1925-1926

ZNP

Liga

Kup

1.A razred ZNP

Mjesec rujan 1925. godine bio je prepun sportskih događaja. Neposredno prije početka sezone reprezentacija grada Zagreba osvaja pokal Kralja Aleksandra po drugi put. Zatim na sportskoj izložbi u Zagrebu sudjeluje i Građanski i izloženo je bilo 16 vrlo lijepih pokala kluba („Shellov srebrni pokal prvom prvaku SHS, pehar JNS za pokalne utakmice iz 1923., pokal za prvaka ZNP-a iz 1925., pokal pobjednika kupa Hrvatskog Radiše, pokal Bešik-Taša iz Carigrada 1924., itd.). Sredinom mjeseca odlučeno je, nakon žustrih rasprava, da sjedište JNS-a ostaje u Zagrebu., i naposljetku počelo je novo prvenstvo ZNP-a.

Purgeri nisu dobro otvorili sezonu, najprije ih je Šparta iznenadila s 3:3, a zatim i Concordia pobjedom od 1:0 i tako je prekinut niz Građanskog bez poraza u prvenstvu ZNP-a od sezone 1921/22. Nakon toga, Građanski se ipak konsolidirao i završio jesensku sezonu sa tri pobjede u nizu, a najznačajnija je ona krajem studenog protiv HAŠK-a (4:1). Mjesec studeni donio je tužnu vijest o smrti Stjepana Staryog, jednog od osnivača kluba, ali i vijest kako predsjednik Grivičić traži novog trenera. 5. prosinca predsjednik je objavio da je novi trener Purgera Imre Poszony (bivši trener velike Barcelone) koji na dužnost stupa 1. veljače.

Nova, 1926., godina počela je kup utakmicama ZNP-a u kojem je Građanski dogurao do finala, ali je HAŠK bio bolji rezultatom 4:3. Početkom ožujak počeo je proljetni dio sezone u koji je Građanski ušao izvrsno, s 9:2 pobjedom nad Concordijom i 6:3 pobjedom nad HAŠK-om. Ekipa koja je donijela dvije velike pobjede: Mihelčić - Mantler, Remec - Hitrec, Ivančić, Vragović - Sarasz, Pasinek, Perška, Babić, Giller.

Zatim za Uskrs u Zagrebu je gostovala Vienna koju su Purgeri uspjeli pobijediti dva puta (5:2 i 2:1). Krajem travnja Purgeri su pobjedom protiv Croatije (2:0) proslavili 4. titulu ZNP-a u nizu i zabilježili tri popularne pobjede ako uzmemo u obzir i utakmice protiv splitskog Hajduka. Početkom svibnja Purgeri sudjeluju u Beogradu na proslavi 15.godišnjice Beogradskog Sportskog Kluba, a za Duhove su igrali protiv Viktorije Žižkov. Tog ljeta, Građanski je proslavio 15-godišnjicu kluba, a Historijat kluba složio je Mario Rieger.

Prvi razred Kraljevine SHS

Kao prošle, i ove godine je neposredno prije državnog prvenstva Građanski igrao finale ZNP-a protiv prvaka provincije kako bi i 'službeno' osvojio naslov. Ovaj put je stradao imenjak iz Bjelovara čak sa 11:0 na pogon Mantlera i Vragovića.

Građanski je počeo svoj put u novom prvenstvu utakmicom protiv ljubljanske Ilirije pred 5000 ljudi i velikom pobjedom od 7:1 u kojoj se istaknuo Franjo Giller sa čak 6 pogodaka. Na putu do finala stajala je osječka Slavija. Građanski je, kao veliki favorit, opravdao tu ulogu i sa velikih 7:0, i opet na krilima vrhunskog Gillera, ušao u finale gdje ga je čekala beogradska Jugoslavija i repriza prošlogodišnjeg finala.

U finalu su se Purgeri pred 10 tisuća ljudi revanširali za prošlu godinu i pogocima Perške i Gillera osvojili treći put pehar državnog prvaka. Momčad koja je nastupila u finalu: Mihelčić - Mantler, Remec - Arnold, Rupec, Vragović - Vidnjević, Hitrec, Perška, Sarasz, Giller.

Ovako su finale opisala dva glavna sportska lista iz Beograda i Zagreba:

Piše "Zagrebački športski list".

"5 minuta prije konca igre probija se lijepo Giller. Siguran goal sprječava Ivković time, da mu podmetne nogu, sudac ne diktira "11 metara" nego daje tek slobodni udarac sa 16 metara.

Giller oštro puca, Nikolić odbija u corner. Sarasz ga puca, Ivković 1 metar pred goalom čini hands. Diktirani jedanaesterac puca oštro Giller u kut goala. Nikolić se krasno baca, ali parada ne uspijeva, 2:1."

Beograđani su pod svaku cijenu (šake i surovost) htjeli pobijediti. Na zemlji su Sarasz i Mantler, udareni šakom u trbuh, odnosno u rebra. Ipak, polet koji je uvijek bio vele-adut plavih, drži momčad u samom finishu u visokom španungu.

I kraj. Građanski je prvak. Publika juriša na igralište Concordije. Hoće do svojih purgera. Hoće s njima na ramena. Ali je policija nemilosrdna. Ne da. Udara. Mlati po oduševljenim kibicima (i onda? Da - i onda...). Pljesak i ovacije. Usput šakanje s "navijačima" gostiju i onda, velika parada. Masa prati i nosi purgere do njihova igrališta u Koturaškoj.

Beogradski "Sportlist" ovako je vidio utakmicu:

"I dođe 42.m! Lopta odskače od zemlje i udara u ruku Ivkovića. Pištaljka g. Felvera radosno svira - ruka pokazuje belu tačku. "Joža" pogodio mrežu. Srbi su tučeni! Beograd je tučen!

Mafija likuje: "Dole srpske svinje", "Ubi", "Živeo sudija" ori se igralište Konkordije - dok sudija nervozno gleda na sat - da se nije slučajno prevario u vremenu! Kraj!"

Atmosferu utakmice silno opisuje Perška:

Poznati športaš i veletrgovac Kardoš sklopio je okladu za vrijeme same utakmice.

Veli jedan, kod 1:0 za Jugoslaviju:

- E, bre, što će da našaramo tim purgerima.

- A kaj bu te vi našarali. Nemreju plavi zgubiti. Hoćete za okladu?

- Hoću, ajde za 200 dinara! Bit će vino na povratku.

I, posložilo se. I dobila se utakmica. A kad je Joža raspalio onaj jedanaesterac nestalo je "crvenog". A mene je (Peršku, op. a) Kardoš pozvao u svoj dućan i dao mi 400 dinara da ih upotrebim za što hoću. I uzeo sam, nije to profesionalizam, i pozvao sam svog debelog prijatelja, nekoliko drugova i igrača na pečene race..."

Tako su purgeri osvajali naslove. I - slavili. ovo je bilo 1926. Ljeta Gospodnjeg, u punom i prenesenom smislu.

Literatura: 

Zagrebački športski list

Novosti

Politika

Legende zagrebačkog nogometa