1956-1957

Liga

Kup

U prijelaznom roku Dinamu su pristupila dva vrlo kvalitenta igrača – vratar Gordan Irović i desno krilo Vahid Kurtović. Nešto prije njih klupsku pristupnicu potpisali su Kadović, Feld i Abadžić. Irović se spremao da jednog dana zamijeni reprezentativca Branka Kralja koji se namjeravao povući sa zelenog terena.

Međutim, kako su u ono vrijeme na snazi bili čudni propisi koji su za igrače koji mijenjaju sredinu određivali kaznu od šest mjeseci neigranja, pojačanja su dobar dio jeseni prosjedili u gledalištu.

U Kranjčevićevoj su Plavi otvorili novo prvenstvo sa solidni startom i pobjedom od 2:1.

Zatim dolazi bura od devet golova koja je dugo izazivala zebnju u gledalištu. U momčad se vratio Lipošinović, igralo se izvrsno, rezultat se mijenjao kao na filmskoj vrpci. 2:2 i u posljednjih petnaestak minuta pravi pljusak, pa dva gola Jerkovića, da bi naposljetku završilo s 5:4. U Beogradu je zatim Jerković jednim majstorskim letom smjestio loptu u Radenkovićevu mreži i tako Beogradu iščupao bod. Porazom od Hajduka (1:2), Zvezda je skinula Dinamo s vrha na koji je došao naglo ali i privremeno.

Zatim za kormilom smjena. Plavi su promijenili trenera, Cuvaj je preuzeo momčad Kickersa iz Offenbacha, a za kormilo je stupio neumorni radnik Milan Antolković.

Sa četiri zaredale pobjede popravljen je položaj, pa se Dinamo približio Zvezdi na tri boda. U toj seriji Branko Kralj je obavio lavovski dio posla, zajedno s Ivicom Horvatom, i tako čvrsta obrana ohrabrila je čitav sastav. Nakon što se ozlijedio Abadžić u posljednjem trenutku, po Dražana Jerkovića došli su kući i digli ga s ručka da igra protiv Lokomotive. Draža je postigao tri gola u pobjedi od 5:1!

Jesenska sezona rano je završila jer su počinjale Olimpijske igre u Melbourneu.

Proljetno prvenstvo momčad nije baš čekala s velikim šansama. Zadatak trenera Antolkovića trebao je u prvom redu biti stvaranje uigranog kolektiva iz širokog izbora starijih igrača. U situaciji kada je nekoliko Dinamovih igrača namjeravalo otići u inozemstvo bilo je teško raditi. No, trener Antolković uveo je mlade zamjene, čije su vrline najbolje došle do izražaja na kraju sezone, na utakmici sa Beogradom i Zvezdom. Tog je proljeća Dinamo tražeći fizionomiju momčadi doživio i nekoliko poraza. Poraženi su Plavi u Skopju, od Vojvodine, Hajduka i Partizana. Ali, možda je od svih poraza najteže pao onaj od Veleža na Maksimiru. Čak četiri puta strijelci iz Mostara pogodili su mrežu Branka Kralja kome je to ujedno bila posljednja utakmica u dresu Dinama.

Jedini svijetli datum bila je 3:2 pobjeda na Crvenom zvezdom. Zvezda je vodila 2:0 i čak promašila jedanaesterac, no tada je krenula plava lavina koju je pokrenuo Kurtović i Jerković. Na žalost, ta je pobjeda donijela samo zadovoljstvo da je Dinamo prvi porazio novog prvaka Jugoslavije.

Sezona je završena omjerom golova 51:51, što najbolje ilustrira kakvim je sve virovima plovila ova momčad.

Na kraju sezone Dinamo je otputovao u Rio de Janiero i odigrao tri utakmice. U prvoj je poražen od Flamengo, drugu je odigrao neodlučeno protiv Vasco de Game, a u zadnjoj je demolirao portugalski Beleneses.