1950

Liga

Kup

Zbog poslijeratnog svjetskog prvenstva u nogometu koje je održano u Brazilu, jesensko prvenstvo godine 1949. nije organizirano. Umjesto prvenstvenih utakmica održavali su se prijateljski susreti.

Kako bi igrač što više igrali dovorene su dvije utakmice s bečkim Rapidom, međutim Dinamo je doživio pravu katastrofu (1:7). Ubrzo nakon tog poraza zaključeno je na sastanku kluba da se trener Knežević razriješi dužnosti, a na njegovo mjesto do dolaska Bernarda Hugla postavljen je Ivan Jazbinšek.

I tako se stanje u godini 1949. sredilo, pa je s priličnim nadama i optimizmom dočekana godišnja skupština SD Dinama, 21. siječnja 1950. O nogometnom klubu na skupštini je govorio igrač Željko Čajkovski. Istaknuo je da godina 1949. nije bila uspješna. Jedini uspjeh bila je pobjeda na reprezentacijom Austrije. Kroz čitavu godinu osjećala se slabost u momčadi kao i pomanjkanje odlučnosti. Prva kriza u momčadi Dinama bila je uvjetovana uglavnom smrću Ratka Kaciana i prestankom igranja iskusnih Jazbinšeka, Kokotovića, Lešnika i odlaskom Cimermančića.

Međutim, dolaskom novog trenera Bernarda Hugla situacija se popravila. Momčad je dobro otvorila novu kalendarsku godinu. U Zagrebu je poražen domaći Metalac s 4:0! Posebno se u toj utakmici istaknuo pojačanje Dionizije Dvornić s tri gola. Da se kriza prebrodila pokazala je druga utakmica protiv Naših Krila iz Zemuna. Iz Zagreba gosti su otišli s čak 8 zgoditaka u mreži!

Trener Hugl uveo je u to vrijeme u momčad dva mlada igrača. Bili su to Tomislav Crnković i Svemir Delić. Ta dvojica brzo su napredovala pod nadzorom novog trenera.

Rezultati dobrog rada manifestirali su se na švicarskoj turneji koju je naš klub poduzeo početkom godine. Već u to vrijeme klub je uživao ugled i popularnost u Europi. Švicarskom turnejom povećao se renome mladog, ali već dovoljno afirmiranog kluba. Najprije je pao Lugano s 5:0, zatim Grasshoppers s 2:0, a kruna turneje bila je glatka pobjeda nad reprezentacijom Švicarske 3:0!  

Proljetni dio prvenstva 1950. godine nije donio nikakvu prednost za jesen. Gubili su se bodovi i tamo gdje bi se najmanje nadali. Najtipičniji primjer toga proljeća bio je poraz 1:3 s Hajdukom u Maksimiru, samo četiri dana nakon pobjede nad Laziom u prijateljskom susretu. Na toj utakmici Dinamo je imao niz prilika. Nizali su se promašaji i pogođene grede ali je zabijen samo jedan pogodak što nije bilo dovoljno za nešto više od poraza. Prvenstvo je prekinuto 7. svibnja zbog odlaska jugoslavenske reprezentacije na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Od Dinamovih igrača otputovali su Ivica Horvat i Željko Čajkovski. Ostatak momčadi se priprema za jesenski dio prvenstva.

Svjetla točka bili su naši juniori koji su osvojili juniorsko prvenstvo države pobijedivši u finalu Crvenu Zvezdu. U toj momčadi juniora igrali su budući prvotimci Ferković, Gašpert i Kukec, a Otto Barić je kasnije postao uspješan trener.

Jesensko prvenstvo donijelo je više uspjeha. Momčad je počela sve više dobivati na samopouzdanju. Bodovi su se osvajali mnogo lakše nego u proljeće. Prvenstvo smo završili na četvrtom mjestu.

I tako dok je Dinamo igrao sve bolje došlo je 18. rujna 1950. godine do posljednje sjednice uprave društva. Naime, po prijedlogu predsjednika Kolića društvo se rasformiralo i Dinamo je postao samostalni klub.

Nakon izvanredne skupštine društva (20.9.), 5. listopada održana je i izvanredna skupština nogometnog kluba. Toga dana izabran je novi upravni odbor te je za predsjednika izabran Josip Kolar.

Kup maršala Tita

Do kraja godine 1950. odigrao je klub sedam utakmica za Kup maršala Tita. Prvu utakmicu igrali smo u Tribovlju protiv Rudara i pobijedili s 5:1. U to vrijeme da talentirana igrača i bivša juniroa – Rezar i Bučar iznenada su zatražili ispisnice iz kluba.

Nakon utakmice protiv Rudara Zagrepčani su gledali četiri kup utakmice za redom. Tako su pobjeđivani redom: Lokomotiva 6:1, Podrinje iz Šabca 6:0, Sarajevo 4:0 i Hajduk s 2:1! Pobjednosni gol protiv Splićana postigao je u produžetku Ivica Horvat, vrlo preciznim udarcem glave nakon kornera. I tako je klub došao po prviput u finale najvećeg i najmasovnijeg nogometnog natjecanja u zemlji.

Bilo je to 24. prosinca po vrlo hladnom vremenu u Beogradu protiv Zvezde. Veliki nogometni spektakl na novom stadionu JNA promatralo je preko 50 tisuća ljudi. Zagrepčani su slušali utakmicu preko radija. Naime, reporter je drugo poluvrijeme započeo s radosnom viješću. Golom Wolfla u 9. minuti Dinamo je došao u vodstvo. Rezultat je još uvijek napromijenjen... Još samo jedno poluvrijeme i prekrasan trofej na kome su do sada bila ispisana samo dva imena pobjednika – Partizana i Zvezde – doći će u Zagreb. Wolfl je majstorski prevario svog čuvara i onda kraj nemoćne obrane s nekih 14 metara savladao rezigniranog Mrkušića koji je po ne znamo koji puta ostao bezuspješan na udarac Wolfla. Dinamo je igrao bolje i potpuno zasluženo je došao u vodstvo. Međutim, igrači Dinama nisu zbali u zadnjem razdoblju igre potpuno sačuvati mirnoću. Jedan neoprezan potez plave obrane nekoliko minuta prije kraja koštao je Dinamo kupa. Zveza je izjednačila na 1:1!

Taj rezultat, prema propisima, garantirano je da za sedam dana novu utakmicu. U ponovljenoj utakmici Zvezda je zaigrala daleko bolje, a Dinamo više nije predstavljao istog protivnika. Zbog ozljeda nisu nastupila dva najbolja igrača u napadu – Franjo Wolfl i Željko Čajkovski. Rezerve nisu niti približno mogle nadomjestiti veliko znanje i iskustvo Dinamovih reprezentativaca. Crvena zvezda pobjedila je s 3:0 i tako po drugi puta osvojila kup.