1937-1938

Liga

Kup

Prvi razred Kraljevine Jugoslavije

Igrači su već 1. kolovoza počeli s treninzima. Uoči nove sezone trener Bukovi osvrnuo se na momčad: „Ja sam prošle godine u diskreciji poslije pobijede u Splitu (7.1., op.a.) rekao da ćemo osvojiti prvenstvo i da se nećemo plasirati u drugo kolo SE-cupa. Nisam nikakav prorok, ali poznam uzroke i na osnovu njih stvaram zaključke i ne varam se. Za ovu godinu po mom sudu imamo bolju momčad nego prošle. A hoće li Purgeri obraniti naslov? Mogli bi… Ne znam još jakost BSK-a, koga držim za najopasnijeg protivnika. Ždrijeb nam je išao u račun. Prve tri utakmice u Zagrebu (Jedinstvo, Concordia, HAŠK), mogli bi odlučiti u svoju korist, a na četvrtoj utakmici u Splitu, odlučit će se naše prvenstvo kao i prošle godine.“ 

Građanski je otvorio sezonu prijateljskom utakmicom protiv bečkog Florisdorfera AC (4:2), a Kokotović je na toj utakmici nastupio po 450. put. U to vrijeme, u klub je iz varaždinske Slavije došao Zvonimir Cimermančić.

Prvenstvo je počelo 22. kolovoza 1937.,a prvaci su snažno krenuli u novu sezonu. S 6:0 pobjedom. Pala je i Concordia, ali se HAŠK sretno izvukao (1:1). U Splitu, koji je Bukovi označio kao krucijalan dvoboj, Građanski se izvukao s bodom (1:1). Prije ključnih liga utakmica, početkom listopada plavima je pristupio Franjo Wolfl, koji će ostat vjeran klubu sve do 1953. godine.

Do kraja jesenske sezone Građanski je pao u formi. Zabilježeni su porazi od sarajevske Slavije, BSK-a i Ljubljane. Međutim, može se reći da je 1937. godina bila u znaku djelovanja Građanskog. Klub se nakon mnogih i vrlo teških peripetija u posljednjim godinama ponovno vratio na mjesto koje zaslužuje. Zahvaljujući uspješnim predstavama Građanskog, nogometni Zagreb opet je dobio svoju publiku. Nogomet se u Zagrebu preporodio. Na kraju godine izašla je i Spomenica kluba. Prva momčad odigrala je 43 utakmice u 1937. godini. Od toga broja dobila je 27, neodlučeno igrala 7, a izgubila 6.

Početkom 1938. počeo je, već tradicionalno, Zimski kup. Građanski je uspio, bez poraza, osvojiti kup. Beogradski BSK pao je u finalu (4:2 i 2:2). A prije početka proljetne sezone momčad je putovala u Beč, na susret s reprezentacijom Austrije. Bio je to zadnji wunderteam Austrije, koja je samo sedam dana nakon gostovanja Građanskog – nestala. Anschlussom je Hitler pripojio Austriju u sastav Njemačke. A Građanski je porazio tu veliku momčad pred 17.000 ljudi s 2:1! Bio je to trijumf hrvatskog sporta, jedna sjajna pobjeda. Jutarnji list prenosi, dan poslije utakmice, komentare bečkog 'Sport Tagblatt': „Zagrepčani su sposobni igrači, brži od naših i predstavljaju dobru i uigranu momčad. Hrvati su bezuvjetno bili fair i pristojni, dapače, viteški su igrali. Nije čudo da im je publika, razočarana svojim, na koncu klicala. Oni su ovaj pljesak i zaslužili. Kokotović je vrlo brz, spretan i vrlo dobro igra glavom. Glaser je izvanredno razvijen i pritom vrlo jak vratar koji brzo reagira. Tehnički su bili osobito dobri Lešnik, koji se isticao oštrim pucanjem i Pleše koji vrlo dobro barata s loptom.“  

Nakon velike pobjede Građanski je izvrsno otvorio proljetnu sezonu. U istoj maniri kao i prošle godine. Pali su redom: Jedinstvo, Concordia, HAŠK i Hajduk. Ali, onda, ključne bodove prosuli su plavi na domaćem terenu protiv uvijek, po Purgere, neugodnih Sarajlija. Slavija je uzela Građanskom presudan bod za naslov prvaka igrajući neriješeno (0:0) u Zagrebu. Iako je do posljednjeg kola bio u borbi za naslov, Građanski nije uspio obraniti naslov. Tako je Slavija otela plavima prvenstvo i sudjelovanje u SE-cupu 1938. 

Prvenstvo je odigrano u znaku opadanja vrijednosti Hajduka i Jugoslavije. Doslovce trka za naslov prvaka vodila se do posljednjih sekundi između HAŠK-a i BSK-a, i dotadašnjeg prvaka Građanskog. Dr. Jerko Šimić piše: „U posljednjem kolu imalo se riješiti to najvažnije pitanje. BSK je igrao u Ljubljani protiv istoimenog kluba, HAŠK u Zagrebu protiv Jedinstva a Građanski protiv BASK-a u Beogradu. HAŠK je pobijedio svog suparnika u Zagrebu, i još je samo čekao na ishod utakmice u Ljubljani i u Beogradu, gdje BSK imao samo neodlučno, a Građanski iako je pobijedio zaostao je za samo jedan bod. Međutim, BSK u posljednjim sekundama postiže pobjedu i jednaki broj bodova kao i HAŠK. Onda se nije igralo po razlici danih i primljenih zgoditaka, nego se dijelilo broj postignutih s brojem primljenih zgoditaka, dakle prema količniku. Trebalo je biti dobar matematičar, pa izračunati, da je HAŠK-ov količnik za nekoliko tisućinki bolji, a time je HAŠK po prvi put u svom 30-godišnjem postojanju postao državni prvak. Zanimljivo, i HAŠK i BSK imali su isti broj (28) bodova i isti omjer zgoditaka, HAŠK 40:20, BSK 45:25.“

Taj prvi naslov za svoj klub zasluženo su izborili: Žmara, Golac, Kostatinović, Pajević, Gajer, Fink, Duković, Kacian, Hitrec, Horvat (Čavlek) i Peričić. Za uspjeh su naročito bili zaslužni Hitrec i Kacian, Pajević i Gajer.

Iako plavi nisu bili toliko uspješni na domaćoj sceni, pred kraj prvenstva potvrdili su da postaju ponovno veliki. Najprije je u Milanu senzacionalno svladana Ambrosiana (sadašnji milanski Inter) sa 4:3, a prije odlaska na odmor u Zagrebu je svladan i drugi milanski velikan, AC Milan s 2:1! 

Nakon završetka sezone, u ljeto '38 igrači su na zasluženom odmoru. Imali su puno utakmica. A u ono vrijeme ipak je Sava još uvijek zelena i gradsko kupalište pružalo je puni 'godišnjak'. Voda i sunce. Kupanje i haklovi. Svi su pocrnjeli, osim Lešnika. Netko je dobacio: „Od Belog se sunce odbija…“ A Oskar Jazbinšek bio je 15 dana u Crikvenici sa svojim frendom Pavletićem. A očevici tvrde da je krenul na put s 'kartom' do Karlovca i kupaćim gaćicama! Kako je onda ostao dva tjedna? – Je, dečki! Vite ovaj špil… Nije mu bilo ravna u kartanju. Sve do Crikvenice…