2011-2012

Liga

Kup

Europske utakmice

Hrvatska nogometna liga

U novu sezonu se ušlo s novim trenerom, na klupu se vratio Kruno Jurčić. Osim novog trenera, u klub je stiglo nekoliko velikih pojačanja poput Josipa Šimunića i Domagoja Vide, a osim njih stigli su i Ivan Krstanović iz Zagreba, Mehmed Alispahić iz Šibenika, a u staro jato vratili su se Nikola Pokrivač i Jerko Leko.

10. rujna se igrao derbi na Poljudu, a prije te utakmice Dinamo je upisao šest uzastopnih prvenstvenih pobjeda. Niz je stao u Splitu gdje je završilo 1-1, ali već tada Dinamo je držao vrh ljestvice. Već u idućoj utakmici razbili smo Varaždin rezultatom 7-0, što je zabilježeno kao najveća ligaška pobjeda u čitavoj sezoni. Upravo ta utakmica je bila prva utakmica prekida bojkota BBB-a i njihovog povratka na Maksimir, a prije toga su Modre bodrili u Splitu.

Jedini poraz u ligi dogodio se 14. listopada u Zadru (2-1), no to nije utjecalo na Dinamovu poziciju na ljestvici, a tako se održalo i do kraja sezone.

Drugi derbi se igrao na dan sv. Patrika (17.3.), a Modri su preokretom na Maksimiru slavili 2:1, a oba pogotka je postigao Ivan Krstanović.

Ligaška sezona završila je remijem (0-0) na Maksimiru protiv Splita.

Hrvatski kup

I ove sezone osvojena je dupla kruna, ali u infarktnoj završnici. No, krenimo redom. Prva utakmica kupa igrana je u Radoboju gdje smo slavili protiv lokalnog niželigaša rezultatom 0-5, a Šimunić zabio svoja prva dva gola za Dinamo, a osim njega u strijelce su se upisali Kramarić, Šitum i Morales.

U osmini finala ždrijeb je odlučio da na Maksimir stiže rival iz vremena prije 2. svjetskog rata - HAŠK. No u dogovoru klubova utakmica se odigrala na HAŠK-ovom stadionu. Dinamo je slavio 0-4 pogocima Ademija, Krstanovića, Moralesa i Sylvestra.

Prva utakmica nakon zimske stanke i prijateljskog turnira na jugu Portugala na kojem smo osvojili 2. mjesto, bila je u Puli. Dinamo je pod vodstvom novog trenera Ante Čačića igrao prvu utakmicu četvrtfinala kupa protiv Istre 1961. Utakmica je završila bez pobjednika te je Dinamo morao slaviti u Maksimiru kako bi osigurao prolaz u daljnju fazu natjecanja. U Maksimiru smo poveli pogotkom Alispahića, no ta prednost je neutralizirana nekoliko minuta prije kraja te je utakmica otišla u produžetke. Kako ni nakon 30 minuta produžetaka nije bilo pobjednika, odlučivali su jedanesterci. Spretniji i sretniji bili su igrači Modrih te su izborili polufinale protiv Zagreba.

Ni protiv Zagreba nije bilo lakše. Prva utakmica u Maksimiru završila je 1-1, a Milan Badelj je (kao i protiv Istre) opet bio strijelac. Na Kranjčevićevoj je Dinamo bio korak do ispadanja pošto je rezultat u 75. minuti bio 1-0 za domaćina, ali fantastičnim preokretom (golovima Leke i Krstanovića) dolazimo do pobjede 1-2.

Finale kupa igralo se 2. svibnja u Osijeku i 16. svibnja u Zagrebu. Prva utakmica, već po tradiciji kod trenera Čačića, završila je bez pobjednika (0-0). Na Maksimiru pred 15.000 gledatelja prvo poluvrijeme je završilo 0-0. No zatim je Dinamo odlično krenuo u nastavak i pogocima mladog Kovačića i Fatosa Beqiraja brzo poveo 2-0 i kontrolirao situaciju na terenu. U 69. minuti Osijek ni kriv ni dužan dolazi do pogotka - Josip Pivarić u maniri najboljih centarfora pogađa u vlastitu mrežu. Osijeku je sada trebao jedan pogodak da dođe u prednost zbog više golova u gostima te su stoga krenuli u ofenzivu. I onda u 85. minuti šok - Tonel radi prekršaj za najstrožu kaznu - Osijek ima ogromnu šansu postati osvajač kupa. No junak utakmice postaje Ivan Kelava koji Lukačeviću brani jedanaesterac, a zatim i pokušaje Maglice i Leškovića. Pobjedu je u sudačkoj nadoknadi potvrdio Luis Ibanez i slavlje je moglo početi.

Liga prvaka

Nakon 12 godina čekanja Dinamo je opet sudionik Lige prvaka. Put je počeo u 2. kolu kvalifikacija protiv Neftchija. To je bila prva utakmica koja se igrala na uljepšanom Maksimiru. Stadion je bio krcat, a slavlje na kraju utakmice nije izostalo jer je Dinamo pobijedio 3-0. Uzvrat u Bakuu završio je 0-0.

U 3. kolu putovali smo u Helsinki gdje smo igrali protiv HJK-a. Nakon nespretnosti naše obrane domaćini su poveli 1-0, ali srećom ni obrana domaćina nije bolje reagirala nekoliko minuta kasnije pošto su postigli autogol i rezultat je glasio 1-1. Sammir je svojim pogotkom doveo Dinamo do pobjede. U uzvratu je Maksimir još jednom bio ispunjen. Dinamo je kontrolirao utakmicu svih 90 minuta, a u sudačkoj nadoknadi zabio je Luis Ibanez za pobjedu 1-0.

Posljednja prepreka pred plasman u grupnu fazu natjecanja bio je švedski prvak Malmo FF. Šveđani su u 3. kolu izbacili škotskog prvaka Glasgow Rangers. Još jednom krcati Maksimir vodio je Dinamo do pobjede 4-1 koja je praktički značila plasman u Ligu prvaka. No u uzvratu su nakon crvenog kartona Šime Vrsaljka domaćini zabili dva pogotka i samo su sreća i fantatstični Ivan Kelava spasili Dinamo od debakla.

Ždrijeb nije bio previše naklon našem prvaku - protivnici u skupini bili su Real Madrid, Lyon i Ajax. Prvu utakmica protiv Real Madrida ujedno je bila i najbolja, žilavi Dinamo uz odličnog Kelavu držao je 0-0 veći dio utakmice, no onda je naša obrana ipak pokleknula i španjolski doprvak je slavio rezultatom 0-1. Kako su utakmice išle kraju tako je Dinamo sve gore i gore igrao. Potpuni debakli izbjegnut je u Madridu gdje smo gubili 6-0, ali smo u zadnjih 15 minuta pogocima Beqiraja i Tomečaka ipak smanjili na 6-2. U Madridu je Modre bodrila skupina od 2.000 navijača. U zadnjoj utakmici smo u prvom poluvremenu ostali s igračem manje jer je crveni karton zaradio Jerko Leko, ali smo unatoč tome poveli pogotkom Matea Kovačića koji je postao drugi najmlađi strijelac u povijesti natjecanja. Nakon toga smo potonuli i primili čak sedam pogodaka (iako su dva bila iz čistog zaleđa) i upisali najveći europski poraz u povijesti kluba. Nakon te utakmice otkaz je dobio trener Krunoslav Jurčić.

Liga prvaka - Skupina D