1965-1966

Liga

Kup

Europske utakmice

Prva savezna liga

Jedna od najburnijih sezona bila je 1965/66. Najprije, u prvenstvu afera Planinić, zbog koje su kažnjeni Hajduk, Željezničar i Trešnjevka. U Dinamu niz promjena. Najprije je trener Antolković namjeravao otići u Grčku, pa se kao njegova zamjena očekivao dolazak Lechnera koji je trenirao Zagreb. Međutim, poslije priprema koje je u Velenju vodio Jazbinšek, Antolković je odbio inozemnu ponudu i prihvatio se momčadi u kojoj je nastupilo niz promjena. Markovićse vratio iz vojske, iz Trešnjevke je najprije došao Gračanin, iz Varteksa Cvek, iz Osijeka Lončarić, Gucmirtl je morao ponovno na operaciju. 

Sve te promjene dovele su do nestabilnosti u momčadi i počela je tonuti sve niže ka začelju. Obnovio se i „kompleks“ Maksimir (nikako kod kuće do pobjede). Na kraju su obavljene i promjene u vodstvu. Jazbinšek i Naglić su bili stručni tandem, a Antolković se tiho povukao na liječenje. Jesen je završena ipak povoljnijim saldom, momčad se popela na osmo mjesto. 

Na proljeće je već nakon tri kola Dinamo prestigao Sarajevo i Partizan, te se približio vodećoj Vojvodini. Najprije je autogolom Nikolića svladao Radnički iz Niša, iako je bilo zrelijih prilika. Lamza se opet razigrao protiv Rijeke i sa dva gola pomogao da se ostvari visoka pobjeda. Pobijeđen je i Beograd golom Kiša na burnoj utakmici sa četiri isključena igrača, a biser proljetne sezone predstavljala je 6:0 pobjeda nad Crvenom zvezdom. Lamza je načeo Krivokuću, a do kraja ga je izrešetao Zambata hat-trickom. I ta je pobjeda, 2. travnja 1965. dovela Dinamo na drugo mjesto. Sa akterima: Škorić – Cvek, Lončarić, Puljčin, Ramljak, Gračanin, Novak, Kiš, Zambata, Rora, Lamza. 

Šesticu je primio čvrst sastav Zvezde: Krivokuća – Marković, Jeftić, Klenkovski, Durković, Bekić, Andrić (Mihajlović), Melić, Ostojić, Kostić, Džajić. 

Ligaški novak Olimpija je neočekivano uzdrmao plave i odigrao 3:3 na Maksimiru, pomaknuo ih na tablici. Još je neko vrijeme trajalo mijenjanje mjesta s Partizanom i Veležom, da bi nakon "vaterpolske" 6:4 pobjede nad Trešnjevkom i 1:0 (Zambatinih) u Splitu na kraju Dinamo ipak bio drugi. 

Ovo prvenstvo je donijelo raspad velike četvorke jugoslavenskog nogometa. Zvezda je bila peta, Partizan jedanaesti, kažnjeni Hajduk trinaesti. Zagreb je opet ostao samo na dva prvoligaša, jer je Trešnjevka počela pad u provaliju anonimnosti.

Kup maršala Tita

U listopadu je počela nova sezona Kupa utakmicom u Varaždinu protiv Varteksa (1:0). Zatim nam je ždrijeb donio Segesticu i laka pobjeda od 8:0 uz pet golova Zambate. Prvo iznenađenje u 1966. odjeknulo je u Splitu. Sa 4:1, jedanaestercima, svladan je Hajduk. Trepča (1:0) i Slavonija Osijek (5:1) su bile prepreke do finala, više kao zagrijavanje. A onda jedan od najneugodnijih poraza. Poznati trio sa Karaburme, Skoblar, Samardžić, Santrač (svaki je dao po dva gola) napunio je mrežu Škorića. Dinamo je čast pokušao spasiti golovima Kiša i Lamze. Pred 35 tisuća duša na stadionu JNA, Dinamo je igrao u ovom sastavu: Škorić – Cvek, Lončarić, Gračanin, Ramljak, Puljčan, Pavić, Lamza, Gucmirtl, Zambata, Kiš.

Kup pobjednika kupova

Katastrofalni početak jesenskog dijela sezone začinjen je i ispadanjem iz europskog natjecanja već u prvom kolu. Međutim, ždrijeb u trećoj sezoni zaredom u KPK nije nam bio naklonjen. Izvukli smo španjolskog osvajača Kupa kralja, madridski Atletico. Na stadionu Metropolitano deklasirani smo sa 0:4 (hat-trickom Mendonca i golom Luisa Aragonesa). Na uzvratu u Zagrebu nismo se uspjeli oprostiti od Europe pozitivnim rezultatom. Madrižani su deset minuta prije kraja postigli pobjednički gol i tako sa ukupnim rezultatom 0:5 ispratili Dinamo. Modri sastav u uzvratnoj utakmici: Škorić – Marković, Lončarić, Ramljak, Mesić, Belin, Kiš, Rora, Kobešćak, Zambata, Lamza.