1938-1939

Liga

Kup

Prvi razred Kraljevine Jugoslavije

Dok su se predstavnici klubova borili za temeljitu reorganizaciju nogometnog sporta, na prašnjavim i blatnjavim terenima odigravale su se oštre borbe u natjecanju 12 najboljih jugoslavenskih klubova, za što bolji poredak na prvenstvenoj ljestvici. Za primat su se zapravo borili BSK i Građanski, dok su Jugoslavija, Hajduku i HAŠK prilično izgubili na svojoj vrijednosti. U međuvremenu se naročito BSK pojačao. Još od odlaska izvrsnog Glasera nije mogao pronaći pravu i dostojnu zamjenu za jednog od najboljih čuvara mreže, kao što je bio Franjo Glaser. U Srđanu Mrkušiću bivšem vrataru Hajduka, pa potom HAŠK-a našao je dobrog nasljednika Glaseru. Osim toga, još ranije, uz Lechnera iz Osijeka, pribavio i još jednog izvanrednog osječkog igrača, Ernesta Dubca, zatim Valjarevića iz Concordije, Vojina Božovića iz Lovčena i Zečevića, reprezentativno krilo iz Jugoslavije. Građanski se ojačao Beloševićem iz Concordije, Matekalom iz sarajevske Slavije.

Prvenstvo je počelo 7. kolovoza 1938., a Građanski je sa 5:0 svladao beogradsko Jedinstvo na otvorenju. Prije početka prvenstva, Građanski je sudjelovao na proslavi 35-godišnjici HAŠK-a. HAŠK, koji je baš te godine osvojio prvenstvo, teško je poražen na svojoj proslavi s 6:0! Prvi poraz u novom prvenstvu došao je protiv BASK-a u Beogradu (1:2). Poraz se mogao lako zaboraviti, da nisu slijedili oni od BSK-a, sarajevske Slavije i Jugoslavije, i to sve s istim omjerom (1:2). To je bio loši, takozvani jesenski period plavih. Kraj neprilika s ozljedama igrača nije bilo ni čudo za poraze.

Međutim, pobjedama krajem godine protiv jesenskog prvaka BSK-a od 3:1 (prijateljska) i sigurnom prvenstvenom pobjedom nad Jedinstvom (2:0) u Beogradu, plavi su preboljeli krizu i u proljeće su zaigrali s novim elanom i novim snagama.

Neočekivano jaka studen prekinula je sve planove nogometaša. Purgeri su dobili kratki odmor, sve do 2. siječnja. A to je bilo i potrebno. Sigurno nijedna momčad u državi nije bila toliko u pogonu kao momčad Građanskog 1938. godine. Sudjelujući ne samo na klupskim, nego većina igrača i na međunarodnim i međugradskim utakmicama, plavi su se momci umorili i zasitili putovanja i lopte. Bilanca 1938. godine bila je: 48 utakmica i svega pet poraza (svih pet prvenstvenih!).

Početkom 1939., već 8. siječnja po oštroj zimi počelo je natjecanje za Zimski cup. Građanski je došao do četvrtfinala, gdje je tek nakon treće utakmice svladao splitski Hajduk. Međutim, nezadovoljni Splićani nisu priznavali poraz te su postali zategnuti odnosi s Građanskom. Odnosi su bili loši još od slučaja Jazbinšek iz ljeta '38. Naposljetku Zimski cup nije imao konačnog pobjednika.

Tokom veljače igrane su utakmice za pokal predsjednika Građanskog, dr. Josipa Torbara, koji je i organizirao ovaj prijateljski turnir. Na tom turniru sudjelovali su, uz Građanski, HAŠK, Concordia i varaždinska Slavija. Nakon što su uprave izgladile spor, i Hajduk se u svibnju priključio u ovaj turnir koji je bio organiziran nakon važne sjednice JNS-a, o kojoj će se više napisati u slijedećoj sezoni (1939/40).

Građanski je dobro igrao u proljetnom dijelu sezone, međutim BSK-u nitko nije mogao odoljeti, pa premoćno s pet bodova ispred Građanskog, osvaja peti naslov! Mrkušić, Stoiljković, Dubac, Lechner, Dragičević, Manola (Knežević), Glišković, Valjarević, Vujadinović, Božović i Zečević zvali su se prvaci za prvenstvenu sezonu 1938/39. Zanimljivo je da je u tom prvenstvu prvi put igrao i predstavnik skopskog podsaveza, zapravo predstavnik sadašnje Makedonije, SK Građanski Skopje. Skopljanci su zauzeli deseto mjesto, dok je posljednja na prvenstvenoj tablici bila varaždinska Slavija.  

Građanski je tako u ligi osvojio drugo mjesto, iza BSK-a, a ispred Jugoslavije i Hajduka. S 22 zabijena pogotka August Lešnik obranio je titulu najboljeg strijelca ispred legendarnog Hajdukovog napadača Franje Matošića.