijama i skandiranjem, podijelio nekoliko desetaka dresova s brojem 8 i natpisom Prosinečki...

- Ovo je prekretnica u životu NK Croatije, veliki korak za nove naraštaje, razdoblje kojim će nakon 30 godina započeti povratak našeg kluba u vrh europskog nogometa. Ondje gdje naš klub i pripada. Dolazak, točnije povratak Robija Prosinečkog posredno znači i povratak navijača na maksimirski stadion. Ovo je povijesni dan za naš klub - rekao je nadahnuto predsjednik kluba Zlatko Canjuga. 

Svečanom činu prezentacije prisustvovali su i gotovo svi članovi Croatijine uprave, bio je tu i Ćiro Blažević, pod čjim je stručnim vodstvom Prosinečki napustio Maksimir. Ćiro je rekao:

- I ja sam na nekin način vrlo sretan zbog činjenice što će Prosinečki opet nositi plavi dres, ovaj put Croatijin. Ne samo zbog prošlosti, već stoga što će dolazak tako plemenitog igrača biti veliki stimulans za Croatijine ambicije. 

- Andaluzija tuguje, a pjevaju plavi dečki, vratio se Robert Prosinečki - uskliknuo je službeni spiker Lovro Flanjak. 

prosinecki-1997A da je Prosinečki vratio gledatelje, pokazalo se već dva dana kasnije, kad se na prijateljskom ogledu s Munchenom 1860 na tribinama skupilo čak 25.000 ljudi. 

Čujemo i Prosinečkog.

- Poseban je osjećaj vratiti se doma. Nakon deset godina ponovno sam tu i sve svoje znanje uložit ću u uspjeh Croatije. Opet sam kod kuće, uzbuđen sam zbog novih izazova da s plavima nešto učinim u Europi. 

Uskočio je i tata Đuro; vidno uzbuđen:

- Neobično sam sretan što se Robi vratio, dugo sam to čekao. Nadam se da će pomoći Croatiji u ostvarenju njenih ambicija. 

Vratimo se Robiju. U prvom "mandatu", prije deset godina odigrao je samo dvije utakmice za prvu momčad, pamtimo i krasan gol Željezničarovom vrataru. Potom je "prošetao" Europom, postao europski i svjetski klupski prvak, nosio dresove slavnog Real Madrida i jednako slavne Barcelone. Posljednju je sezonu proveo u Sevilli, koja je napustila Prvu španjolsku ligu. Jasno da nije bio bez ponuda, mnogi su se klubovi otmali za njega, najuporniji je bio Espanyol, kojeg vodi nekadašnji reprezentativac Camacho i koji je zaljubljen u Prosinečkog. 

- Mnogi me pitaju zašto sam od silnih ponuda odabrao baš Croatijinu. Odgovor je jednostavan: zaželio sam se povratka kući, poklopilo se da je uprava Croatije imala istu namjeru. Veliku je ulogu odigrao gospodin Ivica Papeš, savjetnik predsjednika Canjuge, s njim sam stalno bio u kontaktu. Znam da je mnogima moj povratak izgledao možda i nemoguć, no ti su ljudi napravili veliki posao. Sada sam smiren i zadovoljan, jako veseo. Deset godina je strašno dug period, napokon sam opet doma. Pokušat će odigrati najbolje što mogu. 

Zaraditi ipak nećete ni prbližno kao da ste prihvatili neku inozemnu ponudu?

- Vjerojatno neki pričaju da sam Croatiju "osiromašio", da sam "uzeo sve". Nisam došao besplatno, ali ni za enormni novac. Istina je da sam vani mogao više zaraditi, no osjećaj da si opet doma ne može se platiti novcem, nikakvim novcem. 

prosinecki-1997Da li vas je iznenadio doček u Zagrebu, mada ste sigurno i u Madridu i u Barceloni bili pompoznije dočekivani?

- Svaki na svoj način iskazuje dobrodošlicu. Kad sam dolazio u Madrid bio sam jedan od najcjenjenijih igrača na svijetu, jasno da se skupio ogroman broj ljudi. Prezadovoljan sam ovim što se u Zagrebu dogodilo, i pri dočku i dva dana kasnije na utakmici sa "zehcigerima". Divota, nisam mogao ni sanjati takav doček. 

Kako vam izgleda maksmirski klub deset godina poslije?

- Pa ja još uvijek do kraja ne vjerujem da sam opet tu. Kao da se budim iz nekog sna. Mnoge su se stvari promijenile otkako sam prije deset godina igrao protiv Željezničara. Osjetio sam da Croatia, vođena ovim ljudima, želi postati europski klub. Ja čvrsto vjerujem da mogu uspjeti u svom naumu. 

I vaša će odgovornost biti poprilična, zar ne?

- Naravno, mada se ne smije zanositi mišlju da sam ja u stanju sve sam riješiti. Ja sam dio mozaika, dio koji će ga povezati, zato sam i doveden. Moje iskustvo koristit će ovim ambicioznim mladićima, svakako. 

Tata Đuro je opet zadovoljan, srce mu je na mjestu?

- Moja obitelj je jako utjecala na moj povratak. Da su mi oni rekli: nemoj doći, najvjerojatnije bih ih poslušao. Moj povratak je i poklon njima, zaželjeli smo se jedni drugih. Tata voli nogomet, naravno da mu je drago da sam tu, kao što mu nije bilo drago kad sam odlazio. 

Kako danas Croatia kotira u europskom nogometu?

- Teško je procijeniti. Uostalom, vidjet će se vrlo brzo. Ždrijeb za pretkola zbilja nas nije mazio, dobili smo možda i najteže suparnike, treba se na terenu i pokazati i dokazati. Kad bismo se probili u Champions League, što nije nemoguće, onda bismo prilično visoko kotirali. Croatia ima mladu i ambicioznu momčad, ljudi u klubu žive za nogomet i klub. Treba nam i malo sreće pa će se ime Croatije s poštovanjem izgovarati. 

Kako gledate na skore susrete s Partizanom?

- O atmosferi oko utakmice i na utakmici previše ne razmišljam, recimo o dočeku u Beogradu, o onom što nas s tribina čeka. Znam da je to važna i jaka utakmica, to mi je jedino važno i o tome razmišljam. Bit će teško, vrlo teško, ali ja sam optimist. To je i neka vrsta povijesne utakmice, pa bi lijepo bilo izaći kao pobjednik. 

O Newcastleu nije htio - ni riječi.

- Treba najprije svladati prvu prepreku, onda ćemo o eventualnoj drugoj. Ne viči hop dok nisi (pre)skočio. Uz podršku publike, koja se iskazala na prijateljskom ogledu sa "zehcigerima", uz naše maksimalno zalaganje, sve se može učiniti. Doći i do Newcastela - pa i dalje! 

prosinecki-1997

Obrada: povijest.gnkdinamo.hr (Revija NK Croatia, godina II, broj 9, srpanj 1997.)  

Fotografije: Revija NK Croatia, godina II, broj 9, srpanj 1997.

`