Prvi sportski prijenos u nas

Prvi sportski prijenos u nas

Prvi športski prijenos obavljen je u Pragu, 6. listopada 1926. Radio Zagreb počeo je s radom 15. svibnja iste godine. 17. srpnja 1927. godine vrši prvi radio-prijenos jedne nogometne utakmice u nas. Inicijativu za prijenos dao je Zagrebački nogometni podsavez - ZNP. Pišu "Novosti" od 17. srpnja 1927, u članku "Zagrebačka radio-stanica i ZNP.

"Upravni odbor ZNP-a poduzeo je u posljednje vrijeme korake da se sport što više popularizira, pa je u tu svrhu stupio u kontakt i sa zagrebačkom radio-stanicom. Pregovori su uspješno završeni, pa će nedjeljna finalna utakmica HAŠK - Građanski biti prenošena putem radija. Cijelu utakmicu govorit će u megafon g. Vilim Brkić, a prije utakmice razjasnit će slušateljima svrhu odigravanja utakmica za Balokovićev pokal. Kod predaje pokala pobjedničkoj momčadi pomaknut će se megafon na igralište, kako bi slušatelji bili točno informirani o svim fazama ove naše velike derbi utakmice. Tako će se u megafon javiti svaki igrač koji imade loptu, faul, gol itd. Na igralištu će biti postavljena dva megafona.
Sinoć i večeras zagrebačka radio stanica javila je svojim pretplatnicima postavu momčadi, cijene ulaznica, početak utakmice. ovo je prvi puta kod nas da se pomoću radija popularizira nogometni sport, te vjerujemo da će ovaj pothvat naići na simpatije kod općinstva."

I, u "Rasporedu zagrebačke radio-stanice", stoji: "Nedjelja, 17. srpnja - 5.15; prijenos nogometne utakmice za Balokovićev pokal:
HAŠK - Građanski sa igrališta Građanskog. Izvjestitelj g. Vilko Brkić, poslovođa Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Građanski je pobijedio HAŠK sa 4:2.

Ali, tko je obavio prvi prijenos u nas, Brkić ili netko drugi...?
Hrvoje Macanović, koji, dvije godine kasnije, i sam stupa na mikrofon - scenu, prijenosom veslačkih utrka na Savi, našao je i tog prvog radio - reportera. Vilim Brkić je dao samo nekoliko uvodnih riječi, ali prijenos utakmice Građanskog i HAŠK-a, prvi u nas, obavio je Marijan Polić, tada student prve godine Pravnog fakulteta. Zašto baš Polić? 
Vjerojatno stoga što se studio Radio Zagreba nalazio na Gornjem gradu, na Markovom trgu, u kući Polićeve tetke Zdenke Rakovac. Prostorije radija bile su male, pa se, za lijepog vremena, službenici radija na čelu sa dr. Ivom Šternom, radije sastaju pod krošnjom velikog stabla u malom dvorištu nego u tim, tijesnim prostorijama. Tim sastancima, više iz radoznalosti nego iz potrebe ponekad je prisustvovao i mladi Polić. Bio je daleko poznatiji kao igrač tenisa nego kao "nogometaš". Ipak, bio je sportaš i "kolegij" je predložio da Marijan Polić i obavi taj prvi radio - prijenos. Sam Polić ovako se sjeća "purgerskog".

- Osjećao sam se kao da su mi noge odrezane. Međutim, još u prvom poluvremenu nestala je svaka trema, jer me je igra zanijela. Brzopleto sam prihvatio prijedlog da obavim taj prijenos, pošto nisam imao nikakvih iskustava. Siguran sam da sam bio drugi ili treći sportski radio-reporter u Europi. Tek sam kasnije čuo za Bečanina Schmiegera ili za Laufera u Pragu. Prijenos sam obavio iz otvorene lože, što obzirom na prisutnost gledalaca nije bilo ugodno, ali je prijenosu dalo akustičnu podlogu i neposrednost. Svi su bili zadovoljni, a radio-stanica je primila mnogo pisama naročito iz provincije s poticajem za daljnje prijenose. Zahvalio sam i dvojici tehničara koji su mi omogućili prijenos (spoj žica na telefon na igralištu, prastari mikrofon na staklu osjetljiv na svaki dašak vjetra), a tehničari Kopsi i Mundi su se snalazili u svakoj situaciji."

Marijan, kasnije doktor prava, Polić, radio je sve do 1932. Oko pet godina javljao se za Radio Zagreb i dalje s utakmica nogometaša i tenisača. Iza njega dolazi Hrvoje Macanović, pa Mladen Delić, iskričavi Ivo Tomić, Jura Dodig, Fredi Kramer. A novi su val Ognjen Naglić, Ivica Škopljanac i Krešimir Čampa.

 

Građanski - HAŠK 4:2 (2:1)

Zagreb, 17. srpnja 1927. Igralište Građanskog.
Gledatelja: 3500
Sudac: Pađen.
Strijelci: 1:0 Babić II (12), 1:1 Zinaja (32), 2:1 Babić II (38), 2:2 Zinaja, 3:2 Urbanke (82), 4:2 Pasinek (87).

GRAĐANSKI: Mihelčič, Gmajnički, Mantler, Babić I, Cindrić, Remec, Urbanke, Preška, Pasinek, Babić II, Kreč.
HAŠK: Mitrović, Hana, Dasović, Kunst, Kolibaš, Križ, Zinaja, Hitrec, Agić, Wolf II, Wolf I.

Cijela utakmica prenošena je radiom. Na tribini je bila instalirana postaja za mikrofon. Funkcionirala je izvrsno, pa su mnogi kod kuće točno bili upućeni u živahan tok igre Građanskog i HAŠK-a za Balokovićev pokal.

Literatura: 

Z.Magdić: Legende zagrebačkog nogometa, Zagreb, 1996. 

`