Prvi turnir velike četvorke - Dinamu!

Prvi turnir velike četvorke - Dinamu!

Stajao sam iza onog svinutog plota, na istoku 'purgerskog' igrališta. Igralište Pobjede. Na visini gornjeg gola. Dinamo - Hajduk.

Jedna od tolikih 'frka' bilih i plavih. Ovaj put, susret velike četvorke. Zvezda je nabila Partizan 4:1 (26. veljače 1948.). Što će biti u Zagrebu?

 

5:1 za Dinamo!

Tada još nije bilo uigravanja za proljeće, preko granice. Samo je Partizan, zimu ranije, bio u Splitu. Te godine, četrdeset osme, mnogi su klubovi krenuli na 'more'. I plavi, i Zvezda, i Partizan. Hajduk je 'dignut' na suncu.

Pripreme su bile sjajne. Sjećam se dinamovaca. Pocrnjeli, brkati, horni kao nikada da obrane jesen i osvoje naslov prvaka.

Mitsch, stari dobri Austrijanac, koji je vodio momčad, bio je kratak: - "Dečki su spremni. Bolji nego ikad."

I, tada, prvi put, velika četvorka. Uvertira proljeća. Dinamo je primio prvi gol. Vukas, iskosa (na mom golu) iza Monsidera u mrežu. A teren je težak, blatnjav, još ima i snijega. Plavima je to uvijek odgovaralo. Jer, Dinamo je igrao u tri poteza. Bez zadržavanja lopte.

Još se 'bili' nisu istrgli iz zagrljaja, a već je Kacian tukao Branka Stinčića (oca Željka, Dinamovog čuvara, kasnije i samog na golu plavih). Jasno, Mara Wolfl je, na svoj način, polučio zgoditak, kako se to onda pisalo.

Bilo je 2:1 u poluvremenu.

Zadovoljno puno gledalište. Pljesak. Ljudi oduševljeni. Dinamovci igraju 'kak vurica'. Bez zastoja. Od prve, preko krila. Cimermančić i Benko siju paniku. Ulijeću lako, brzo. Marine lopte i Ratkove, uvijek imaju svoje mjesto pod 'zimskim suncem'. Na kalendaru je 25. veljača.

Još nije gotovo. Splićane još čeka 'bura'. Još punih 45 minuta naleta, bez zastoja, bez predaha. Plavi stroj, netko je dobacio: "Uistinu, dinamo." Stotine dobrih akcija, krasnih kombinacija i - tri gola: Pleše, Kacian, Wolfl.

Narod se zabavlja. Ratko, koji bježi od gola, 'kao vrag od tamjana', čak je dva puta strijelac. Pokojni je Ratko Kacian toliko volio podvaliti loptu, razveseliti suigrača dobrim 'tanjurom', a onda s njim (čitaj, pretežno s Marom Wolflom) podijeliti radost gola.

Hajduci su ostali na plavokosom Vukasu. Ni Bajdo ne može sve. Jer, Dinamo je igrao eksplozivno, kolektivno, pun snage, kondicije i one, poslovične, plave jednostavnosti.

Petica, veliki uvodnik u nastavak prvenstva.

Ali, još nije gotovo. Dinamo ide u Beograd. Zvezdi na obračun. Finale turnira velike četvorke.

 

Zvezda - Dinamo

Oskar Jazbinšek, srednjak Dinama, stari je lisac. On zna kako treba protiv Zvezde. Beogradski studenti igrali su tada 'bečki', polagano 'ja tebi, ti meni'. Oskar je bio kratak, prije utakmice. Stadion CDJA. - "Čvrsto, na prvu. Bumo ih dobili."

Plavi su se 'nagutali' mora i sunca. S Hajdukom bili su izvrsni. Protiv Zvezde igraju 's mozgom'. Lopta ide odmah, traži se prazni prostor. A, ima ga na pretek. Opet su spojke na svom mjestu - Kacian i Wolfl. Opet Krešo Pukšec igra dugačko. Kako? Nepogrešivo. Križane lopte i sijaset prilika u kaznenom prostoru zvezdaša.

Dinamo je u istom sastavu kao i protiv 'bilih'.

Između vratnica, mačkasti Zvonko Monsider. Braniči isu kontroverzni: brzi i okretni Marko Jurić (kasnije tajnik NSH-a) i mirni, dugački (ne visoki) Dragec Horvat. U srednjoj liniji igra drski, neustrašivi majstor iznenadnih, dugih proigravanja Krešo Pukšec, u sredini, slavni Oskar Jazbinšek, najbolji igrač na tom mjestu svih vremena, štoper svjetske klase i neumorni trkač, desnonogi Branko Pleše. Na desnom je krilu dugonogi, elegantni brzi bombarder Zvonimir Cimermančić, i na lijevom, niski, čvrsti Međimurec (sličan Vabecu) Benko, kojem je pucanje šala. Lopte, topovske granate. Teške, mukle. U triju: Ratko Kacian, koji se sav predao graditeljstvu. Arhitekt Dinamova podviga i čitavog prvenstva, na 'desetki' kojih tada, po broju, nije bilo, Željko Čajkovski, nezadrživ, probojan. U sredini navale i poslovođa, a baš te rane, četrdeset osme, nikad gladniji golova, Franjo Wolfl. (Mara će na kraju prvenstva zabiti više golova, sam, od čitave navale Crvene zvezde).  

Tko će držati tu 'laku konjicu'? Mađari, gdje ste?! 

Stadion je 'armijski', gledatelja 20.000. Blatno, prohladno, sunčano. Sudio je Žika Vlajić. Pišu: dobro.

Zvezda je imala uvijek na 'zadnjem' čovjeku 'kvrgave' ljude. Mlatili su i Đurđević i Spajić. Ovaj put 'kosio' je Drakulić. Mara mu je izmakao, nije imao izbora. Dole! Mara u blatu, lopta, poslije Pukšecova jedanaesterca, u mreži. 1:0.

Dinamo, koji je i do te 21. minute bio bolji, otvara karte. Plavi navaljuju. Za njih nema blata. Kondicija ima riječ. Dinamo je u prednosti. 

Petnaest minuta kasnije, opet plava radost. Sad je Čik II izbliza, mirno, stresao mrežu. 2:0. Jasno, nema studentskog baleta. Inteligencija caruje. I - Dinamo. Nije moguće? Jest. 3:0! Benko se provukao, sam nadomak vratiju. Poslije toga, Vegačeva lopta ima tutanj. To se ne drži. Na drugoj strani Monsider nema posla. Ta ljudina drhti na mišićju, Mitićev zgoditak nije ga ni dirnuo. 

Jer, sve je gotovo. Dinamo je pobijedio. Dinamo je prvi dobitnik prvog turnira velike četvorice. 

Cezarovske pobjede. Lakonski plavi raport: Dođosmo, vidjesmo, pobijedismo!

I, ne samo na turniru. I u prvenstvu. Dinamo je nastavio blistavo proljeće '48. On će još jednom potući Hajduka (u Splitu), nadigrati Partizana (1:0) i nagaziti čistom peticom, u neviđenoj utakmici, na Zagrebovom, Zvezdu. Sve ostalo, šala.

Prošlo je već dosta od tih plavih slavnih dana. Osobno mislim da je to bio i najbolji nogomet koji je Dinamo uopće igrao, sve do danas. Bolji od Zebecove i Horvatove sajamske garde, bolji od Ćirinih sinova.

Dinamo je imao sve. Najviše od svih, 'u glavi'.

 

Napisao: Zvonimir Magdić

Obrada: povijest.gnkdinamo.hr (Revija NK Dinamo, ožujak 1983.) 

 

Polufinale

25.2.1948. Dinamo – Hajduk 5:1

Igralište Pobjede. Gledatelja: 10.000. Sudac: Milenko Podupski

Strijelci: Kacian 6' i 70', Wolfl 36' i 71', Pleše 48' - Vukas 4'

Dinamo: Monsider - Jurić, Horvat - Pukšec, Jazbinšek, Pleše - Cimermančić, Kacian, Wolfl, Čajkovski, Benko

Hajduk: Stinčić – Kokeza, Mrčić – Batinić, Luštica, Radovniković – Arapović, Matošić, Viđak, Andrijašević, Vukas.

 

26.2.1948.  Crvena zvezda – Partizan 4:1

Stadion CDJA. Gledatelja oko 15.000. Sudac: Mika Stefanović.

Strijelci: Vukosavljević 2, Tomašević i Stanković - Bobek

Zvezda: Mrkušić – Kašanin, Petrović – Stanković, Drakulić (Đurđević), Šašinac – Tomašević, Mitić, Šećerov, Vukosavljević, Đajić.

Partizan: Šoštarić (Grčević) – Brozović, Kopilović – Zl. Čajkovski, Atanacković, Firm (Jovanović) – Strnad, Senčar, Jezerkić, Bobek, Simonovski

 

Finale

29.2.1948. Crvena Zvezda - Dinamo 1:3

Stadion CDJA. Gledatelja: preko 20.000. Sudac: Žika Vlajić

Strijelci: Mitić 84' – Pukšec 21', Čajkovski 33', Benko 69'

Zvezda: Mrkušić – Kašanin, Petrović – Stanković (Atanacković), Drakulić (Đurđević), Šašinac – Tomašević (Stanković), Mitić, Šećirov, Vukosavljević (Stefanović), Đajić.

Dinamo: Monsider - Jurić, Horvat - Pukšec, Jazbinšek, Pleše - Cimermančić, Kacian, Wolfl, Čajkovski (Reiss), Benko.

`