1963-1964

Liga

Kup

Europske utakmice

Prva savezna liga

Jesen je počela Dinamovim povratkom s njujorškog međunarodnog turnira i letom u elementarnom nepogodom pogođeno Skopje. Još u New Yorku Dinamo je priložio tisuću dolara kao pomoć, a susret je odigran pod punim pečatom tragedije i završio je 1:1, kao da i nije bilo borbe za bodove.

Ždrijeb je odlučio da se zatim putuje na Kantridu, gdje je Dinamo pobijedio s glatkih 3:0 (Lamza 2, Zambata), pa tek onda se startalo pred maksimirskom publikom. I to protiv Partizana. Derbi je odlučio Željko Perušić centaršutom koji je, dobro „felšan“ ustvari bio udarac po golu i prevario Šoškića.

Pobjeda je lansirala plave u vrh ljestvice, za jedno kolo, jer su odmah pokleknuli pred raspoloženim Beogradom i Samardžićem koji je sam dao sva tri gola. Čast je spasio Haraminčić koje je igrao braniča. Nepogrešivi Belin je zatim (po svom običaju izvrsnim udarcem s jedanaesterca) donio bodove protiv Vojvodine, a onda je u derbiju svlada i Hajduk. Najprije se iskazao Zambata, pa Perušić, a onda je još jednom Zambata svladao Poklepovića.

Ždrijeb se te jeseni našalio i sve derbije nagomilao u Maksimir. Stigla je Zvezda i odigrala 0:0 pred prepunim stadionom i suđenjem Nedelkovskog.

Dinamo: Škorić, Belin, Branu, Perušić, Marković, Kasumović, Kobeščak, Zambata, Rauš, Knez, Lamza.

Zvezda: Stojanović, Durković, Miličević, Vasović, Čop, V.Popović, Melić, Škrbić, Prljinčević, Kostić, Džajić.

Zbog (još jednog) poraza na Koševu Dinamo je zaostao u borbi za vrh. Zvezdu je pratio Beograd, a Dinamo je bio treći. Zadnju utakmicu u Maksimiru Dinamo je odigrao s Mostarcima, od kojih će jedan, povratnik iz Francuske, Muhamed Mujić zaigrati na proljeće u plavoj majici. Uz Bencu drugi Mostarac.

Dinamo je zimu prezimio na Malom Lošinju, da uigra sastav za proljeće. Učestale su promjene, pa je bilo potrebno rada i u samoći. U to je vrijeme bilo dosta bohemskih shvaćanja u momčadi, ne samo kod Lamze, već i kod mladog dobrog pucača Rauša, još boljeg driblera, a posebice kod Berislava Ribića, imena koje je nestalo ubrzo s nogometne pozornice, jer je bio suviše nepomirljiv protivnik profesionalne discipline.

Uz sve te pripreme proljeće je počelo s mršavom bilancom. Sa Vardarom kod kuće bezličnih 0:0, pobjeda nad Rijekom na Kantridi (Rauš), remi u Beogradu sa Partizanom, pobjeda nad Beogradom (3:1 zahvaljujući izvrsnoj igri Mujića). Bilo je ustvari mnogo bolje, sve jaki protivnici, ali neodlučeni sa Vardarom i Željezničarom su kvarili cjelovit dojam. Pogotovo sa Željom 3:3 je bilo više nego neobično. Dinamo je poveo sa 3:1, ali su razigrani Osim i Smajlović u tren sve anulirali, izjednačili na 3:3 i na kraju je Dinamo bio zadovoljan bodom.

Nezadovoljstvo je zapravo izazvao 0:3 poraz od Zvezde u Beogradu. A bila je to ključna utakmica u trci za vrh. Poslije toga Dinamo kao da je ostao bez snage. Izgubio je 0:2 na svom terenu od niškog Radničkog, pridigao se ali ostao na trećem mjestu.

Bila je to sezona uspjeha zagrebačkog nogometa: u ligu se plasirala najprije Trešnjevka, pa Zagreb. Tri predstavnika odavna nije imao grad kraj Save.

Kup maršala Tita

Iako bez dvojice reprezentativaca, Jerkovića i Matuša (bili u Armiji) Dinamo je krenuo i u prvenstvu i u Kupu na trofej. Poslije Segeste (11:0), Lokomotive (3:2) i Varteksa (4:2) svladana je na proljeće Rijeka s 5:1. Iako je u svojim redovima imala reprezentativce Lukarića, Brnčića i Naumovića, bila je pregažena. Bio je to dan Stjepana Lamze, te večeri nezaustavljivog. I driblera, i graditelja, i strijelca, jednostavno je ispunio teren, obojio igru svojim majstorstvom a kao krunu još i napunio mrežu Rijeke s tri gola. Koliki je bio Lamzin udjel najbolje potvrđuje i to da se nepun mjesec dana prije toga u prvenstvenom susretu Dinamo jedva Rauševim golom dočepao bodova. Lamzin blagdan ukrasili su golovima Kobeščak i Ivica Lipošinović.

Iz Prilepa se Dinamo vratio s „peticom“ protiv domaće Pobede koju je trenirao nekadašnji Hajdukov branič Nikola Radović. I tada, u Zagrebu, Partizan. Još jedan događaj zapamćen po jednom od najtežih poraza crno-belih. Nakon 7:2 Milutin Šoškić plakao je kao malo dijete: „To još nisam doživio...“

Tri su asa bila zapamćena. Majstori sredine polja Rudi Belin i opet Stjepan Lamza, a u navali jednostavni, okretni, nesmiljeni Slaven Zambata. Štogod mu se pružilo, okrunio je golom. „Bunili su se crno-beli da je sudac produžio prvo poluvrijeme a mi smo tada izjednačili“ – pričao je kasnije Lamza. A počelo je oštro. Zambata je na brzinu smotao Šoškića, ali ne za dugo – Branislav Mihajlović izjednačio je, a Vladica Kovačević doveo i u vodstvo Partizan. U to vrijeme Lamza i Belin su stvarali igru Dinama, a jedan od realizatora, pored brzog Zambate, bio je i Lamzin sijamski blizanac Zdravko Rauš, zvan „Đuka“. Vrsni strijelac, dobra udarca, ali povučen momak koje je samo u Štefu vidio partnera i za igru i za razgovor. I kad je na brzinu, u zadnji trenutak, prije odmora Balin izjednačio, počelo se praktički iznova! Ali salvama Dinama. Na kraju zbori: Zambata triput, Rauš dvaput, Belin i Lamza po jednom tjerali su već do suza ošamućenog Šoškića da vadi loptu iz mreže.

Finale sa Crvenom zvezdom, u Beogradu, pred pedesetak tisuća ljudi. Susret je vodio Aleksandar Škorić. Prvi put je u finalu isključen igrač, Benco, poslije dvadesetak minuta igre, nakon prvog, oštrog ali uobičajenog starta na Prljinčeviću. Kasnije je i strijelac Zvezdina vodstva, Prljinčević, bio isključen, ali Dinamo je već izgubio kompas. Zvezda je pobijedila s 3:0.

Kup pobjednika kupova

Nakon prošlosezonske pobjede protiv Hajduka i osvajanja kupa maršala Tita, Dinamo se po drugi put u svojoj povijesti plasirao u Kup pobjednika kupova.

U prednatjecanju ždrijeb je dodijelio austrijskog predstavnika iz Linza, LASK. U Linzu Dinamo je izgubio 0:1, dok je na uzvratu u Zagrebu Lamza vratio stvari na početak. Kako je rezultat nakon dvije utakmice bio 1:1, igrala se treća utakmica, opet u Linzu. Ovaj put Dinamo je u regularnom vremenu izvukao 1:1 pogotkom Rauša, da bi sretnim bacanjem novčića ušao u slijedeće kolo.

U prvom kolu izvukli smo veliki Celtic koji nas je deklasirao u Glasgowu sa 0:3. Sredinom prosinca 1963., usprkos golovima Zambate i Matuša, Dinamo nije uspio stići prednost Celtica i tako se oprostio od ovog natjecanja. Celtic je te sezone dogurao do polufinala, a pobjednik je bio portugalski Sporting.