1936-1937

Liga

Kup

Europske utakmice

Prvi razred Kraljevine Jugoslavije

Dr.Jerko Šimić ovako je opisao uvod u novo prvenstvo: „Vodili smo tada s BSK-om beskompromisnu borbu i na igralištu i izvan igrališta. S obzirom da sam bio jedan od sudionika te borbe, mogu reći, da je ona bila teška i preteška. BSK je imao upravu nogometnog saveza u svojim rukama, i vrlo jaku momčad, zasigurno europske vrijednosti. Na jednoj sjednici upravnog odbora Građanskog prostorije tajništva tada su imali u Ilici, blizu sadašnjeg Britanskog trga. Ideja je dugo sazrijevala, a tada je i pala dvostruka odluka. „Ovako se dalje ne može. Ako želimo, a to svakako želimo“, govorio je predsjednik kluba, „naslov prvaka vratiti u Zagreb, onda moramo vratiti Franju Glasera u Zagreb i osigurati novce za troškove stranih sudaca.“

Jednodušno su prihvaćena oba prijedloga. Građanski je imao tada, kao i redovito do tada, reprezentativne vratare. Tako da dva vrsna vratara nisu nam bila potrebna. Međutim, glavno je da naš najveći suparnik BSK – nema Glasera. Jer dok god bude imao takvog vratara, bit će prvak! Zaključeno je i učinjeno pa se Franjo Glaser nakon šest godina ponovno preselio u Zagreb, u koji je došao iz Sarajeva. Glaser nije imao pravo nastupa u prvenstvenim susretima, ali je imao u prijateljskim i međunarodnim, kao i međudržavnim. A Urch, član istog kluba bio mu je rezerva i u reprezentaciji.“

Početkom kolovoza (3.VIII.), nakon prijateljskih utakmica u Borovu protiv Bate, August 'Beli' Lešnik konačno je pristupio Građanskom. Nakon Derbya put ga je vodio preko Šparte, Skakavaca i Savice u Purgere, za koje je i onako igrao sve veće utakmice. Tako je trener Bukovi napokon dobio pravog centarfora kakvog je tražio. 

Sezona je službeno počela polufinalnim utakmicama za Jugo-cup. Građanski se uspio s dvije pobijede nad beogradskim BASK-om plasirati u finale gdje je momčad na jesen čekao finalni susret s beogradskom Jugoslavijom. 

Početkom rujna Građanski je proslavio svoju 25-godišnjicu utakmicama protiv Concordije i Sliemme Wanderers iz Malte. Utakmice u Nacionalnoj ligi započele su 13.9.1936, a Građanski je otvorio prvenstvo igrom protiv Concordije. Građanski je već na poluvremenu vodio s 3:0, ali se ozlijedio Hugl. Već u 2. kolu Purgeri su pretrpjeli poraz od osječke Slavije (3:4), ali poslije odlične igre Antolkovića na toj utakmici, trener Bukovi i uprava uspjeli su ga dovesti u Zagreb. Naime, Milan Antolković bio je igrač Građanskog na službi u Borovu, kao poštanski činovnik. Dolaskom Antolkovića u Zagreb navalna formacija Građanskog izgledala je ovako: Medarić, Pleše, Lešnik, Antolković, Kokotovič. U 3.kolu Građanski je u gradskom derbiju pobijedio HAŠK s visokih 4:0. Za poraz HAŠK-a najviše je kriv Ico Hitrec, koji je u periodu premoći crvenih nalazio više užitka, da predribla dvojicu, trojicu Purgera, nego da ubaci loptu u gol. Još kod rezultata 1:0 za Građane počela je kiša padati, pa je Oskar Jazbinšek u šali predložio Iceku Hitrecu da 'haškovci' predaju partiju.

Hitrec mu odvrati: „Pa mogli bi…“ Oskar je odmah iskoristio situaciju, pa je pozvao suca, da želi kapetan momčadi s njime govoriti, jer hoće utakmicu predati 'par forfait'. Sudac je prišao Hitrecu a ovaj mu veli da se samo šalio.

-„Bilo bi bolje za vas da se predate“ – opet će Oskar. I stvarno – bolje bi bilo Iceku, da je poslušao Oskarov savjet.

Posljednju utakmicu prije odlaska u koljevku nogometa, Englesku, Građanski je igrao prvu finalnu utakmicu za Jugo-cup. Momčad beogradske Jugoslavije bila je bolja s 2:1 u Zagrebu.  

Jerko Šimić opisao je turneju po Otoku: „Momčad Građanskog je u jesen 1936. gostovala u Engleskoj i Škotskoj skoro mjesec dana. Kao član vodstva puta bio sam sudionik te turneje. I imali smo što naučiti. Odigrali smo sedam utakmica. Tada smo na licu mjesta upoznali i novi sustav igre, tzv. WM sistem, koji je nogometnom svijetu podario Arsenalov menadžer Chapmann. Trener Bukovi brzo je shvatio bit tog sustava i uz male modifikacije preuzeo ga. I zahvaljujući ponajviše tom načinu igre momčad Građanskog je u prvenstvu otpravljala svoje protivnike i s nekoliko zgoditaka.“

Engleska turneja, iako rezultatski nepovoljna za Purgere, bila je uspješna. Emil Urch, zadivio je Engleze svojom igrom. A Urec je ovako opisao stanje u Engleskoj: „Ta igrališta, te tribine, te kupaonice, klinike, gimnastičke dvorane, električno grijanje, i sav taj komfor o kojem mi možemo samo sanjati, divni travnjaci, neopisivo. Bili su nadasve ugodni domaćini na svim igralištima, u Londonu, u Liverpoolu, u Wolverhamptonu. Publika je divna. Nikada nismo zaradili toliko pljeska.“ Građanski je odigrao i jednu utakmicu u Škotskoj, koja je kasnije postala legendarna. Protiv Heartsa Purgeri su odigrali senzacionalno 4:4. Podsjetimo, i to u doba kad je bilo gotovo nemoguće izvući pozitivan rezultat za bilo koji kontinentalni klub u Engleskoj.

Nakon povratka s turneje Građanski je prije zimske stanke odigrao uzvratnu utakmicu finala Jugo-cupa u Beogradu. Nažalost, Beograđani su zasluženo osvojili kup nakon 4:0 pobjede.     

U svojoj su jubilarnoj godini Purgeri bili najaktualniji. 1936. Građanski je razvio veliku i značajnu djelatnost. Uspjeli su plavi ponovno zainteresirati publiku za nogomet, nakon što je ona već polako počela napuštati nogometna igrališta. Zanimljivo je da je bečki 'Sport Tagblatt' u posljednjem broju god. 1936. objavio rezultate najznačajnijih utakmica te godine na cijelom kontinentu i Engleskoj, pa je objavio sve međunarodne rezultate Građanskog.

Nakon Božićne stanke, u novu 1937. godinu Građanski je ušao s nizom od 7 pobjeda u 9 prvenstvenih utakmica. Ostale dvije završile su neriješeno. Serija je počela od 10. siječnja i pobijede u Splitu nad Hajdukom do krucijalne utakmice za naslov prvaka – 25. travnja protiv BSK-a u Beogradu.  

Ovako je Jerko Šimić opisao tu legendarnu utakmicu: „Došlo je do odlučujućeg dvoboja s BSK-om u Beogradu. Tko pobijedi prvak je. Među gledateljima je i sam predsjednik tadašnje kraljevske vlade. Pričalo se da je BSK-ovcima obećao novi stadion, ukoliko pobijede purgere. U momčadi su bili i jaki politički momenti. Međutim, na veliko iznenađenje 20.000 BSK-ovih navijača, purgeri su već u prvoj minuti poveli sa 1:0! U trećoj 2:0, a u sedmoj 3:0! Sva tri zgoditka, na zaprepaštenje prepunog stadiona, pa i samog predsjednika kraljevske vlade, postigao je August Lešnik!

U 46. minuti, lijevo krilo Pleše dao je četvrti pogodak, kojim brojem je taj nezaboravni dvoboj i završio, a time je i riješeno pitanje prvaka države.

Sutradan popodne, više od 20.000 Zagrepčana oduševljeno je dočekalo na Glavnom kolodvoru pobjednike nad BSK-om i navijači Građanskog su svoje miljenike na ramenima nosili od Glavnog kolodvora, Zrinjevcem, preko Jelačićevog trga, Ilicom do sadašnjeg Britanskog trga, gdje se tada nalazilo tajništvo kluba. Tramvajski promet je za svo to vrijeme, a to je značilo blizu jedan sat, prestao voziti… Bilo je to slavlje kakvog sportski Zagreb, ni prije ni dugo poslije, nije doživio.“  

Građanski je tako osvojio svoj 4. naslov prvaka Jugoslavije u nogometu. Međutim, sezona nije završila, jer je kao prvak države Građanski igrao u Srednjoeuropskom kupu. U SE-kupu nakon osam godina ponovno je nastupala momčad iz Jugoslavije. Naime, zbog slabih rezultata jugoslavenskih predstavnika sve do 1937. godine nisu natjecali u tom natjecanju naši klubovi.

Građanski je igrao protiv talijanskog kup pobjednika, Genova AC. Na prvoj utakmici u gostima, po vrućem vremenu plavi se nisu snašli i izgubili su sa 3:1. U uzvratu se spominjao juriš od početka i iskupljenje za poraz u Italiji. Međutim, nije se uspjelo. Trener Bukovi krivio je umor: „Šta da kažem? Vidjeli ste sami. Nesretna utakmica. Od tri šanse ako ih tako smijem nazvati, Talijani su dali tri gola. A mi? Rekao sam Vam još pred dva mjeseca, da strahujem kad će momčad pasti u formi. Strah me je hvatao pred onu utakmicu u Beogradu. Znao sam da nijedna momčad na svijetu ne može zadržati formu više od 3 do 4 mjeseci. To je period svake momčadi. Momčad je umorna. Konačno, ja sam predvidio ispadanje iz prvog kola. Kad je Građanski u formi imamo za naše prilike i za naše domaće protivnike dobru momčad, ali za međunarodno prvenstvo ne, bar još ne.“

Prije ljetne pauze, koja je trajala sve do 1. kolovoza, purgeri su igrali još dvije utakmice protiv renomiranog Juventusa iz Torina. Bile su to pomirbene utakmice od onog nemilog incidenta iz 1926. istih protivnika. Građanski je senzacionalno pobijedio Staru damu u oba susreta, uz fantastične obrane Franje Glasera i odlične obrambene linije.